05.09.2009., subota
Nara, prvi (recimo) put. Dio treći: Kasuga-taisha
Od Nigatsu-do sam se šetala po obroncima brda koja počinju sjeverno od Nare na putu do najvećeg šintoističkog hrama u Nari. Usput sam otkrila da mi se novokupljene tenisice za kišnu sezonu (jer su mi se jedine zatvorene cipele raspale u prvih mjesec dana u Japanu) kližu na mokrim glatkim površinama. Da se oporavim od stresa, svratila sam na ručak u jedan od restorana usput. Osim restorana, hodočasničke staze porubljene su i suvenirnicama, u kojima možete kupiti lutkice za ruku s likovima dva glavna simbola Nare: jelena i Bude. Nizovi kamenih svjetiljki jedan su od zaštitnih znakova Kasuga-taishe.    Posao u hramu dobro ide: hrpe molitvenih pločica, i svećenica koja prodaje proročanstva.   Kasuga-taisha je zapravo isto hramski kompleks nekoliko zgrada, te evo jedne od njih.  Središnji dio odijeljen je od ostatka kompleksa zidom, a ulaz se plaća. Unutar zida na počasnom mjestu nalazi se višestoljetni cedar.    (uz jedan rub je i višestoljetni ginko...) Svetim stablima grane se ne sijeku, čak ni kad zadiru kroz arhitekturu...  Glavna hramska zgrada.  Uz zid glavne zgrade i ispod trijema s unutrašnje strane zida koji ograđuje središnji dio kompleksa vise bakrene zavjetne lampe.    A u jednoj zamračenoj prostoriji obješene su upaljene lampe, dočaravajući kako bi hram trebao izgledati navečer (kad je zatvoren posjetiteljima).    U glavnu hramsku zgradu pristup imaju samo svećenice i svećenici. Svećenici su obučeni u najsvečanije odore, po uzoru na dvorske halje iz vremena kad je Nara bila prijestolnica. Cipele su im stoga pomalo klompaste (i svećenici se izuvaju prije ulaza u hram). Do cipela su svećeničine japanke.  I izvan središnjeg dijela kompleksa nalazi se pokoje sveto stablo.  Neobični stil gradnje hramskih krovova također seže iz zlatnog doba Nare.  Isti stil primjenjuje se i na malim oltarićima.  |