MaoTze - Abeceda života
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
26.09.2008., petak
Abbey Road protiv atomske bombe
  Na današnji dan, 26. rujna 1969. objavljen je jedanaesti službeni album The Beatlesa, pod nazivom Abbey Road. Ovo je posljednji album koji je poznata grupa snimila, iako je nakon njega objavljen ranije snimljeni Let it be. Abbey Road se smatra jednim od najboljih albuma Beatlesa, a magazin Rolling Stone proglasio ga je 14. najboljim albumom svih vremena (čisto da spomenem da je prvi Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band). Iako su se Beatlesi raspali samo par dana prije izlaska albuma, Abbey Road je postao veliki uspijeh. Teorija zavjere Prema urbamoj legendi Paul McCartney je poginuo u prometnoj nesreći 9. studenog 1966. u pet sati ujutro, napustivši studio u kojem su Beatlesi snimali album Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band nakon žučne svađe. Čitav događaj je navodno zataškan a glasine su krenule 12. listopada 1969. kada je Russell Gibb, DJ na WKNR-FM radiju u Detroitu primio telefonski poziv izvjesnog Toma, koji je rekao da je McCartney poginuo i da su ga Beatlesi zamijenili dvojnikom (kasnije je procurilo njegovo ime - William Shears Campbell), te na svojim albumima ostavljali tragove koji su potvrđivali ovu priču. Jedan od najpoznatijih je svakako omot albuma Abbey Road. Kao što vidite John, Ringo, Paul i George hodaju jedan za drugim u vrsti, simbolizirajući sprovod. Vjeruje se da John (u bijelom) predstavlja Boga, Ringo (obučen u crno odijelo s bijelim ovratnikom) svećenika, a George (neformalno odjeven) pogrebnika. Paul je na slici jedini bos, što može biti indikativno uzevši u obzir engleski običaj da se mrtvace pokapa bez cipela. Ujedno je jedini zatvorenih očiju i u raskoraku sa ostalim Beatlesima. Iako je Paul McCartney ljevak, na fotografiji drži cigaretu u desnoj ruci što sugerira da je riječ o dvojniku. Policijski kombi u desnom kutu navodno je suptilna zahvala britanskoj policiji koja je zataškala čitav slučaj... Postoji još čitav niz tragova i "dokaza" koji upućuju na "činjenicu" da je Paul McCartney poginuo u prometnoj nezgodi. Ukoliko vas zanima više malo googlajte i pronaći ćete svašta. Dobra stranica za početak istraživanja je Turn Me On, Dead Men.   Kako god bilo i u koji god scenario vjerovali jedno je sigurno. The Beatles su jedna od najvećih (ako ne i najveća) glazbenih grupa svih vremena. Njihova glazba živi i dan danas neovisno o smjenama generacija i sa pravom se mogu svrstati u kulturnu baštinu kako Velike Britanije, tako i čitavog svijeta. A gdje je tu atomska bomba? Današnji dan, 26. rujna, ima simbolično značenje za povijest nuklearnog arsenala i njegovog testiranja. Naime na današnji dan 1957. SSSR vrši nuklearno testiranje u današnjem Kazahstanu; 1958. SAD testira atomsku bombu u Nevadi; 1969. opet Sovjeti, ovoga puta sa podzemnom eksplozijom; 1974. Amerikanci se opet koriste poligonom za nuklearna testiranja u Nevadi; 1976. odabranom društvu se pridružuju braća Kinezi svojim nuklearnim testom u Lop Noru; 1979. SAD nastavlja sa svojim testovima, pogađate i dalje u Nevadi (znate, ono pustinjsko područje koje možete vidjeti u filmovima); na kraju parade 1981. SSSR provodi još jedan podzemni test. Ne znam zbog čega su nuklearne velesile birale baš 26. rujna za svoja testiranja, ali mi je ovaj podatak privukao pažnju. Možda će astrolozi ili numerolozi izvući neki zaključak. Ili je riječ o pukoj slučajnosti. Tko zna, možda jednog dana podrobno istražim ovaj fenomen. Do tada vam ostavljam mašti na volju. Konačni rezultat, Abbey Road - atomska bomba 1:0. Mao Tze |
25.09.2008., četvrtak
"Uvijek vjerni" sjebali Hrvatsku
|
Prošlo je skoro godinu dana otkako sam nešto napisao. U međuvremenu sam se povukao u osamu šaolinskog hrama u Henanu gdje sam proučavao drevne spise i kontemplirao o smislu života. Na žalost, s puta spoznaje i produhovljenja me izbacio Jutarnji list feat. Uvijek vjerni. Lako je biti general poslje bitke Utakmicu Hrvatska - Engleska analizirali su svi koji su za to dobili priliku, od anonimnih forumaša do "uvaženih" hrvatskih nogometnih stručnjaka. Jedni su napadali Bilića i njegovo "neiskustvo", drugi su kenjali po tromom veznom redu, a treći samo slijegali ramenima i govorili - "Pa to je Engleska ljudi moji". Gdje smo pogriješili? Tko je sjebao nogometnu reprezentaciju? Odgovor je - "Uvijek vjerni". Cijela priča je krenula s nekoliko kraćih promo tekstova u Jutarnjem listu i na internetu (nazvanih priče navijača), a kulminirala je jučer, pozivom navijačima da "savjetuju" Bilića kako pobijediti Ukrajince. Uz tekstić se nalazi i prigodni kupon na kojem ima dovoljno prostora da se selektora savjetuje sa par jednosložnih riječi. Odlaskom na stranice "službenog kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije" (kako sami sebe nazivaju) stvari postaju "puno jasnije" - pogledajte sami. Čitam i ostale vijesti vezane uz tu utakmicu i imam što vidjeti... "Uvijek vjerni" vas vode u Ukrajinu za sitnicu od "2550 kuna za gotovinsko plaćanje, odnosno 2685 kuna za kartično plaćanje". Cijena uključuje povratnu avionsku kartu,"snack" i piće u zrakoplovu (!), troškove vize, kartu za tekmu i prijevoz od aerodroma do stadiona i natrag (odmah nakon utakmice). Dakle, klasični sistem "probudi se, doleti, pogledaj tekmu, odleti i spavaj doma u svom krevetu". Zatim mi pogled pada na tekst pod naslovom Harkovski troškovnik izvjesnog Branimira Koraća (inače zamjenika glavnog urednika portala sportnet.hr, specijaliziranog za košarku!!!). Dotični Korać lamentira kako je do Harkova najbolje ići čarterom Uvijek vjernih, jer se autom vozi 24 sata, i to "samo 500-tinjak kilometara na autocesti". Pri tome procjenjuje da je trošak puta u jednom smijeru cca 200 eura, dok "pravi navijači" mogu izdvojiti 350 eura za gore spomenutu sjajnu čarter ponudu. Nadalje piše o sjajnom noćnom životu, nabrajajući brojne klubove. Nije mi jedino jasno tko će ih posjetiti kada te "Uvijek vjerni" nakon utakmice odmah spraše u avion i pravac Pleso. Možda naši navijači koji će se voziti cijeli dan u rasklimanom kombiju, jesti po supermarketima i spavati pored kemijskih wc-a samo da bi navijali za reprezenteciju. Liči na govno, smrdi k'o govno, dakle govno je Vratimo se virtualnom "klubu navijača" Uvijek vjerni. Iako u nekim tekstovima sami sebe nazivaju udrugom navijača, od udruge ovdje ni riječi. Iz ovog projekta stoji firma Playbox d.o.o., sa sjedištem u Trnjanskoj cesti 37, Zagreb, na čijem je čelu Krunoslav Grlević, inače predsjednik Udruge za video igre i DVD. Uz to Playbox je registriran za obavljanje čitavog niza djelatnosti kao što su: proizvodnja odjeće; dorada i bojenje krzna, proizvodnja predmeta od slame i pletarskih materijala, proizvodnja namještaja, prekrcaj tereta i skladištenje... i tako dalje, i tako dalje. Možemo li u doglednoj budućnosti očekivati i "vatrene fotelje", oglicu a'la Dudu ili Pletikosin slamnati šešir? Vjeojatno u Markovićevoj ladici stoji čitav niz promo artikala koji čekaju prigodni trenutak da ugledaju svjetlo dana. Za sam kraj vraćam se na gore spomenute priče "navijača". Priča prva - Sve za kartu. Imbecilna priča o frajeru koji pokušava kupiti kartu na crno na dan utakice. Na kraju od kupuje kartu za istok od mrtvog pijanog tipa koji ne može stajati na nogama (tj. od jednako pijanog frenda koji ovoga "drži") i s njom "frajerski" pokušava ući na sjever. Priča druga - "Uvjek vijerni i nakon poraza" govori kakva je ekipa okupljena oko projekta "Uvijek vjerni". Citiram autora Petra Nemeta: "utakmica je možda bila i prevelika za smisleno navijanje i uhodane koreografije. Pokušali smo nositi ekipu, ali izgubili smo, i život ide dalje". Ako ste izdržali do ove točke posjetite još tribinu i iz prve ruke se uvjerite zašto su "Uvijek vjerni" sjebali Hrvatsku. Uz fotogalerije indijanaca sa enormnim kockastim kapama, kockastim cipelama i smiješnim zastavama pročitajte raspravu o razlici između navijača i huligana. Sada vam je vajda jasno zbog čega je HNS krenuo u distribuciju karata za Englesku isključivo preko interneta i tako nametnuo ljudima plaćanje troškova dostave kao i dodatnu brigu kada će im karte stići i hoće li biti kući u tom sudbonosnom trenutku. Isti trend će se i dalje nastaviti, na štetu svih nas. Suptilna akcija uklanjanja navijača sa tribina i njihova zamjena sa indijancima je na djelu. Osobno sam protiv toga, a pogotovo protv vučenja ljudi za nos i dizanja para od kvazi navijača i ljudi iz dijaspore, pod krinkom "službenog kluba navijača". Volio sam stajati satima u redu i razgovarati s ekipom, brisnuti s posla pod lažnim izgovorom da bih kupio četiri karte prijatelju iz Zadra i voziti se čitavu noć da bih stigao na vrijeme na tribinu. Prije onih Uvijek vjernih kojima je vrhunac navijanja farbanje noktiju u kockice i lakiranje cipela, popraćeno neprekidnim fotkanjem na tribini.   Neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem... ma koliko vas oni uvjeravali u suprotno. MaoTze |
