nedjelja, 02.03.2008.

Sve je nekako drugačije...

Da, znam, zadnjih mjeseci te nisam posjećivala često. Smiješno i ironično, jer si me od svih prijateljica jedinu baš voljela onako kako se voli....Bar si tako govorila.... I ja sam tebe, o da jesam, nisam nikad prestala, samo....
Ja jednostavno nisam imala vremena za ništa. Evo, prije 5 dana prijateljici je bio rođendan, znala sam dan prije, taj dan, dan poslije i čitavo vrijeme sam to imala na umu i ja jednostavno nisam stigla joj čestitat. Prvo neki shopping, pa sam morala na jednu neodgodivu kavu, pa kuci i onda ono standardno knjige i skola.... Jednostavno nisam stigla. Imam tisuću još obaveza u glavi, par dragih ljudi koje moram nazvati, ali ja.. ja jednostavno ne stižem to.
I vjera mi se katkad gubi. Vjera u svijet, u ljude… Vidila sam svašta, doživila svašta… I preispitujem se, gubim se katkad…
Ne sjećam se kada sam u zadnja dva mjeseca sjela i bila sama sa sobom da o svemu razmislim, o svim promjenama koje sam ovu godinu prošla. Nisam ni stigla razmišljati o svijetu, sebi i simbolima…Oprosti mi sto sam te zapostavila previse mi znacis da sad jednostavno zaboravis na sve...molim te nemoj...daj mi jos jednu priliku...obecajem necu te iznevjerit....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.