MaoTze - Abeceda života
| listopad, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
31.10.2006., utorak
Reality@NovaTv: Što je krenulo po zlu?
|
2003. godine NovaTv pokrenula je vlastiti (reality?) show – Story SuperNova. Show je bio iznimno gledan i predstavljao je novinu na hrvatskoj medijskoj sceni. Svi su profitirali – gledatelji koji su dobili zanimljiv program, sponzori koji su zaradili veliki novac (Story je živio mjesecima na Nenadu Hrvatinu) i NovaTv koja je dobila nekoliko kvalitetnih ljudi za smiješan novac. Jedina mrlja – priča s Tironijem; bespotrebne komplikacije, povlačenja po novinama… Pola godine kasnije kreće Story SuperNova Music Talents. Opet pogodak, prije svega zahvaljujući dobrom konceptu (tražimo pjevačku zvijezdu) i stručno-zabavnom žiriju. Negativna strana – premalo vremena je prošlo od prvog showa (ali to je donekle ublaženo drugačijim konceptom), opet pobjednik (p)ostaje promašaj a u prvi plan dolaze neki ljudi koji su ranije ispali (Natali Dizdar). Od ovog showa najviše su porfitirali telefonski operateri a NovaTv je ostala kratkih rukava u odnosu na sve što su mogli ostvariti. 2004. krenuo je Hrvatski idol čija je pobjednica – Žanamari Lalić – jedina uspjela napraviti pomak u karijeri. Cura navodno dobro pjeva, a da dobro izgleda uvjerila se cijela nacija. Kako je NovaTv kapitalizirala njezinu pobjedu ostaje nejasno. Iste – 2004. kreću dva showa: Story SuperNova Multi Talents i Hrvatski goli kuhar. Pobjednici Multi Talentsa su, usprkos obećanim poslovima na NovojTv, nestali s medijske scene (osim Oreškovića koji je postao stand-up komičar) a Goli kuhar Vijeko kruh zarađuje na bosanskom OBN-u. Početkom 2005. starta nova sezona Idola u kojoj pobjeđuje Patrik Jurdić. I on je isčezao, bez traga. Čini se da odgovorni nisu naučili ništa pa nastavljaju hrabro dalje – 2005. počinje Bar. Nije mi jasno na temelju čega su odgovorni zaključili da će s tim uspjeti. Prvo početak showa u 8. mjesecu dok su ljudi još na odmorima i kupanju; zatim koncepcija – gotovo svaki/a Hrvat/ica je barem jednom u životu radio kao konobar, ili ima jako dobre prijatelje koji su konobari ili non-stop visi u omiljenom kafiću gdje zna sve konobare. Bar se emitirao relativno kasno, kada bi se Papaya napunila ljudima, umjesto da ta «ciljana publika» bude kući ispred TV-a. Kako god, zašto bi netko gledao takav reality? I konačno trenutna Žena iz snova. Komentari po forumima govore sami za sebe a o gledanosti da ne pričamo. Što je prošlo po zlu? Najgori reality na televiziji bio je HRT-ov Coca Cola Music. Da li je taj glazbeni film ikada snimljen? Big Brother produkcijski napreduje iz sezone u sezonu, ali je sve omraženiji i manje gledan. Alternativa, na žalost, ne postoji. Postavlja se pitanje zbog čega NovaTv nije otkupila prava na daljnje sezone Pripravnika ili na neki drugi strani reality (npr. engleski The Spy ili nešto zanimljivo s Discoveryja – Scrapyard challenge) te se njima borila protiv konkurencije. Na žalost s terminima emitranja npr. Pripravnika nakon ponoći (i to subotom?) potencijalno jaki aduti bačeni su u vjetar. Zaključite sami koliko iznosi izmakla dobit NoveTv i što bi se sve moglo napraviti s kvalitetnim procesom razmišljanja i donošenja programskih odluka, baziranih na činjenicama. MaoTze |
30.10.2006., ponedjeljak
Rat svjetova
|
