Vraćam se blog-točka-haer-u tebiii
Prije svega, zahvaljujem Bandiću što je iskoristio moju ideju za podzemnom ne-željeznicom iz prethodnog posta, za unapređenje kvalitete života građana Zagreba, iako još nisam posjetila te nedavno otvorene tunele, i ne povezuju relaciju kojom ja putujem na faks. LINK
Lijepo je vidjeti da se trudite.
Iako se često nisam slagala s nekim njegovim postupcima i odlukama, mogla bi zaboraviti te nesuglasice i ispričati se na uvredama koje sam mu virtualno uputila. Veliki korak do mojeg zadovoljstva bio bi povratak besplatnih pokaza za studente, jer dok iskeširam za pokaz i troškove upisa, nestane mi džeparca, a ne tako davno se kod nas otvorila IKEA, pa se nadam da mu je jasno da mi taj novac treba.
Šalu na stranu, evo me nazad, nakon još jednog dugotrajnog izbivanja s bloga.
Djed mi je nedavno dao pjesme koje je napisao moj pradjed, pa sam odlučila s vama podijeliti to otkriće. Nadam se da mi pradjed ne bi zamjerio ovo izlaganje njegovih djela blogerskoj javnosti.
Drugu – na rastanku (27. ožujka 1978.)
Neka je sa srećom, prijatelju!..
Prestaju sada tvoja siva jutra!..
Na rastanku, shvati moju želju:
NE ŽIVI ZA PROŠLOST – A NITI ZA SUTRA!
Rađaj se ponovo svaki dan
i živi život toga trena, za sada!
Za sve otvoren i slobodan -
bez pitanja – "Zašto?!" i "Kada?!"
Tvoj suputnik neka bude nada,
ne haj za tužbe i obećanja -
nitko ne može Tobom da vlada -
Sam si smisao svoga postojanja.
Sve što je bilo – to je i prošlo...
Ni riječ ni djelo ne vraća se više,
nema ni onog što nije još došlo -
ŽIVOT JE – SADA! ...i nikada više.
Barem mislim da je to njegova pjesma, pronašla sam ju među ogromnoj hrpi ostalih pjesmica, za koje sam prilično sigurna da ih je on napisao. Pogotovo jedna koju je posvetio svojoj ženi.
Nadam se da ću se opet pojaviti na blogu idući vikend, želim se vratiti pisanju jednom tjedno.
Pozdrav!
