subota, 20.02.2010.

IZLUDI ME OVAJ BLOG !

Sinoč, dok sam komentirala kod Marčeline, nešto sam pogrešno stisla (rijetko stišćem, al' kad stisnem, baš stisnem)...i...nestade mi dio komentara. Rekoh, blentavog li bloga! Nekome dvaput objavi, a meni niti jednom. Ništa neobično...takva mi je i inače sudbina.
Ne dadoh se smesti...ponovim rečenicu i stisnem "komentiraj".
Vratim se na svoj blog i...imam šta vidjeti! Na mjestu mog nicka osvane ta, izbrisanan rečenica! Preimenovalo mi nick!!!!
Ni po muke da je neka obična rečenica...nego je to bila psovka!!!
A ja baš rijetko psujem...heheh
Panično odem na postavke bloga...nađem ja korisničko ime...i lijepo piše Mare Prekobrojna!
Opet se vratim na blog...tamo ista rečenica (psovka).
Odem kod @fratra...kod njega psovka...kod @Gustirne...i kod nje psovka!
Ma, nije mi što je kod @ Gustirne..ali kod @ fratra...blože me sačuvaj!
Ja opet u postavke bloga..prošetam po područjima koja nisam ni znala da postoje...i ugledam opciju "nadimka kod komentiranja"...i nađem svoju fatalnu rečenicu :-)
Kako sam se obradovala! Prvenstveno zbog toga što sam pametna...a onda i što mi se pružila mogučnost da izbrišem svoju sramotu. :-)
Kad sam to obavila...rekoh sebi...'ajd sad kad me krenulo...idemo još ponešto promijeniti..i...zavraga..promijenim korisničko ime. Rekoh, predugaćko mi brate, idem opet samo Prekobrojna...spremim..izađem..
I, jebiga, više ne uđem. Ne dozvoljava..kaže, blog izbrisan...probam staro korisničko ime...opet blog izbrisan...jebiga...ostadoh bez bloga...opet!
Pokušam kontaktirati administratora..kaže, nepoznata adresa...
Pa što sam ja najsmotanija blogerica (ni Marčelina mi nije ravna)..Sve me neka tuga uhvatila, tuga zbog ovih mojih prijatelja na blogu...
A baš me lipo krenulo skidanje sa fejsa.
Fejs mi puno vremena odnosi pa sam se mislila držati samo bloga i par foruma:-)
Onda sam lijepo ugasila kompjuter (kažu informatičari: "izađi pa uđi")...otišla na ples (ovo ne savjetuju informatičari nego ja)....prespavala..i...jutros ga uspjela otvoriti! Sa samo Prekobrojna!
Eto, sad bih još trebala napisati na blogu i šifru, pa kad opet nešto zabrljam, lijepo dođem na ovaj svoj post...i, ne triba mi administrator!
Doduše, to mi je svojevremeno i savjetovao @fra, ali ga tad nisam ozbiljno shvatila! Mislila sam :"kako me smatra glupom"..i ne sluteći kol'ko ima istine u tome...heheh
E sad, iznenadio me moj osječaj zadovoljstva kad mi je otvorilo blog...Obradovala sam mu se k'o starom prijatelju! Iznenadilo me i to kako je mene "lako zadovoljiti"...heheh Sa godinama nas sve manje i manje stvari zadovoljavaju...
Dobro, da se razumijemo, ne baš SVE male stvari :-)

p.s. Kako se mojoj @Suncokreti ne sviđaju moji postovi...a voli moje komentare, sad ću ja odmah komentirati sebe
- 06:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 13.02.2010.

A TIP ZGOOODAN!

Ili...kako i igla i konac mogu odigrati važnu ulogu u životu!

Neki dan sam se trebala naći s prijateljem na kavi. Dogovor je bio, čim parkiram, da ga zvrcnem i on silazi.
Parkiram ja auto...posegnem za mobitelom u žep...nema ga. Znam da sam ga stavila u žep od kaputa...al' , kako ja dobro sebe poznajem i to moje "sigurna sam da sam ga stavila tu"...uredno počnem pretraživati i torbu...Nema mobitela! Krenem pretraživati auto...ispod siceva...ispod volana...na zadnjem sjedištu moga auta...(mmmm...ups...ovo je neka druga priča..)..nema ga!
U tom trenutku mobitel zazvoni...super...sad ću ga lako locirati...
Ma je...on zvoni...i što ga ja više tražim..on sve dalje...Ja već izbezumljena...izlazim na suvozačeva vrata...(vozačeva još uvijek zaglavljena)...preskačem preko mjenjača...lupam glavom u retrovizor...podvlačim ruke pod siceve..(super, tu je olovka koju sam tražila neki dan!!!)...i.... mobitel ušuti...nema ga..
'Bem ti...kako ću ga naći...
U tom trenu, kraj mene parkira tip (zgodan gospodin srednjih godina...dobar auto..ma nebitno za priču) i zamolim ga da me nazove jer ne mogu naći mobitel..
I mobitel opet zazvrči...kaže tip..čujemo ga...tu je...al' jebiga, nema mobitela..
Ja se opet sagnem prema autu..i..nešto me blago lupi po nozi...spustim ruku prema nozi i napipam mobitel u postavi od kaputa!!!
Jebemti šupalj žep...
A tip zgooodan...jbg...sigurna sam da nije memorirao moj broj..hehehe...a tako sam dobro izgledala taj dan :-)
- 07:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2010.

KAKO ME TANGO PODSJETIO NA MOJE (MALO ZRELIJE) GODINE

Trenerica najavljuje tango i ponavlja korak koji smo prošli put savladali. Ja zbunjena...zbunjenija nego inače...komentiram da ga prvi put vidim! Napominje mi da smo već učili taj korak..Pokušavam se prisjetiti, al' ne ide. Na kraju zaključim da očito "nisam bila na satu" :-)
Ona uporna : " Ma bili ste, pa prošli petak smo to učili!"
Da je skinem s vrata, rekoh..."aha! "...
Poslije partneru na uho šapčem..." Ja prvi put plešem ovaj korak! Ne sječam se niti jednog detalja..."
Partner se slavodobitno naceri: " Heheheh...stariji sam od tebe a memorija me bolje služi! "
Na to sam mu važno predložila : "E...ali, aj' me pitaj nešto iz djetinjstva!!! " :-)

Godine uzimaju danak! Skleroza, očito, pleše neki svoj tango! Jedino što me tješi, je to da se ne sječam ničega ni iz djetinjstva...

Možemo se mi trsiti da smo mladi duhom, kol'ko hoćemo...ali, pola stoljeća je pola stoljeća...kol'ko god mi o tome šutili :-)



- 08:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se