30. listopada 1938. oko 20:30 američkim eterom je odjeknulo: "Dame i gospodo, prekidamo naš program plesne glazbe radi izvanrednih vijesti Intercontinental Radio News. 20 minuta prije osam, prema centralnom vremenu, prof. Farell sa opservatorija Mount Jennings, Chicago, Illinois, uočio je nekoliko ekspolzija zapaljivog plina, koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi plin vodik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom. Prof. Pierson s opservatorija Princeton potvrdio je ovaj nalaz i opisao fenomen kao: "plavu plamenu strijelu ispaljenu iz pištolja". A sada se vraćamo glazbi Ramona Raquella koji svira za Vas u Park Plaza Hotelu u New Yorku." Ostalo je povijest Sasvim slučajno bila je to večer uoči Halloweena. George Orson Welles (1915.-1985.) čitao je radio dramu "Rat svjetova" (prema istoimenom romanu H.G. Wellsa) na radio valovima CBS-a. Iako najavljena u programu, ova radio drama izazvala je neviđenu pozornost i histeriju diljem Amerike zbog velikog broja slušatelja koji su se kasnije uključili u program. Izvrsna naracija i dramski genij Orsona Wellesa, udruženi sa snagom radija, kao medija uvjerili su naciju da je doista otpočeo napad na zemlju. Iluziju su podgrijavali razgovori s "priznatim profesorima", očevicima, upadanja u program radi "izvanrednih vijesti", obraćanja ministra unutarnjih poslova naciji i "izvještaja s bojišnice". Tijekom emitiranja Orson Welles doznao je da se diljem zemlje širi panika i da ljudi vjeruju "informacijama" objavljenim na radiju. To ga nije omelo, dapače, nastavio je dalje s još većim žarom. CBS je u nekoliko navrata prekinuo dramu da bi informirao slušatelje i naglasio kako je riječ o radio drami. Učinka nije bilo. 20-ak obitelji u Newarku izašlo je iz svojih domova s mokrim ručnicima i maramicama na licu da bi pobjegli od "napada plinom". Diljem New Yorka ljudi su bježali u parkove, stotine poziva upućeno je policiji, novinskim agencijama i radio stanicama, tražile su se upute za evakuaciju, volonteri su nudili svoju pomoć u borbi protiv vanzemaljskih osvajača, dok su neki svećenici organizirali molitvene grupe. Čovjek u Pittsburghu, vrativši se kući tijekom emisije, zatekao je svoju ženu s bočicom otrova u ruci. Vikala je: "Radije ću umrijeti od otrova, nego ovako!" Jedan farmer se naoružao do zuba i otrčao braniti svoje polje. U mraku je zamijenio susjedov vodotoranj za vanzemaljski ratni stroj. Posljedica - nekoliko rupa kroz koje je istekla sva spremljena voda. Amerika, dan nakon... Po završetku radio drame Orson Welles obratio se slušateljima i objasnio im da je riječ o fikciji, šali za Halloween, te kako nema mjesta panici. Novine objavile vijest na naslovnim stranicama, a građani su burno prosvjedovali. Federalno povjerenstvo raspravljalo je o izvedbi Rata svjetova, radio stanice su se obvezale da neće koristiti simulirane vijesti u dramskim izvedbama, a Orson Welles je pao u nemilost. Procjenjuje se da je više od 20% slušatelja radio drame povjerovalo da je riječ o istini. Komentari poput: sramota, nečuveno, zagađivanje radio valova; te zahtjevi za istragom usporili su Wellesov napredak i tek po smirenju situacije i padu priče u zaborav njegova filmska karijera je mogla otpočeti. Danas, 68 godina nakon izvedbe "Rata svjetova" sjećamo se Orsona Wellesa, velikana filmske umjetnosti, glumca, redatelja i scenarista. Sjećamo se njegove energije, sposobnosti i nevjerojatne maštovitosti kojom je uvjerio tisuće Amerikanaca da vanzemaljci napadaju zemlju. Njegov kasniji opus dati će za pravo onima koji su u njemu prepoznali ogroman potencijal i čovjeka koji će ostaviti neizbrisiv trag u svjetskoj kinematografiji a i šire. Za one koji žele znati više o Orsonu Wellesu, pogledati scenarij radio drame "Rat svjetova", poslušati Rat svjetova (Real Audio) ili pročitati članak iz New York Timesa, preporučam da posjete navedene linkove. MaoTze |
