07

nedjelja

listopad

2012

IV. Festival aktivističke poezije "Art Attack 2012."

Festival aktivističke poezije „Art Attack“ ove je godine zaživio po četvrti put. Nakon tri uspješno provedena izdanja, napokon je postalo suvišno objašnjavati što festival jest i koji je njegov smisao, kao i braniti angažiranu književnost kojom se, svim protivljenjima usprkos, odlučio baviti.

Ove je godine zaprimljeno preko stotinu radova autora i autorica uglavnom mlađe, srednjoškolske generacije. Za razliku od dosadašnjih godina kada su radovi stizali i s drugih kontinenata, da i ne spominjemo brojne europske zemlje do kojih se proširio glas, ovogodišnji su natjecatelji bili isključivo iz zemalja bivše Jugoslavije. Razlog tomu teba tražiti u nedovoljnoj angažiranosti oko promocije raspisanog natječaja te festivala kao takvog a zbog čega je došlo isključivo zbog toga što su organizatori, uz svoje privatne poslove i zadaće, bili zauzeti bavljenjem „bitnijim“ stvarima od kojih je najvažnije spomenuti traženje financijskih sredstava za održavanje festivala što je, ne samo u slučaju „Art Attacka“ već gotovo svih umjetničkih događanja, najteži zadatak. Mogla bi se spomenuti i sama tema kao razlog manjem broju sudionika. Temu gladi, premda bogatu asocijacijama i otvorenu za brojne mogućnosti istraživanja, autori su, nažalost, shvatili predoslovno te je u nemalom broju slučajeva bilo potrebno pojasniti što se točno njome htjelo reći i na što se cilja ovogodišnjim pozivom na sudjelovanje.

Međutim, natječaj je ipak priveden kraju, a tročlani žiri u sastavu Ana Zupčić (kroatologinja, anglistica, pjesnikinja i prevoditeljica), Slobodan Nikolić (pjesnik i prozaik) te Maja Klarić (komparatistica, anglistica, pjesnikinja i prevoditeljica) odabrao je deset najuspješnijih radova koje donosimo u ovom elektronskom izdanju zbornika za 2012. godinu.
Članovi Kulturne udruge „Manifest“ odlučili su da se promocija festivala i nagrađenih autora ove godine održi isključivo putem interneta – društvenih mreža, blogova, portala i elektronskih adresa, stavljajući time naglasak na kvantitetu potencijalnih čitatelja do kojih je itekako potrebno prodrijeti kako bi se festival održao na životu. Minimalna financijska sredstva za njegovo održavanje potrebno je povećati kao i broj volontera koji bi na njemu sudjelovali na ovaj ili onaj način.

Premda festivalska zbivanja svake godine posjeti znatan broj gostiju i ljubitelja poezije te zainteresiranih sudionika, zbog već spomenutog manjka financijskih sredstava ove se godine „Art Attack“ održava u virtualnom svijetu gdje će nastojati ukazati na problem koji je sve samo ne virtualan – nestašica hrane i osnovnih sredstava za život, glad u doslovnom i metaforičkom smislu, o čemu redom progovaraju nagrađene pjesme. Neki od autora i autorica nagrađeni su i na prošlogodišnjim festivalskim izdanjima, činjenica na koju organizator može biti samo ponosan jer svjedoči o tome da su, jednom mu prisustvujući, otkrili potencijal kojeg festival sadrži i kojemu su voljni pomoći da se razvije. Ovim putem pozivamo sve buduće laureate festivala, volontere ili članove „Manifesta“ da nam se pridruže na ovom malom festivalu s velikom željom da doprinese kretanju društva u zdravijem i održivijem smjeru.

Maja Klarić



SANJA ČOKOLIĆ

Sanja Čokolić rođena je 1983. u Splitu. Prvostupnica sociologije, trenutno studira na drugoj godini diplomskog studija FFST, smjer sociologija, te na prvoj godini diplomskog studija za forenzične znanosti u Splitu, smjer forenzika i nacionalne sigurnosti. Svoje radove redovno objavljuje na www.cip.hr i novinama Vijenac. Uvrštena je u zbornik poezije i kratke proze „Rukopisi 32“ iz Pančeva, a pobjednica je i natječaja portala www.film.hr za filmsku priču 2004. godine.


