ponedjeljak, 22.10.2007.

NAPOKON... :(

Ej ljudovi...evo i ja napokon objavljujen novi post...nemozete virovat...hhhh....
Kao sto vecina vas zna poginuo je Toše Proeski..ja nisan mogla virovat...mislila san da je to jos jedna televiziska izmisljotina...ali nazalost nije....
A sta da vam kazen necu pomoc sa pustin ricima tako da cu samo objavit meni najdrazu njegovu pismu...mislim jednu od najdrazih.....aj ljudi moji uzivajteee....saljem vam jedan veliki ki$$
POZDRAVLJAM: Ivanku, Dariu, Moniku, Reu, Jelu, moje Omisane....mislin da svi znaju ko su tiii....Katu, Katarinu, MAariju....Teu...i sorry ako sam koga zaboravilaaa

Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

R.I.P

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.