27.10.2006., petak
Nazovi M radi otimačine
|
Dugo sam razmišljao o čemu danas pisati. Trudio sam se da ne zastranim u vode teorija urote i želio sam objaviti razmišljanje o tome kako se pojedinac može uzidići do moći i vlasti nad cijelim narodom (tzv. despoti, diktatori, kraljevi, sultani i ini...) ali će ta ideja pričekati slijedeći tjedan. Moju pažnju zagolicao je slučaj poznat užem krugu ljudi - kako nekadašnji ugledni (?) zagrebački odvjetnik i sudac pokušava prigrabiti atraktivan poslovni prostor u samom centru grada. Pater familias i njegovi sinovi Oko Božića 1990. Vojko Madirazza postaje predsjednik zagrebačkog Županijskog (tadašnjeg Okružnog) suda, a u veljači 1991. član Republičke izborne komisije. Na mjestu predsjednika suda ostaje do 1996. nakon čega se bavi odvjetništvom. U međuvremenu odgojio je dva sina Ivana i Josipa, koji su krenuli očevim stopama, otvorivši 2000. godine vlastiti odvjetnički ured na adresi Ilica 13. Na istoj adresi, 3. kat, nalazi se i veliki stan Vojka Madirazze - pater familiasa u kojem je i navedeni ured. Od 1964. sudeći prema službenim dokumentima, u Ilici 13, 1. kat, djeluje Klub studenata Istre Mate Balota. Tadašnje stambeno poduzeće "Stanoinvest" predalo je Klubu prostorije na uporabu, gdje se Klub nalazi i danas. Problemi na relaciji Vojko Madirazza - Klub studenata Istre počinju sredinom 90-ih i traju do današnjih dana. Gdje je kvaka? Kronologiju sukoba znaju tek rijetki, čija imena iz razumljivih razloga ne objavljujem, a ja ću je probati rekonstruirati najbolje ali i najsažetije moguće. Klub studenata Istre uživao je desetljećima veliku reputaciju i u ratnim 90-im pružao je utočište i zabavu velikom broju zagrebačkih studenata, neovisno o mjestu iz kojeg dolaze. U tim godinama Klub je radio punom parom i okupljao toliki broj ljudi da se vikendima stvarao red za ulazak, čak na Ilici. Negdje u tim godinama počinje sukob dijela stanara predvođenih Vojkom Madirazzom i uprave Kluba. Formalno, uzrok sukoba je veliki broj ljudi i buka koja dopire iz Kluba. Jednako tako zaprljane stepenice i ulazak u zgradu. U 20 godina promijenilo se 15-ak predsjedništava Kluba, svi su redom znali za postojeći sukob i svima je prvi potez bio otići na razgovor s Vojkom Madirazzom. Nevjerojatno da niti jednom nisu uspjeli naći zajednički jezik. Predlagano je x rješenja ali je odvjetnik Madirazza (danas predstavnik stanara) sva redom odbijao, svake godine sve ogorčeniji. Obrazloženje je bilo uvijek jednako - Ja ratujem s vašim Klubom već 20 godina i izbaciti ću vas van jer su svi Istrani isti! Zanimljivo je da Madirazza živi na 3. katu i da do njega navodna buka niti ne dopire, dok se stanari koji se nalaze iznad Kluba nikada nisu žalili niti prijetili (za razliku od našeg M). U međuvremenu Klub vrši mjerenje buke i dobiva atest ovlaštenog tijela da klub ne emitira buku veću od dopuštene. To ne sprječava Madirazzu da svakodnevno prijavljuje Klub policiji i provocira intervencije pa čak i racije. Štoviše ponosno ističe da je isključivo on zaslužan za tu bezočnu manipulaciju snagama reda. Madirazza postaje predstavnik stanara, stan iznad Kluba mijenja vlasnika a podmladak otvara vlastiti odvjetnički ured. U stanu pater familiasa. Razumijem da se jadni umirovljenik Vojko nije osjećao ugodno u svojem stanu koji je prinuđen dijeliti sa odvjetničkim uredom