Nemam neki naslov, samo video


Nedavno sam otkrila Daughter, pa sam odlučila podijeliti svoje otkriće. Nemam nikakav tekst za ovaj (tj. prošli) tjedan.

24.10.2016. u 20:14 | 12 Komentara | Print | # | ^

Kako je došlo do pobune u mojem gradu

Bilo je to izrazito vruće ljeto, godine 215987. po Martinovom kalendaru, i muhe su se od vrućine lijepile po licima svih prisutnih u dvorani gradonačelnika Pizdulitisa. Klima-uređaj je samo pogoršavao situaciju, jer je podsjećao na dobra, stara vremena, kada paljenje klima-uređaja nije bilo zabranjeno.
Gradonačelnik je odlijepio stražnjicu s užarenog, metalnog stolca i uspravio se pred nekolicinom svojih podređenih. Pred njim su bili od znoja toliko mokri papiri, da se s njih nije više moglo čitati. Gradonačelnik se nakašljao.
"Khm, khm. Dobro došli, dragi kolege..." nastao je muk, dok je gradonačelnik uzimao čašu vode u ruke, i prinosio je ustima svojim starim, drhtavim rukama. "Danas raspravljamo o..." nastupila je još jedna stanka, ponovno zbog žeđi starog Pizdulitisa. "Danas smo se okupili zbog..." ponovno je nastupila stanka, s istim razlogom. "Ovaj sastanak... prije svega, molit ću gospodu da mi donese još vode."
Ova je stanka potrajala nešto duže, jer je mladi konobar pokušavao odlijepiti đon cipele od poda, da bi na kraju odustao i odskakutao u čarapama po vrućem podu i donio gradonačelniku još jednu čašu vode. Mladić se ponovno uvukao u svoje crne cipele, a gradonačelnik je nastavio govor.
"Ima li pitanja?"
Svi su zaboravili što je gradonačelnik prije rekao, jer su se borili s muhama, a i zvuk je nekako loše dopirao do njih. Svi su mahali glavama da nema pitanja... ili da izmaknu muhama, bilo je teško odrediti.

Jedan od njih, stari gospodin Prdemetak, uspravio se, zagledan u svoju hrpicu mokrog papira. Škiljio je, ne bi li razaznao riječi.
"Dobar dan... dragi... kolege." počeo je starac, a kolega do njega, koji se klimao na stolcu u nekakvoj polusvijesti, potvrdno je, i zadovoljno, počeo klimati glavom, jako sretan što razumije riječi koje lijeno putuju do njega u vrućoj pari koja je vladala sobicom. Starac je nastavio.
"Došle su pritužbe od... udruge ujedinjenih poro-- ne, ne... to je bilo 'v'... povo... ma ne može biti..." starac je nesretno škiljio i pokušavao pročitati s papira, a gradonačelnik je počeo mahati rukom i dodao "Dobro, nastavite..."
Starac je preskočio riječ i nastavio dalje. "Želimo li ostati u programu, moramo uvesti zabranu..." papir se raspolovio na pola, a znoj se počeo tolikom brzinom prelijevati po podu, da bi se to moglo čuti, da nije bilo zujanja muha. Starac je pokušavao spojiti papir i dešifrirati riječ.
"zabranu... pe... ne, nije to... te... hm... de... aha! Drugo slovo bi ipak moglo biti 'l'! Pl... tl... dl... hm..."
"Daj meni." rekao je mladić preko puta ovalnog stola. Starac je mahnuo rukom, a mladić je pokušao ustati, ali ga je pritom spriječila muha koja mu se ugurala u nosnicu, i koju je s teškoćama pokušavao ispuhati van. Starac je i dalje mumljao moguće riječi s mokrog papira.

~10 bolnih minuta nakon~

"Moglo bi biti 'plovila'! Zabranu plovila!" izjavio je starac, a svi su zadovoljno zapljeskali. Jedan je gospodin odmah ustao i odlučio da je vrijeme za kratki govor.
"Ja se potpuno slažem, prijatelj mog strica je nastradao na plovilu, splav mu se otela kontroli."
Žena do njega se odmah složila.
"Moj muž je jednom pao, prilikom ulaska na plovilo, slomio je ruku."
Jedan je muškarac bio toliko zadovoljan idejom, da je odmah povikao "dolje, plovila!"
Gradonačelnik je odlučio smiriti situaciju. "Dame i gospodo, molim vas, nemojte zaboraviti da je ovo ribarski gradić... Vrijeme je za glasanje. Oni koji su za zabranu, neka dignu ruku."
Svi su dignuli ne jednu, nego obje ruke, jer su pokušavali otjerati muhe, i tako je završilo to kobno glasanje. Ruke nisu spuštali do izlaska iz dvorane.

