MaoTze - Abeceda života
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
25.04.2007., srijeda
Ablativ
|
Nastavljamo sa slovom A. A kao ablativ. Ablativ je padež u latinskom jeziku koji odgovara našem lokativu i instrumentalu. Wooow - jedan padež koji mijenja dva. Ne može bolje. Ili se tako samo čini. Odmah da priznam da nisam nikada bio nešto posebno u latinskom, ocjenama usprkos. Naučio sam nekoliko deklinacija, dva glagolska vremena, tucet poslovica, i to je otprilike sve. Ni uz najbolju volju i želju ne uspijevam pročitati latinske natpise u crkvama iako prolaznicima vjerojatno izgledam jako pametno onako nagnut i zadubljen u natpis. Od svih gramatičkih zavrzlama latinskog najmanje sam volio ablativ (i gerundiv, ali to je neko drugo slovo). U moje vrijeme vrijedila je stara gimnazijska mudrost: "Ako nisi siguran o kojem je padežu riječ samo kaži - ablativ." Naravno, ne kaže se zaludu da je pretpostavka majka svih zajeba, pa je tako bilo i sa ovom. Nebrojeno puta sam (vidjevši da očito nije riječ o nominativu) spremno ispalio - ablativ, i najčešće pogriješio. Paralelno s tim, gotovo pola razreda je eskiviralo nastavu latinskog tako da smo mi preostali stalno bili prozivani i ispitivani. Tko je učio latinski zna što govorim. Hvala bogu što nisam učio starogrčki, ali pored mene je sjedila cura koja ga je učila i šalabahtere je pisala na klupi velikim slovima - na grčkom alfabetu. Nitko nije kužio što piše na klupi a ona je mrtva hladna imala ispisano pola klupe i obilato to koristila. Hmmm... dobra ideja. Danas je situacija drugačija. Ljudi koji znaju da sam "učio" latinski me pitaju da im prevedem neke poslovice ili (ne daj Bože) čitave rečenice. Nakon prigodnog latinskog citata, primjetim poglede u stilu - "vidi učenjaka!". I odmah se sjetim gimnazijskih dana, Orbis romanusa ispod klupe, naštrebetane -a/ae konjugacije i nesretnog ablativa koji mi je visio nad glavom poput Damaklovog mača. Sjetim se i profesora latinskog kojeg smo zvali lepi (lat. lepus, leporis, lepi). Navijao je za Juventus i uvijek je bio dobre volje kada je Juve pobjeđivao, a nas nekoliko koji smo to znali obilato smo koristili njegovo dobro raspoloženje. Najveći problem je bio što je nekim razredima predavao i njemački jezik, pa je stalno vukao paralele između latinskog i njemačkog (na kojem jedino znam reći - pivo i kobasice, molim!). Ali sve u svemu ostao je upamćen kao dobri profesor latinskog. Pozdravljam vas s prigodnim citatom "Per vitae non scholae discimus" MaoTze |
24.04.2007., utorak
Admiral
|
Vratio sam se. Nakon dulje stanke drug Mao jaše ponovno. Dragi moj Junac me malo bocnuo i podsjetio zbog čega sam uopće otvorio ovaj blog. Zastranio sam u odnosu na abecedu života i vrijeme je da se vratim korijenima. Ovo je idealna prilika. Nije me bilo jako dugo, tako da sumnjam da itko više dolazi na ovaj blog. To mi pruža mogućnost da, se neopterećen aktualnim temama, pozabavim nekim dilemama i promišljanjima koja me odavno opsjedaju. S druge strane, čini mi se, da ću ostati dužan post o ZAMP-u, barem dok abeceda ne stigne do svojeg kraja. Sorry Junac kao i svi teoretičari urota. U abecedi života odlučio sam započeti sa pojmom admiral. Ako nikada niste čuli za admirala Nelsona, ukoliko vam ime Horatio Hornblower ne znači ništa, a pogotovo ako ste prespavali dobar film pod naslovom Master and Commander: Far side of the World (sa Russelom Crowom u glavnoj ulozi), možda bi najbolje bilo da preskočite ovaj post. Od malih nogu bio sam fasciniran jedrenjacima i njihovim hrabrim posadama na čijem je čelu stajao odvažni/zajebani kapetan. Najzajebaniji kapetan, ako je poživio dovoljno dugo, postao bi (u pravilu admiral). Tada je ta titula doista nešto začila. Jedrenjaci su vladali svjetskim morima, otkrivali su se novi kontinenti (zamislite kako je izgledala plovidba jedrenjakom od Engleske, oko Afrike, pa sve do Australije!), a svjetske sile su se borile za prevlast svojim mornaricama. U legendu je ušla nepobjediva Španjolska armada, koju je na tronu naslijedila Velika Britanija, i danas poznata kao Kraljica mora. Moja oduševljenost spretnim mornarima, koji se veru po jarbolima, barataju masivnim, teškim jedrima, mogla se jedno mjeriti sa ljepotom jedrenjaka, koji nošen vjetrom, reže valovitu morsku površinu. Dok kapljice vode udaraju u njihovo lice časnici računaju snagu vjetra i pomoću sekstanta utvrđuju položaj. O da, i tada je trebalo znati matematiku da bi se moglo biti časnikom na brodu. Naravno porijeklo i titula igrali su u cijeloj priči bitnu ulogu. Stotine duša na svakom jedrenjaku, desetine jedrenjaka u floti i na čelu tog borbenog stroja - admiral. Strah i trepet, neupitni autoritet, gospodar života i smrti, živuća legenda. U svojoj odori, sa velikim i donekle smiješnim šeširom, vidio je i znao sve. Danas je admiral sveden na puki vojni čin. Nisam baš jako dobar sa činovima u Hrvatskoj vojsci (a u Kini je skroz drugi sustav) ali znam da još uvijek postoje kapetani, zatim su tu i komodori, no nekako je admiral iznad svih njih. Danas je on šef naše mornarice. Sjedi u uredu u Splitu (ili Zagrebu???), ima tajnicu, asistenta i nekoliko vojnika, pardon mornara (na suhom), na raspolaganju. Iako ponekada zaplovi, on više nije onaj zajebani Jack iz gornjeg dijela teksta. Ne, on je mornar koji je promaknut u admirala, ali i degradiran u činovnika. Kao što riba ne može bez vode, tako ni admiral ne bi smio bez mora. U stara vremena, admirali su najčešće pogibali u borbi, zajedno sa svojim brodom ili umirali za stolom u sjedištu admiraliteta, sa bocom žestokog pića u ruci. Da li današnji admirali sa nostalgijom pomisle na huk strojeva kao što su stari admirali razmišljali o škripi užadi i pucketanju broda. Da li je nekadašnje vrijeme, kada se pomorski zanat i prozvao kruhom sa sedam kora, bespotrebno romantizirano u filmskoj umjetnosti? Nije li sva ta moja nostalgija umjetno izazvana? Proizvedena u Hollywoodu? E pa neka je. Ne marim. Svatko od nas krije dijete u sebi, a onaj dječak koji se krije u meni voli nositi polu-smiješni trorogi šešir i plavu odoru s žutim epoletama. Taj nestaško zamišlja kako se penje jarbolom do najviše osmatračnice i durbinom osmatra pučinu, dok se sekundu kasnije hrve s pobješnjelim morem. I sretan je. A kada je on sretan, tada sam sretan i ja. I sada, dovršavajući ovaj post, osjećam neko tiho zadovoljstvo dok se spremam odabrati fotografiju kojom ću zaokružiti priču. MaoTze  Posvećeno Marijanu S. |