svoje djece (i njihovim vježbenicima). Pogled mu je već neko vrijeme fiksiran na atraktivan prostor Kluba studenata Istre. Zahvaljujući svojim vezama bez problema bi uspio unajmiti spomenuti prostor i pretvoriti ga u jedan od najatraktivnijih odvjetničkih ureda u gradu. Jedini problem predstavlja iseljenje Kluba, koji je već odavno postao institucija. U službi pravde Otac, odvjetnik i sudac. Tri riječi koje izazivaju poštovanje i pretpostavljaju nekakav integritet. Na žalost prisega i predmnijevana odanost pravdi ne vrijede ni pišljiva boba nedodirljivom M. Ne samo da taj čovjek otvoreno vrijeđa i prijeti 18-godišnjim studentima koji nemaju pojma tko je taj zapjenjeni starac, a koje slučajno zatekne na stubištu zgrade u Ilici 13 (čiji je jednini grijeh što ulaze u Klub studenata Istre), nego bezočno zlouporabljava policiju. Nisu po srijedi nikakve špekulacije, ove tvrdnje mogu se provjeriti kod nekoliko policajaca koji su svakodnevno odlazili na "intervencije". M poznaje zakone samo da bi ih mogao subjektivno interpretirati i bezobzirno kršiti. U njegovoj svijesti to je opravdano - ipak je bio predsjednik suda, dakle pozvan je tumačiti zakone i suditi. Na žalost njemu to izgleda kao u onoj poslovici - kadija te tuži, kadija ti sudi. Upornost Madirazze je vrijedna divljenja, kao i njegova želja da svojoj djeci osigura podlogu za blistavu odvjetničku karijeru. Klasična hrvatska priča - tko ima, daj mu još, ali samo na štetu puka. Samo zahvaljujući razumu nadležnih gradskih tijela Klub još uvijek egzistira na istoj adresi. Novi ljudi, nadležni za to, slušaju iste priče koje M vrti od 90-ih i da stvar bude gora, vjeruju tom "uglednom" građaninu. Umjesto zaključka Iz Županijskog suda u Zagrebu nestalo je, između 1988. i 2000. preko 14 miljuna njemačkih maraka. U tom periodu na čelu suda bio je i Vojko Madirazza koji je za Večernji list (10. 7. 2000.) izjavio: "Sve je trebalo vještačiti, odrediti novčanu vrijednost zaplijenjenoga, ali se to nije tako radilo. Sačekajmo nalaz najnovije komisije. Ništa više od toga ne želim reći." Naravno, nalaz najnovije komisije još nije objavljen, a tadašnjeg predsjednika suda pitam što je napravio da se poprave stvari koje se nisu radile prema propisu. Jadan on, pa tko je čuo da predsjednik suda (!) ima neku mogućnost utjecati na kriminal na svojem sudu. Ili je to njemu jednostavno društveno prihvatljivo ponašanje, za razliku od "buke" studenata koji zauzimaju prostor koji bi trebao pripasti njegovoj djeci. Škola prirodnog prava alla Madirazza. Čisto da spomenem Josip Madirazza je član uprave Lura grupe i osobni prijatelj Luke Rajića. Štoviše vodio je rastavu braka između Luke i Borne Rajić. Inače se rado pojavljuje u sudnici kada je riječ o tužbama za klevetu, uvredu i sl. Ivan je osnivač društva Madirazza i sinovi d.o.o., koje se bavi svim i svačim... od projektiranja i građevine, preko popravaka aparata za kućanstvo i vađenja kamena(?), pa sve do iznajmljivanja automobila i poslova privatne zaštite. Da bih riječ rekao, spontani aplauz. Što se mi u Kini toga nismo sjetili umjesto Kulturne revolucije? Toplo se nadam da ovaj članak neće biti povod tužbi za klevetu, i ispričavam se ako sam nenamjerno povrijedio nečije osjećaje, ali u slučaju da bude nadam se da ću si moći priuštiti usluge odvjetničkog ureda Madirazza. Na kraju zaključke izvedite sami i pokušajte odgovoriti na pitanje - Sa koliko slova "Z" se piše atraktivan poslovni prostor u Ilici 13? MaoTze |
26.10.2006., četvrtak
Slučaj Lešić - gdje je taj CSI?
