Prodaja stana

Najbolja i najgora stvar kod prodaje stana su nasumični posjeti potpunih stranaca. Mislim da nikada nismo toliko često pospremali stan, kao kad smo ga pokušavali prodati.

Sad kad je to iskustvo napokon iza mene, osjećam da mogu o njemu javno progovoriti. Majka je naučila čarobnu rečenicu "ljudi dolaze gledati stan" koja bi aktivirala nas, njezinu ne baš mladu djecu, da daju sve od sebe da štalu koju smo nazivali domom, dovedemo u kakav-takav red.
Svaki put kad je netko dolazio gledati stan, imala sam osjećaj da zapravo dolaze na sanitarnu inspekciju i da će prstom proći po elementima i proučavati koliko je prašine ostalo na prstu.

S vedrije strane, naučila sam pospremati brzinom kojom nisam mislila da je moguće. Prije mi je pospremanje cijelog stana bila cjelodnevna aktivnost, a do kraja prodaje sam bila u stanju to obaviti u manje od sat vremena. "To" je uključivalo usisavanje, brisanje prašine i pranje podova u četverosobnom stanu kao i čišćenje sanitarija.

Nakon nekog vremena sam primijetila da sve češće ljudi "javljaju da dolaze" i onda "odgode u zadnji tren". Ako je itko profitirao u toj situaciji, bila je to moja majka koja je naučila onu čarobnu rečenicu i vjerujte mi, iskoristila je priliku da nas pokrene.

Ovaj post jednostavno ne bi bio moj da nisam ubacila umjetničko djelo ili ako baš hoćete, crtež vrhunske kvalitete.
Smijem mu se zadnjih dvadesetak sekundi i da vam bar mogu napisati da je nastao pod utjecajem alkohola.
Nije.

Crnokosa figura u sjedećem položaju je moja sestra, ona do nje sam ja a ona stajaća figura sa sjajnim proporcijama je odličan prikaz moje majke.

16.10.2017. u 02:04 | 23 Komentara | Print | # | ^

Vrapče (s debelim zakašnjenjem)

Za početak, ispričavam se što prošli tjedan nisam obavila svoju blogersku dužnost i zadovoljila svoju neobjašnjivu potrebu da objavim nešto jednom tjedno. Prošli petak sam išla u Vrapče i nakon toga su se dani samo nekako stopili.


Kako sam završila u Vrapču?
Ne, nisu me zatvorili jer su shvatili da uporno pišem blog još od dvije i devete niti sam napokon "puknula" zbog ispita.
Bila je posljednja ovogodišnja skrivena projekcija Motovun film festivala. Projekcija se održala u dvorištu klinike za psihijatriju Vrapče i prikazivao se film "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Prije projekcije filma se moglo posjetiti muzej bolnice. Jeste li znali da je slikarica Slava Raškaj bila u Vrapču zbog kronične depresije? Ja nisam.
Osim povijesnog prikaza razvoja bolnice Vrapče, u muzeju su izloženi i neki od impresivnih umjetničkih radova zatvorenika. Muzej je malen ali zanimljiv. Svakako ga posjetite ako se nađete u blizini.
Evo par slika da vidite da ne izmišljam.


Cijela stvar je bila nekako morbidna. Baš me zanima hoće li ikada biti projekcije u zatvoru.

Ne znam hoćete li mi vjerovati ali još nisam pročitala onu slikovnicu od pretprošlog tjedna. Ne, neću sada izdvojiti 3 minute svog života da pročitam tu slikovnicu. Zabavljena sam drugim stvarima. Možda neki drugi put.
U nedjelju idem na more pa ne znam hoću li išta napisati idući tjedan. Vjerojatno ne.

Pozdrav smijeh

21.07.2017. u 15:35 | 25 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se