Manipulacije uma
27.09.2006., srijeda
Nemoj da me ne razumiješ, nemoj
|
Zasto se nisi zapitao barem jedan put.. kako se ja osjećam, kako je meni s tobom a bez tebe, kako te želim i imam a nemam te, kako je teško gledati u maske i voljeti tebe ispod nje misleći k tome kako se poigravaš i znajuči ujedno da to nije istina ili barem se tješiti , unatoć svemu, volim te . Nisam ptica rugalica. Ja sam ptica ranjiva kao i ti pomozi mi! |
21.09.2006., četvrtak
I kad nas nema
|
Razumijemo se i kad ne pričamo i kad se kroz staklo pogledamo, razumijemo se i kad se u oči ne gledamo i kad smo jedno drugom leđima daljine okrenuti! |
17.09.2006., nedjelja
Sitnice
|
Nisam mislila na materijalno kad sam rekla da se bijedno osjećam, materijalno je sitnica, upravo tako..sitnica.. bez koje čovjeku nije ugodno i uvijek se trudi da ima. Puno veće od sitnice je zagrljaj čvrst od ljubavi. Nikad nisam napisala ovdje niti jedan svoj stih iako pisem pjesme.. a sada evo redak, ali samo redak koji se ne smije kopirati bio dobar ili loš..moj je! Sitnice su velike stvari čine dobar život a za njih malo tko od nas mari. Poželi drugima sreću imat ćeš još i veću, ako su ti sitnice važne pokazat će ti kako i koliko su snažne. |
01.09.2006., petak
Odavno se nisam isplakala tako
|
Od jutra sam ratovala sama sa sobom, da se ne prepustim plakanju pred drugima, teško sam odoljevala naletima suza, samo je bio dovoljan treptaj. Kako sam uspjevala ne znam, tek popodne kad sam došla kuci prepustila sam se provali. To su suze tuge, jer se danas osjećam tako, suze sto zamagljuju pogled one koje stezu u grlu, vlaže lice, vlaže trepavice ne sjećam se takvih , osim kad sam plakala zbog tvoje okrutnosti.. |
PRAZAN ZIVOT
|
Sve ulice nas vrijeđaju Uvijek istim licima, A naše duše žeđaju Za beskrajnim vidicima. O mi smo toga presiti. Pobjeć, pobjeći nekamo! Mi čudo jedno čekamo, A neće nam se desiti. Ne kunemo se mukama, A radosti ne dolaze; I dani tako prolaze Sa vječno praznim rukama dc |