|
Hrvatsku potresa, do sada nezapamćen, val ubojstava. Na stranu obiteljski problemi, nasilni klinci narkomani i toliko spominjana kriza društvenih vrijednosti. Mene konkretno zanima slučaj Lešić. Sigurno ste čuli da su 21. listopada na Malom Lošinju pronađena tijela Hrvoja Lešića i njegovog sina. Načelno, ne bih obratio veliku pažnju na ovo ubojstvo, da se nije dogodilo na otoku (kojeg relativno poznajem, ali to nije važno za ovu priču). Naime, otoci su jako nezgodni za počinjenje težih kaznenih djela obzirom da policija relativno brzo može blokirati i nadzirati sav promet s otoka na kopno i obrnuto. Jednako tako, u maloj sredini svatko poznaje svakog pa je policiji moguće doći do određenih saznanja u kratkom roku. Zbog čega onda ovaj slučaj nije riješen, nego služi različitim medijskim špekulacijama (ubojica Dragan iz Viteza?)? Da li medijska prezentacija iskrivljuje okolnosti ovog slučaja i što policija poduzima da otkrije počinitelja i nalogodavca(e)? Krenimo redom Mediji prenose da su tijela Hrvoja, poznatog odvjetnika i njegovog sina Domagoja Lešića pronađena u subotu oko 14 sati u neposrednoj blizini groblja u Svetom Jakovu. Pretpostavlja se, špekuliraju mediji, da ih je ubojica dočekao u zasjedi kada su išli položiti cvijeće na grob sina i brata koji je stradao tijekom ronjenja prije nekoliko godina. Navodno, policija traži motiv (ali i naručitelja) u njegovim građevinsko-imovinskim poslovima gdje je imao sukobe s izvođačima radova, ali i kupcima apartmana. Jednako tako Hrvoje Lešić prijavio je policiji da mu prijete smrću, ranije ove godine. Ovo su činjenice, barem kako su objavljene u svim tiskanim i elektroničkim medijima diljem Lijepe Naše (npr. Glas Slavonije). Slijede promišljanja jednog sasvim prosječnog bivšeg vođe komunističke Kine. Ne znam za Vas, ali meni ovdje nešto smrdi. Očekivao sam da policija riješi ovaj slučaj unutar 72 sata ili da barem suzi krug osumnjičenika. Danas, čini se, nismo ni korak bliže nego prvog dana. Zbog čega policija nije opovrgnula špekulaciju da je ubojica sačekao Lešiće dok su išli sinu/bratu na grob? Ova pretpostavka nema smisla. Zbog čega bi oni išli na grob baš u subotu 21. listopada oko 13h (kada je navodno ubojstvo počinjeno)? Pok. Hrvoje Lešić preminuo je u ljetnim mjesecima, prilikom ronjenja; dakle nije bila riječ o obljetnici smrti (a ni rođenja). Isto tako Dan mrtvih je za tjedan dana, zašto bi baš 10-ak dana ranije otišli obići grob? Moguće je da su baš svaku subotu oko 13h odlazili na groblje (ipak, ubojica je "jako dobro poznavao navike ubijenih"), pa tako i u subotu 21. Nije ih spriječila ni kiša s grmljavinom koja je padala cijelo prijepodne. Kada Vi odlazite na groblje da li nekome kažete da planirate ići na groblje? Barem taj dan, ako ne i ranije? Hrvoje Lešić nije rekao ništa. Ne želim širiti teorije urote, ali mi puno logičnije zvuči pretpostavka da je pok. Lešić dobro poznavao ili ubojicu ili naručitelja ubojstva. Vjerujem da je nepoznata osoba telefonirala Lešiću i zakazala mu sastanak na groblju u Svetom Jakovu. Razlog? Izaberite sami - dugovi, prijetnje, imovinsko-pravni odnosi, lažna obećanja, ništa od navedenog... kako god, razlog je bio dovoljno jak da se Hrvoje Lešić pojavi tamo a osoba koja je sastanak zakazala činila mu se dovoljno nepouzdana da je odlučio povesti sina sa sobom, za osiguranje. Da li je policiji palo na pamet da je ovakav razvoj situacije moguć, ako ne i izvjestan? Novine se i dalje zabavljaju pričama o pismima, naručenom ubojstvu, različitim bosanskim imenima "počinitelja", načinu egzekucije i blokadi otoka Lošinja. Svaki takav članak korak je dalje od pronalaska počinitelja koji se slatko smije čitajući u kojem smjeru ide istraga. Uvjeren sam da su naši kriminalisti jako sposobni ljudi koji svojim znanjem, iskustvom i intuicijom nadomještaju nedostatak tehničke opreme, ali mi dođe da zavapim gdje je taj Gill Grissom? Što radi naš CSI? Imamo