Karamele


Nismo imale
nije nam ni mogla pružiti
bronhi
u naša četiri pretplaćena zida
teško se disalo
ali
bila je srića
na ustajalom štednjaku
u nagriženoj posudi
načinili smo je
od šećera
sriću
onako rastopljenu izlila bi ju na papir s deklaracijon – neće se zalipit

uvik bi se zalipila

nikad nije bilo bitno

karamelizirani komadi paraju zubno meso
mi
glumimo hrabrost

ne sićan se jutra
kad se ljubav probudila
snalažljivon kujon

nama
bilo je dovoljno slatkog




MARKO GREGUR


Marko Gregur rođen je 1982. godine u Koprivnici. Kratke priče i poeziju objavljivao je u jedanaest zajedničkih zbirki poezije u sklopu raznih natječaja: u časopisima Kaj, Poezija, Knjigomat, Avangard (Novi Sad), Re; novinama Večernji list, Vijenac, Zarez te u zborniku „Rukopisi 32“ (Pančevo). Na natječaju za kratku priču „Zlatko Tomičić“ (2008.) uvršten je među deset finalista. Nagrađivan je na recitalima „Dragutin Domjanić“ u Zelini, „Susret riječi“ u Bedekovčini, „Josip Ozimec“ i „Željka Boc“ u Mariji Bistrici. Za pjesmu „Sezona rekorda“ nagrađen je na festivalu „Art Attack“ (2010.).


Najgore od svega


najgore od svega je
što ipak ne mogu reći
hvala lijepa
iskreno, od srca
ali ne morate za mene
čuvati te ostatke
razljutim se i pomislim
ali ne mogu to reći
jer mi ipak treba domovina

ostavite nam barem obris
sjenu, kostur
bacite nam kost
na odlasku
i mi ćemo je glodati
moja generacija i ja
stoga
hvala lijepa
iskreno, od srca
doista ste bili divni



ANA HORVATIN


Ana Horvatin rođena je 1996. godine u Zagrebu gdje trenutno pohađa treći razred Klasične gimnazije. U osnovnoj školi dvaput je pobijedila na Goranovom proljeću te se potom predstavila na nekoliko susreta.


Ono što naučiš


Ono što je naučio iz toga bila je pohlepa,
kako svijet protječe kroz pukotine
i kako je najvjerojatnije da će žohari preživjeti.
Naučio je da je cvijeće jestivo
i da će krađa istih rezultirati bijesom,
ali ne i batinama.
Naučio je da je voda nečista
pa je, prema tome, i on.
Naučio je da je bolje ne reći da je upravo prestao piti mlijeko.
Ono što je naučio, čuo je od bezbrižne djece,
u bijelim hlačama i čistim cipelama.
Njegov ih je tata jednom ulaštio, vidio je kako su mu oči zasjale
kad je dobio čokoladu, s otiscima zubi na krajevima
I dovoljno novca za kruh.
Čokolada je nestala za tri dana,
kruh je trajao osam.
Jednom je bio toliko gladan da je pokrao Crnog Tobyja.
Nije bio nimalo gladniji nego inače
Ali kruh kojeg su donijeli tek da se pokažu bio je prava šteta.
Tobi više nije dolazio.
Opet je krao.
Pa su ga tukli dok mu podlaktice nisu nalikovale šljivama koje bi često viđao na tržnici.
Ali nije imao isti miris,
i imao je okus prljavštine i metala.
Tad je počeo jesti cvijeće.
Naučio je da od cvijeća i vode nastaje čaj.
Dobio je mutnu vodu punu latica.
Naučio je da ne traži više od toga.
Ali ako bi ugledao priliku, iskoristio bi je.
Poput svog oca, kad je uzeo ulaštene cipele i prodao ih.
Osam su dana jeli kruh.



ANA JANKOVIĆ


Ana Janković rođena je 1989. godine u Podgorici, Crna Gora. Studentica je četvrte godine Fakulteta političkih nauka. Trenutno je na razmjeni na Masaryk Univerzitetu u Brnu u Češkoj. Pisanjem poezije bavi se od osnovne škole otkako je počela osvajati nagrade i priznanja: prva nagrada za najbolju pjesmu na temu Podgorica, moj grad, prva nagrada na literarnom natječaju na temu Morača, moja rijeka te druga nagrada na literarnom natječaju za mlade pjesnike s pjesmom koja je uvrštena u zbirku Cetinju s ljubavlju (2003.). Objavila je zbirku poezije Zrak u magli (2005.).



