četvrtak, 18.03.2010.
42. Bjelašnički dani
|
Nisam mislila ništa pisati o ovom vikendu. Toliko nam je bilo lijepo da imam osječaj kako bih tu ljepotu umanjila svojim nespretnim pisanjem. A i na fejsu smo se toliko dopisivali ovih dana da nemam više šta reći! Onda sam pročitala @ Gustirnin komentar kod @ Suncokrete i shvatila da bi ipak bio red nešto i ovdje od toga ostaviti. Tek toliko da svi oni koji nisu na fejsu, vide djelić ljepote tog "predmeta", prirode i društva koji zauzima dobar (ljepši) dio moga trenutačnog življenja. Zato neću puno pisati jer slika govori tisuću riječi... a mojih, bar dvije tisuće... :-) Dakle, krenimo! Kao i uvijek, prvo zajednička kava...odnosno kafa, tamo negdje u Bosni ...ili Hercegovini.. nikad ne znam di jedno počinje a drugo završava.  Stigli smo u mrklu noć...a onda, pod okriljem zvjezdanog neba i puno snijega krenuli ka prvom odredištu... maloj kučici u snijegu, koja nas je, zahvaljujući ljubaznim domačinima, dočekala ugrijana.  Ima li šta ljepše nego utonuti u san uz nježne zvuke gitare ? :-)  Još jedan pogled na kučicu...  'Ajmo sad lagano, kroz obilje "šampite" prema konačnom cilju...  Uz pomoć markacija...."snađi se druže"  Na trenutak smo dobile poticaj za let  Stigli smo! Po prvi put mi žao što sam (već) došla na odredište :-)  Žal su ublažila draga lica koja su nas dočekala  Malo dalmatinskih delicija.....  Malo pogleda sa prozora doma...  I...povratak...nekako smo bili tihi u koloni... Ma dobro, doći ćemo opet...sigurna sam  Još malo uživanja u planini ...  A onda Sarajevo...grad mojih studentskih dana...grad razrušen pa, opet oživljen...grad kojemu se uvijek vračam i uvijek ću se vračati...  Pitala sam se, šta je magično u ovoj vodi, da se, nakon što sam je popila prije trideset godina, iznova vračam...a Andrea je to tako prozaično obrazložila...kaže "hlor"...:-) Pa neka je i hlor, može biti i klor...briga me, važno mi je da ću ja opet doći! "Sarajevo, ljubavi moja" !!!  |
