Dan drugi: Kyoto. Dio treći, Palača Nijo.

14.03.2009., subota

Treća postaja vodila nas je sa sjevernih rubova u centar grada, do šogunove palače u Kyotu, Nijo. Iako je šogun Tokugawa stolovao u Edu, današnjem Tokyu, povremeno je svraćao do carske prijestolnice Kyota po poslu. Palača je jedini preživjeli dio kompleksa koji je uključivao dvorac i palaču u Honmaru (glavnom krugu palače), te rezidencijalnu palaču u Ninomaru, drugom krugu palače. Dvorac je izgorio nakon udara groma u 18. stoljeću, a u nekom od sljedećih požara stradao je i dio Honmaru palače. Tako da je palača zbog koje je Nijo tako privlačan ona u Ninomaru... Tu palaču doista vrijedi vidjeti, najviše zbog bogatstva rezbarija na drvenim okvirima zidova i raskošnim slikarijama na pokretnim zaslonima i vratima. Sastoji se od niza povezanih zgrada podijeljenih u sobe, koje su međosobno povezane hodnicima koji vode uz vanjski rub zgrada, dok su sobe iznutra. Sobe nose nazive po slikama koje su na njihovim zidovima: vrbina soba, tigrova soba... Većina slika koje su sad u palači su vrlo vjerne modrene reprodukcije, dok su originali spremljeni na sigurno. Slikane su na podlozi od zlatnih listića, a kao boje korišteni su vrlo vrijedni pigmenti: koralj (bijela i crvena), malahit (zelena) i lapis lazuli (modra). Na žalost, ovaj opis je sve što ćete doznati o unutrašnjosti dvorca, pošto je fotografiranje zabranjeno, a u gomilici stipendista nije bilo moguće fotografirati skrivećki.

U prednjoj zgradi je vanjska primaća soba veleposjednika (daimyoa) koji nisu prešli na stranu Tokugawa sve do odlučne pobjede na Sekigahari 1600-te. U idućoj zgradi pak je unutarnja primaća soba za Tokugawine rođake (shinpan) i stare saveznike (fudai). U svakoj od soba primjetna su vratašca s crvenim resama blizu povišenog dijela poda na kojem sjedi šogun dok prima posjete. To su vratašca za tjelohranitelje, koji čuče iza njih spremni u slučaju nužde nahrupiti u sobu i utrpati šoguna na svoje mjesto te zalupiti metalom ojačana vratašca za njim dok se oni pobrinu za atentatora. Takva vratašca nalaze i pokraj podija u sobi gdje šogun prima carskog izaslanika, ali kako tada na povišenom sjedi izaslanik, vratašca su lažna. No najdojmljiviji dio dvorca je već spomenuti slavujski hodnik, koji povezuje sve prostorije u palači. Naziv je zaradio zbog cijukanja kojim se javlja kad god tko korakne po njemu, i klasičan je način sprečavanja šuljanja mogućih ubojica do šoguna. Cijukanje se postiže čavlima na odgovarajući način zabijenima među drvene daske poda. Pod slavujskog hodnika još uvijek je isti koji je položen pred skoro četiri stoljeća, baš kao i cijukanje. Na samom kraju palače su šogunove privatne prostorije u kojima su danas lutke šoguna i njegovih dama u prirodnoj veličini, ta netko se trebao brinuti za njega dok je daleko od svoje supruge i službenih konkubina. Neke od dama imale su počupane obrve i otmjeno zacrnjene zube, znak da su udane. Šogunove odaje također imaju najljepši pogled na vrt koji je uređen sa stražnje strane Ninomaru palače.

A sad, foto-obilazak.

Opkop koji dijeli palaču od grada.

Vrata u kompleks palače su impresivna, masivna drvena vrata okovana željezom koja počivaju na golemim šarkama.

Jedna od kutnih kula, na zidu koji okružuje kompleks palače.

Ulazna vrata u Ninomaru prava su raskoš ukrasa i rezbarija. Toliko sam se zadubila u fotografiranje i proučavanje da su taj put mene čekali da se prikrpam ostatku skupine.