naručeno ubojstvo - činjenica. Već pet dana policija tapka u mraku - činjenica. Većina likvidacija u Hrvatskoj nikada nije razriješena ili je pripisana poginulim pripadnicima podzemlja - činjenica. Sve ostalo su teorije, dok ne pronađemo onu koju potkrepljuju dokazi. Vrijeme teče, policija i dalje na Valbiski i Brestovi maltretira one koji traže opuštanje na pitoresknom Lošinju, a istraga stoji u mjestu. Tko je Hrvoje Lešić? Hrvoje Lešić je ugledni lošinjski odvjetnik, bivši gradonačelnik, građevinski poduzetnik, žrtva graditeljske mafije... sudeći prema napisima u novinama. Izgleda da je istina nešto drugačija. Forume internetskih izdanja naših dnevnih novina preplavili su anonimni i polu-anonimni postovi ljudi koji su Lešića osobno poznavali. Ne spadam u taj krug ljudi ali sam im sklon vjerovati, tim više što ništa od toga ne dopire u javnost. Cover up? Možda. U čijem interesu? Doći ćemo i do toga. Kaže jedan forumaš na stranicama Jutarnjeg - "nitko nikoga ne ubija bez razloga... mislio je da može jebat svakoga jer je advokat...", zanimljivi su i komentari na Indexu, za koje se čini da su ih pisali dobro upućeni, vjerojatno lokalni ljudi. Ono što sam osobno načuo u skladu je s navedenim razmišljanjima. Ako ste raspoloženi prosurfajte malo i pogledajte gdje se sve komentira ova tema - možda najbolje krenuti od portala Jutarnjeg, bolje rečeno od komentara na prvu vijest o smrti Lešićevih. Ako se po jutru dan poznaje onda bi ovo (vidi članak i komentare) trebalo predstavljati onu prvu, neposrednu reakciju na ovaj šokantni događaj. Vidljivo je da se Hrvoje Lešić (u što i sam vjerujem) bavio različitim poslovima, dijametralno suprotnim od odvjetničkog poziva koji je izabrao. Koliko vidim njegovo ponašanje je bilo bahato i društveno neprihvatljivo a nije zazirao ni od kaznenih djela. Njegova despocija završena je u krvi (kao i mnoge despocije do sada) u kojoj se ugušio i njegov mlađi sin. Da li je do toga trebalo doći? Pretpostavljam da je jedina pogreška Domagoja Lešića pogrešna procjena i izbor. Vjerojatno je krenuo očevim stopama, ali ne legalnom stranom, već toliko privlačnom kriminalnom stramputicom. On se nije našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Naprotiv, našao se točno tamo gdje je krenuo onoga dana kada je pristao "raditi" rame uz rame sa svojim ocem. Objektivno on nije kriv, niti je zaslužio ovakav kraj (kao što ga nitko ne zaslužuje) ali da je trebao biti svjestan potencijalne opasnosti, trebao je. Njegov krimen je loša prosudba, a nezaslužena kazna smrt. Da li sada u nekom uredu u Rijeci skupina kriminalista sjedi, držeći se za glavu, i razmišlja o svim aspektima ovog ubojstva? Da, baš o svim aspektima. Što li rade novinari pred vratima zgrade u kojoj se taj isti ured nalazi? A urednici, koju ulicu dalje? O čemu ćemo čitati u sutrašnjem tisku? Sigurno ne o hvatanju počinitelja ili otkrivanju nalogodavca. Što bi se dogodilo da je policija puno ranije krenula istraživati Lešićeve radnje? Ne bi ili službenici suda trebali predstavljati moralnu vertikalu i ne bi li svaki mutan posao koji se vezuje uz njih trebalo odmah istražiti? Ili jednostavno živimo u tranzicijskoj zemlji koji je zahvtio težak slučaj negacije društvenih vrijednosti? U cijeloj ovoj priči najmanje je jasna pozicija lošinjskog gradonačelnika Garija Cappellija koji je šokiran i "konsterniran ovim događajem" iako je "Hrvoja Lešića osobno jako dobro poznavao". Dodaje da ga "cijeli dan zovu sugrađani i nitko ne može vjerovati da se ovo dogodilo". Gospodine gradonačelniče čini mi se da nešto ovdje ne štima. Ili ga vi niste baš tako dobro poznavali kao što to kažete, ili se vaši sugrađani putem telefona jako dobro pretvaraju da su zabrinuti ili nam nešto prešućujete? Kako god da bilo ne vidim baš da jašete policiji za vratom niti da nešto poduzimate da ovaj slučaj bude zaključen što prije. U CSI gradonačelnik bi zvao načelnika policije, ovaj nekog pomoćnika koji bi se odmah izderao na nadležne a ovi bi opet stisnuli ljude na terenu. Kod nas zavapiti će u novinama da on jadan nema pojma o ničemu i kako na Lošinju vlada nevjerica, šok i konsternacija. Jedino nitko od stanovnika otoka, u čitavoj ovoj priči, nije ni rječju spomenuo da ga je strah za vlastiti život i sigurnost, kao što je to već ustaljena situacija i reakcija u krajevima gdje se dogodi ovako teško kazneno djelo. Zanimljivo, zar ne? |
