Tokyo, prvi put. Dio petnaesti: carska palača.

23.05.2009., subota

Carska palača nije daleko od Yasukuni hrama, a između je Kitanomaru park, nekoć sastavni dio palače (Kitanomaru = sjeverni krug palače). U parku se nalazi Tokijski muzej znanosti.

Namijenjen prvenstveno djeci, muzej je prilično zabavan i odraslima, iako su preveliki za većinu interaktivnih igrica. Tu su kamere koje na velikom ekranu pokazuju tvoju snimku s desetak sekundi zakašnjenja, tako da se možeš gledati s leđa ili dok skačeš. Možeš pokušati bacati i hvatati loptu u sobi kosih zidova koji ti daju krivu ideju o smjeru gravitacije. Posebno mi je zgodan bio prozirni vitraj od komada polariziranog stakla kojeg vidiš u bojama tek kroz polarizator. No najzabavniji je golemi balon (zapravo valjak) sapunice kojeg možeš podići oko sebe!
U muzeju su i klasični izlošci, poput niza kolotura kojima možeš podići sebe ili čak automobil, ili sklopa zupčanika preko cijelog zida kojemu se na jednom kraju može skoro beskrajno okretati ručica bez da se okrene glavni zupčanik na drugom kraju. Možeš iskusiti razliku težine automobilske haube nekoć (čelik) i sad (aluminij ili plastični kompozit), graditi makete protupotresno osiguranih zgrada i slagati nebodere da iskušaš kako varira pritisak vjetra na njih ovisno o rasporedu zgrada.

Pupovi bambusa u Kitanomaru.

Ulaz u vrtove carske palače je besplatan, ali svejedno treba uzeti ulaznicu koja služi kao evidencija koliko je ljudi ušlo - ulaznica se na izlasku vraća, pa jednostavno prebroje fali li im koja da provjere je li tko zaostao.

Bedem negdašnjeg dvorca izgrađenog za vrijeme drugog Tokugawe. Bio je to najviši dvorac u Japanu. Kako je i red, izgorio je do temelja nepunih dvadeset godina nakon dovršetka i nikad nije obnovljen.

Muzički paviljon jedne od skorijih carica.

Carski vrtovi.

Vidikovac Fujimi (vjerojatno rekonstrukcija). Kako mu ime kaže, s njega se u vedar dan mogao vidjeti Fuji-san, prije nego što se Tokyo razrastao između.