Pogled na glad i želju
(pjesma iz hiper-marketa iz reda na kasi pod neonom)



Gledam nas,
Male pionire konzumatorske kulture
Svo to obilje
Baca na nas
Navodno radostan izbor

Vučemo svoja kolica
I filozofiramo nad čileanskim i španjolskim vinom

Mi nemamo svoje bašte
Mi ne koristimo svoje ruke
Mi intelektualno biramo i jedemo
I samo znamo da ubacimo u kolica
I provučemo karticu

Zatrpani okeanom informacija
Čujemo
Sunčana Afrika je gladna i željna toga,
A mi smo gladni i željni svega drugoga



MAJA KOROLIJA


Maja Korolija rođena je 1990. u mjestu Stara Pazova, Srbija. Trenutno živi i studira u Novom Sadu. Pjesme su joj objavljivane u časopisima i zbornicima: Rukopisi, Garavi sokak, Split Mind, Džbujanje. Finalistica je natječaja u Bačkoj Palanci, Facebook pjesničkog festivala, Limskih večeri poezije itd. Sa svojim pjesmama sudjelovala je i u akciji Neposredna konzumacija kulture.



Pesme, limenke, salama i smrt


Trebalo je da pišem na vreme
Onda se ne bih ubio.
Ali moje pesme niko ne bi shvatio
Da se nisam ubio.
Dobro je što što nisam na vreme.
To bi nepravedno zakomplikovalo
vaš pogled na moje anti-delo.

Nema tu ništa osim razočarane banalnosti
u prazne limenke piva i jeftinu salamu uz loše cigare.

I sve mi se nešto čini da ako bismo dovoljno dugo razmišljali
gladni
da bismo više čitali, a kraće živeli.
Hrana je opstanak.
Čitanje je život.
Živeti sit zahteva kompromis.
Čitati gladan samo zaboli kada si trezan.
Zato gladni imaju stav.
Uglavnom nametnut!
Ali bol garantuje slobodu volje, kažu?!
Ako takvo nešto uopšte postoji.
Na mladima svet ostaje.
Na sitima svet opstaje.
Na gladnima stoji.

I sve mi se nešto čini da loše pišem
otkad pišem sit i potpisan.

Boli me taj paradoks
Ta svest koja nikada ne uči da me ne izda
Sva osećanja koja posedujem
Samo su odsustvo.
Grize me savest što se zadovoljavam jeftinom hranom i pićem
Voleo bih da...
Da sam pisao na vreme
Možda ne bih zakasnio na sopstvenu smrt.
Umro bih relativno sit
Pseudopesnik
Jedan od mnogih...

Smrt je uvek brža ako si zvezda
Zar nisi primetio?
U našem svetu glad se koristi kao sredstvo za slavu
Nakon što umreš.
Nakon što uspeš.
Ako ne izgubiš moć govora
zbog praznog stomaka
i umreš ispran.

Nema tu ništa osim razočaranih ideala
koji krvare uz vetar
Crven vazduh je zdrav ako si kanibal!

Da sam pisao na vreme
Da sam pisao na vreme
Moje bi mrtvo srce ispisalo epitaf svetu:
„Zbogom mrtvi ljudi
Odviše skupo
Odviše živo“

Ovako
Nema tu ništa osim razočarane banalnosti
u prazne limenke piva i jeftinu salamu uz loše cigare.



BOJAN KRIVOKAPIĆ


Aktivist u kulturi i pisac. Aktivističko i umjetničko iskustvo stjecao je u Kamernom pozorištu muzike „Ogledalo“, Akademiji slobodnih studija i Međunarodnom festivalu Aktuelne muzike Interzone (Novi Sad). Završio je Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Poezijom i kratkom prozom zastupljen je u više antologija i književnih časopisa u Vojvodini, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji i Sloveniji. Dobitnik je prve nagrade za prozu na regionalnom natječaju Ulaznica 2011, Zrenjanin. Sudjelovao je na Festivalu Mlade rime (Ljubljana), Festivalu Art Attack 2011. (Zagreb), Novosarajevskim književnim susretima i dr.