25.10.2006., srijeda
Football Manager 2007
|
Suprotno svim trendovima u industriji kompjuterskih igara Football Manager 2007 našao se na policama trgovina čak dva mjeseca ranije. Najavljen za božićne blagdane, Sport Interactive obradovao nas je nastavkom svoje uspješnice već 18. listopada. Zanimljivo, demo igre (Downloadaj ga ovdje!) objavljen je prije dva tjedna tako da mi se dogodilo da istog dana, ujutro, downloadam demo a poslijepodne nabavim kompletnu igru. Kako je sve počelo? Upoznao sam se s nogometnim managerima krajem 80-ih igrajući Football Manager na Amstradu CPC 464. Kada sam došao u posjed Championship Managera 93/94., prve igre iz legendarnog serijala, brzo mi je postalo jasno "da je to - to!" 2005. došlo je do raskola između Eidosa i SI Games. Kao rezultat dobili smo Football Manager SI Gamesa i SEGE, te Championship Manager Eidosa u suradnji s Adidasom. Vrlo brzo je svim igračima postalo jasno tko je legitimni nasljednik, a ovdje predstavljam njegovu najnoviju inačicu - Football Manager 2007. Zašto FM 2007? Postoje dvije vrste ljudi - oni koji igraju FM i oni koji ga ne mogu razumjeti. Ovaj tekst namjenjen je prvoj skupini, kojoj i sam pripadam, kao i svima koji bi željeli nešto znati a nikada se nisu usudili pitati. Football manager 2007 je poboljšana verzija FM-a 2006. Igra donosi brojne novosti ali nema revolucionarnih poboljšanja kakve je donio FM 2005. Dakle postupna evolucija. Na samom početku omogućeno Vam je da uploadate svoju fotografiju i tako personalizirate profile. Da bi iskoristili ovu mogućnost morate uključiti tutorial prilikom kreiranja managerskog profila. Nekoliko sličnih grafičkih caka čini igru vizualno najbogatijim dijelom serijala do sada, a sigurno će nadolazeći grafički dodaci ovo iskustvo podignuti još koji korak više. Zvukovi, kao i do sada, prosječni. Najvažnija stvar koja je brinula sve igrače CM-a i FM-a je BRZINA igre. Poznata vem je situacija odlaska na kavu dok se procesira pretkolo kupa UEFA i sl... prema sistemu što više utakmica to više čekanja. Toga više nema. Football Manager 2007 neusporedivo je brži od svih svojih prethodnika (igrano sa 512 Mb RAM-a) i prosto je nevjerojatno vidjeti ga kako leti. Ukoliko ste se, poput mene, naučili da čitate novine dok čekate "red" na manageru, slobodno zaboravite na čitalačke dane. Igra Vam jednostavno ne dopušta čitanje, konačno. Speed gimme what I need! Poboljšana je interakcija s igračima, što igri daje dodatnu draž dok su šlag na torti sporne sudačke odluke. Nakon što primite ili postignete sporan pogodak, očekujte novinarske upite i Oko sokolovo. Sada možete prosipati žuč i žaliti se na suce zbog nedosuđenog zaleđa, nepostojećeg penala... ili mudro šutati kada je takav detaljčić osigurao pobjedu Vaše ekipe. Scouting igrača postao je složeniji, no bolji i zabavniji. 2D prikaz utakmice ostao je isti ali sam uspio uočiti nekoliko slatkih akcija (koje su mi potrgale živce jer ih je izveo protivnik) koje izgledaju prilično zbiljski. Umjesto zaključka, svima koje zanima ovakva vrsta igara, toplo preporučujem Football Manager 2007. Nabavio sam i Championship Manager 2007. tako da ih namjeravam usporediti ali iz onoga što sam uspio škicnuti na brzinu, mislim da CM nema šanse. Uostalom kada završim s testiranjem planiram objaviti jedan dulji, komparativni post. Do tada miš u ruke, cigarete i pivo u blizinu, klik na "New game", odaberite Vašu najdražu ligu, klub i... krećemo! Impossible is nothing! |
