mareskine opaske

neki dan se opet prikazivala odbjegla nevjesta,to mi je tak dragi film!mogla bih se poistovjetiti sa maggie carpenter - ne bežim sa vjenčanja,da se razmemo,jer se nisam ni udavala do sad...,a na ova tuđa vrlo rado idem...he,he! nego u nečem drugom mi je maggie slična. zna mi se dosta često dogoditi da "slučajno" sviđaju ili počnem voljeti nešto drugo što se sviđa nekom drugom - tu isključujem ženidbene drugove,da se drugi put razmemo.
pa malo razmislih i moja volim lista: (naravno nemrem se sjetiti svega,ali nešto za početak,ostalo će već doći s vremenom)
volim kremšnite
volim čvrsti stisak ruke
volim imati svjetlo prije nego zaspim
volim parfeme
volim julišku (pjesmu)
volim nakit-iako ga gubim :)
volim nasmijavati druge
volim šljokice
volim biti kod frizera
volim pronaći novce u kaputu od prošle zime
volim bajke
volim šetnje koje nikuda ne vode
volim usprkos poricanju rozu boju (a nebi mi rekli) :)
volim ostaviti nepospremljen krevet
volim se nekad ponašati kao dijete
volim plesati
volim mala iznenađenja (tipa čunga lunga)
volim duge razgovore
volim tak vele, filozofirati
volim pisati po zidu
volim mukte stvari......tu bi kontinijund.....

dok sam se vozila vlakom iz sk prema zg,zapeo mi je za uho jedan razgovor (mislim da me se krivo ne shvati,nisam prisluškivala,nego jednostavno ljudi su malo glasnije pričali) govor je bio kako tko od njih lista i čita novine...bezeveze skroz na prvu loptu,ali ajde da ako mi posluži da malo prikratim vrijeme vožnje,velim sebi bit će zanimljivo u vlastitoj pameti stražariti i paziti kako ja to listam novine....eto otkrila je da ja to delam naopako ili s kraja prema početku.volim strašno pročitati zanimljivosti,a kak su one na kraju,nemrem niš neg krenuti onda od početka kraja.drugo što volim je šoubiz vjestice...pa nemrem odudarati od prosječne hrvatice koja voli znati što se događa u životima dragih nam zvijezda i ostalih ljudi koji ne znam na koju foru su zaslužili toliko pozornosti,ali tko sam ja da sudim. onda preletim prek sporta,doslovno preletim,eventualno ak ima neka slikica,hvala urednicima na tome,onda se koju milisekundu zaustavim...područje kulture isto prozujim...nije da mi nije potrebno pola ure kulture...ali opet...pola sata???...lokalne vijesti iz moga grada i ko-koga i tko-s kim uvijek su mi drage isto kao i kolumne raznoraznih ljudi.politika na kraju...ako mi ostane koji atom snage,zapravo to je možda i razlog zašto čitam novine s kraja...ne želim friške atome energije trošiti na politiku...ne i ne!!! eh da...zaboravih...pa skoro mislila i ne napisati...ali ono što posebno volim u dnevnim novinama su osmrtnice (ne smatram to morbidnim-jel?)...obožavam čitati što se napiše dragoj osobi,neki su ljudi domišljati...neki to samo kopi-pejst od ostalih,neki si stvarno daju truda..jednom prilikom sam naišla na jedne meni drage stihove...
pa evo ih....

NIJE ME STRAH
DA JE ONO BIO KRAJ
U MENI UVIJEK TI SI
SAMO IZVANA JA SAM JA
I MOŽDA NEGDJE DRUGDJE
VISOKO IZNAD NAS
ČEKA NAS NAŠE VRIJEME
SIGURNO ON IMA JOŠ JEDNU
PRIČU ZA NAS
DO TADA MIRNO PLOVI
DAJEM TI NAJBOLJE ŠTO ZNAM
DUŠU IZ SVOJIH NOTA
ZA TVOJ MIRAN SAM

(neću napisati od koga i za koga je)
i da....knjige ipak čitam od početka.....

nekad poželim da sam počinjala raditi u vrijeme mojih roditelja.sve je bilo čisto ko suza.ako imaš obrazovanje i znanje,to je bilo to!ili živim u tom uvjerenju?sada mi se to čini kao najveća muka!!još mi fali obrana diplomskog koji samo što nije gotov!! zašto ne postoji predmet na faksu...Traženje posla! moglo bi biti od velike pomoći...ma znam da ima sad svakakvih priprema,ali iskreno to mi je koma,kad svi koji dolaze na razgovore kao roboti izgovaraju ono što poslodavac želi čuti i još spakiraju sve te besmislene floskule i ispadnu savršena bića.ja to jednostavno ne znam.rekla mi je jednom prilikom frendica,da je problem što se ne znam "prodati" na razgovoru.i da,stvarno,ne znam.znam koje su moje kvalitete i znam što moram,a kad treba ništa,njente,nada...izgubim dar govora,a da ne velim da se počnem ponašati autistično.što je najbolje tih problema prije uopće nisam imala,bez problema sam pričala pred publikom,iznosila svoja mišljenja,koristila stečena znanja i odjednom mi se pojavi ta bolest...zvan strah....grrrrrrr