Gleda me u oči


07:00
buđenje u ulici bez hrastova
i bez kestenova

šuškam kesicom kafe
kupljenom u konzumu
na akciji

na jednoj od totalnih rasprodaja

politike identiteta,
fragilnost subjekta,
performativnost roda –
smenjuju se misli
što liče na teme
i na pitanja

tome nas nisu učili

naspavan i gladan
biram sebe za novi dan

crvene pertle i crven šal
dugim koracima se spuštam
u grad
premećući kroz glavu
sve sintagme i pitanja

iako je tek 08:00

semafor u alipašinoj
ulica bez ljudi
i bez pasa

trolejbus vuče budne bez pitanja
negde gore, još gore

poklon grada tog i tog
iz švicarske
die schweiz
švica

naše smeće – za vaše sreće!
ljubi vas vaša evropa
samo neka ste nam
ugroženi i nestabilni

programi za stabilizacije i pridruživanja
odavno su napisani

pored mene prolazi čovek
sporo i bez reči
gleda me u oči

dobro jutro
i prođi me se
pomislili smo obojica
osetilo se

idući dalje
zaustavljam se i čitam
smrtovnice

po jutru se dan poznaje
i po mrtvima

mrtvi su mrtvi
ne pričaj mi o sjećanju sad
mrtvi su mrtvi
što im ne pruži ruku
dok su živi bili –
dolazi mi pesma
ili samo reči

damir avdić
put sarajevo-mostar
30. juli 2009.
za sjećanje

na marindvoru
tamo gde staje tramvaj
prilazi mi jedno dete
sporo i tiho

gleda me u oči

i kad sam već rukom posegao
za novčanikom
ono samo prođe

nisam ga se uplašio
mislio sam da prosi

...što im ne pruži ruku
dok su živi bili...


MILICA MILENKOVIĆ


Milica Milenković (1989.) studentica je srpskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Nišu. Objavila je roman Homunculi (2010). Pobjednica je Festivala poezije mladih u Vrbasu 2011.



Mučnik


Naš vodeničar hrče
kraj praznog mučnika.
Zna on,
za mučnik treba mnogo
muke
ratarove
njegove žene
mršave dece,
kovčega pokojnih dedova
ispunjenih truležom,
neprežaljenim međama,
nerođenim sinovima.
Treba mnogo oblaka,
bosih devica,
baba sa sekirama,
Stanoja davljenika.
Mnogo žrtvenog hleba
mirisnog tamjana
crvenih slova.
Naš vodeničar uzdiše
kraj praznog mučnika.
U vodenicu niko ne zalazi.
Zna on,
za mučnik treba mnogo.



STANKO STOJIĆ


Stanko Stojić rođen je u Splitu 1984. godine. Zanima se za književnost, ali i religiju. Uživa u humoru i sportu. Poeziju je objavio u zbornicima kao što su „Art Attack“ (2010. i 2011.) ili „Rukopisi“. Nagrađen na pjesničkom natječaju „Željka Boc“ u Mariji Bistrici. Dvije je godine bio glavni urednik i novinar časopisa „Odraz“ na Katoličko bogoslovnom fakultetu u Splitu.



Glad za sobom

Jedan mladić iz Francuske šutio je cijelo popodne
Dao mi je prostora da pričam. Ja sam trabunjao nešto
O smislu, o Bogu, o rješenjima, sistemima…
Bio sam nesiguran, tražio ponos, tražio u njegovim očima potvrdu
Da nisam u krivu, da nešto znam, da sam, ne znam… pametan?

Njemu je trebalo nekoliko riječi
Pitao me: čemu?

Blago sunce Makarske na jednoj ugodnoj verandi
Otupjelo je oštricu tog pitanja i sve se završilo u čaši kave

Ribe na pristajućim brodovima iskakale su na kopno očajne
Po očima sipe greble su grube ruke ribara
Jedan je rak umirao nad drugim a nad prepunim košarama
Uzdizale su se dušice discipliniranih ribica u smirenom genocidu
Francuz je kupio još živoga raka, skuhat će ga i pojesti
Vodit će ga do Podgore na uzici kao psa

Pitao me: čemu?
Ja, sa svojom precijenjenom vjerom mislio sam da napredujem.

