17.05.2009., nedjelja
Tokyo, prvi put. Dio deseti: Odaiba
|
U ponedjeljak ujutro uputila sam se u noviji dio Tokya, izgrađen na nasutom dijelu Tokijskog zaljeva. Odaiba je doslovno sagrađena na smeću, ali jedan je od ljepših dijelova Tokya. Možda samo zbog blizine mora... I vožnja do Odaibe je slikovita. Do tamo vodi "bezpilotna" linija vlaka Yurikamome koja vozi koji kat iznad redovitih prometnica i s koje puca lijepi pogled na grad. Šteta samo što je vrijeme bilo (opet) oblačno. Na Shinbashi postaji blizu Yurikamome terminala uočih i slikah izloženi mikoshi, pokretni hram, i ne sluteći da ćemo se opet sresti.  Par razglednica iz vožnje Yurikamome linijom...    (primijetite ceste na kat) Prvi pogled na Odaibu.  Odaibu s glavninom Tokya spaja Rainbow bridge (opet, to mu je službeno ime), jedan od simbola grada. Jest da ovo nije najreprezentativniji kut...  Pogled s mosta.  Yurikamome postaje na Odaibi su otprilike na razini drugog kata, ali mreža prostranih nadhodnika povezuje ih s terasama i ulazima javnih zgrada. Ukupni dojam je pomalo znanstveno-fantastični, i vrlo kul.  Dječje igralište na terasi stambene zgrade.  Odazvala sam se zovu mora i spustila prema obali... Rijetko je u japanskim velegradovima naći ovako dostupnu obalu, uz koju se može šetati i na plažicama zagaziti u more.   Razglednica Duginog mosta.  Ah, Japanci.  Ako malo zažmiriš, možeš zamisliti da si u New Yorku.  Zbilja šteta što je vrijeme bilo tako oblačno... Nastavih šetnju duž obale, okolo Odaibe.   Bliže otvorenom moru radni je dio Tokijskog zaljeva, koji se gubi u izmaglici.  Skulptura Nedjeljno popodne snimljena u ponedjeljak ujutro. ;)  Autor Shigeo Fukuda. Jedna impresivna zgrada na obali privlačila mi je pažnju tokom šetnje, pogotovo kad sam vidjela da ima blizanca na drugoj obali - izgledali su skoro kao dva kraja nevidljivog mosta.  Onda me je plan Odaibe prosvijetlio - to su dva ventilacijska tornja tunela kojim autoput prolazi podno zaljeva. Dokaz da se ne zovu svi japanski brodovi na -maru. ;)  Na kraju Odaibe poveći je park, s jako zgodnim dječjim igralištem...  ...i jednako zgodnim pomorskim muzejom. Avaj, nije mi bilo u planu posjetiti ga.  Kanila sam posjetiti Miraikan, Muzej budućnosti (novih tehnologija i inovacija), ali onda sam vidjela red. Očito nije bilo pametno ići u popularni muzej za vrijeme praznika...  Za lakše snalaženje optimistima koji odluče čekati, kraj reda označava volonter s crvenim znakom.  Iako sam još nekoliko puta bila u Tokyu, nikako nisam stigla do Miraikana. Neka, idući put kad budem u Japanu... :) Kako sam sad imala viška vremena, odlučila sam se pješke vratiti do početne točke obilaska Odaibe, i usput naletjela na livadu (s makovima!)...  ...i kip "plamena" koji je izazivao manje i veće klince da se pokušaju popeti na vrh betonske podloge.  Blizu postaje ima još jedan popularni muzej, Toyotin Megaweb (da nije reda, možda bih i provirila).  Divovski sat viđen iz vlaka na povratku, postaju prije Yurikamome terminala.  |