Tu su jesen (jer nitko nije bio priseban preko ljeta), gradonačelnik i njegov tim izborili zabranu plovila ne samo u gradiću, već i u cijeloj državi. Nitko se na to nije žalio, jer je vani toliko kiše padalo u to vrijeme, da su svi mogli putovati gradom samo u plovilima, pa nitko nije ozbiljno shvatio novu zabranu.
Kako su kiše prestale, tako su se i plovila prestala koristiti u kontinentu, ali su mnogi primorski gradići i dalje koristili plovila. Život je nastavio dalje, kao da poplava nikada nije ni bilo.

Te se zime gradonačelnik zaledio u svom dvorištu, dok je pokušavao doći do poštanskog sandučića, usprkos upozorenju da je vani previše hladno za izlazak na duže od nekoliko sekundi. Njegovo je tijelo ostalo savršeno očuvano do proljeća, kada su vremenski uvjeti napokon bili prigodni za sprovod. Uplakana je povorka pratila lijes do groblja, a nedugo nakon pogreba, na mjesto gradonačelnika je došla gospođa Ukupus.

Sve je bilo u redu, dok gospođi Ukupus nije došlo pismo međunarodne udruge ujedinjenih pisduna (značenje riječi 'pisdun' se teško prevodi, ali znači nešto kao narod), u kojem su naveli da su primijetili da se dopis koji je došao na ljeto godine 215987. po Martinovom kalendaru, nije uvažio i da neki gradovi i dalje rade po svojoj volji, ne obazirući se na donesene zakone.
Gospođa Ukupus nije imala izbora, morala je početi provoditi zakon. Zaplijenila je sva plovila tog malog primorskoga grada, na što su građani izašli na ulice i krenuli prosvjedovati s transparentima
"Prije smo mogli kršiti zakone, sada ne?????" i "Moj stari je mogao ploviti, zašto ja ne mogu??"
S druge strane ljute rulje su bili pobornici novog zakona s transparentima poput
"Može se preživjeti i bez plovila, vidi mene!" i "Vi ste svi protivnici ujedinjenih pisduna!"

Čelnici međunarodne udruge ujedinjenih pisduna nikada nisu shvatili zašto su zabranjena plovila, dok se plutonij i dalje skuplja, usprkos upozorenjima.

15.10.2016. u 23:52 | 5 Komentara | Print | # | ^

Vraćam se blog-točka-haer-u tebiii

Prije svega, zahvaljujem Bandiću što je iskoristio moju ideju za podzemnom ne-željeznicom iz prethodnog posta, za unapređenje kvalitete života građana Zagreba, iako još nisam posjetila te nedavno otvorene tunele, i ne povezuju relaciju kojom ja putujem na faks. LINK
Lijepo je vidjeti da se trudite.
Iako se često nisam slagala s nekim njegovim postupcima i odlukama, mogla bi zaboraviti te nesuglasice i ispričati se na uvredama koje sam mu virtualno uputila. Veliki korak do mojeg zadovoljstva bio bi povratak besplatnih pokaza za studente, jer dok iskeširam za pokaz i troškove upisa, nestane mi džeparca, a ne tako davno se kod nas otvorila IKEA, pa se nadam da mu je jasno da mi taj novac treba.

Šalu na stranu, evo me nazad, nakon još jednog dugotrajnog izbivanja s bloga.
Djed mi je nedavno dao pjesme koje je napisao moj pradjed, pa sam odlučila s vama podijeliti to otkriće. Nadam se da mi pradjed ne bi zamjerio ovo izlaganje njegovih djela blogerskoj javnosti.

Drugu – na rastanku (27. ožujka 1978.)

Neka je sa srećom, prijatelju!..
Prestaju sada tvoja siva jutra!..
Na rastanku, shvati moju želju:
NE ŽIVI ZA PROŠLOST – A NITI ZA SUTRA!

Rađaj se ponovo svaki dan
i živi život toga trena, za sada!
Za sve otvoren i slobodan -
bez pitanja – "Zašto?!" i "Kada?!"

Tvoj suputnik neka bude nada,
ne haj za tužbe i obećanja -
nitko ne može Tobom da vlada -
Sam si smisao svoga postojanja.

Sve što je bilo – to je i prošlo...
Ni riječ ni djelo ne vraća se više,
nema ni onog što nije još došlo -
ŽIVOT JE – SADA! ...i nikada više.

Barem mislim da je to njegova pjesma, pronašla sam ju među ogromnoj hrpi ostalih pjesmica, za koje sam prilično sigurna da ih je on napisao. Pogotovo jedna koju je posvetio svojoj ženi.

Nadam se da ću se opet pojaviti na blogu idući vikend, želim se vratiti pisanju jednom tjedno.
Pozdrav!

08.10.2016. u 19:35 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se