Pomirene duše ribica lebde u plavetnilu
Rak pruža lozine grane prema njima
Kao naopaki Krist crta po nebu
Kaže mi: Brate, zar nam se rukopisi razlikuju?
Grabe ga grube ruke dobroćudna ribara
Molit ću vas, kako se na engleski kaže sipa? Za mog prijatelja, francuza.
Squid. Al to je muzgavac što pokazuješ!
Dobro, na tvom smo području. Ali doći ćeš i ti na moje… jednom

Zbogom, francuski moj prijatelju, zbogom Francois!
Ne plaši tim rakom ljude koje sretneš usput
I on ima kod kuće ili u košari ženu kojoj je lijep
A i uvrijedio bi se da sazna


SLAĐANA ŠIMRAK


Slađana Šimrak rođena je 1990. godine u Virovitici. Trenutno studira primijenjenu matematiku na Sveučilištu u Beogradu. Članica je folklornog ansambla „Dukat“ iz Stare Pazove. Piše uglavnom poeziju, a prvi put ju je objavila 2008. godine, kao finalistkinja Limskih večeri poezije u Priboju. Dosad je objavljivala u nekoliko časopisa (Tušta i tma, The Split Mind, e-časopis Libartes) i zbornika („Rukopisi“, „Garavi Sokak“, „Art Attack 2010“). Uređuje zbornik „džBujanje“ koji okuplja mlade pjesnike i prozaiste. Prva zbirka poezije „U desetom selu“ objavljena je 2010. godine, kao najbolja na natječaju Valjevske gimnazije i Srpske Književne Zadruge.


Pijačni dan


I danas, bez treptaja,
u san odlaze bitni cirkusanti
gradski reditelji
ne brinući koga će i šta
njihovo spavanje probuditi;
ignorišući pozive u pomoć,
bacajući u šaht
dinar za hleb.

Nosimo iste bore
i leđa nam čuju iste stvari,
iako se pogledi spajaju
na razinama nebuloznog
njihovi - otečeni od računanja
moji - otkačeni od borbe.
Počinjem da se predajem
pa tišinu ruše samo
kojekakve kore
bačene, nepojedene

Margina blješti
margina vapi
dok je propuštamo.
Udarite ih
Udarite i mene
Da shvatim
da me nema među gladnima
da sam daleko od željnih i očajnih

I da, ako prođem i danas,
ako ne vidim ko me gleda očajnički
ako pogrešim,
moje će pogreške
započeti novi rat,
doneti nove žrtve
jer, napokon,
deo smo kruga
u kome se tačke gurkaju
sa obe strane prečnika.


MAJA URBAN


Maja Urban rođena je 1985. u Osijeku. Diplomirala je hungarologiju i klasičnu filologiju - latinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je na stipendiji u Budimpešti, a bavi se prevođenjem mađarskih književnih djela na hrvatski jezik. Nagrađena na prošlogodišnjem festivalu „Art Attack“.


Gladna

drugi počnu pušiti
kad ih dostigne pubertet
(drugi s pubertetom počnu pušiti)
šminkati se
piti
takve (normalne) stvari
ti počneš gladovati
samo tako
njuh ti se izoštri
oči otvore
nemir poraste
želiš se pretvoriti u kostura
to je sve
obline te ne zanimaju
niti ih želiš niti trebaš
imaš samo sebe
i svoju glad
vrijeme se razvlači
i čeka te
tjedni su ledena doba
samo vikendom jedeš

ako je to bilo privlačenje pažnje
nije ti uspjelo
možda si se trebala drogirati
anoreksije i bulimije su bile u modi
ti nisi pomodna
jednoj je uspjelo
tako nešto si htjela
pretvorila se u kostur
tjednima su u nju utakali infuzije
u bolnici
a tebe je prošlo
ne znaš
ni kako ni zašto
ako je to problem
hranila si se time da hraniš druge
kostur kao vrhunac elegancije
volovska volja
briljantna tvrdoglavost

uvod u gladovanje
s diplomom





© Manifest, 2012.

<< Arhiva >>