14.02.2009., subota
Godišnji, dan treći. Hiraizumi, dio drugi - zlatni hram.
Za vrijeme kratke vožnje do Chuson-ji vrijeme se nije nimalo popravilo, što je ovo učinilo najkišnijim danom od početka izleta. Od autobusne postaje do Chuson-ji kompleksa hramova vodi uspon kroz šumu čempresa i ine crnogorice.  Prva postaja na putu je Benkei-do (do = dvorana), hramić posvećen Benkeiu, vjernom pratitelju i tjelohranitelju Minamota no Yoshitsunea, o kome više nešto kasnije u izvještaju.  Unutar hramića je i spomenik Benkeiju u skoro prirodnoj i mrkoj veličini.  Pogled s odmorišta preko puta Benkei-do je veličanstven, ali nažalost bješe zastrt oblacima.  Tri srasla čempresa, usput.  Hondo, ili glavna zgrada hramskog kompleksa, jedna je od novijih i nezanimljivijih. :)  U Hondu hodočasnici mogu dobiti žig na brošuricu za spomen posjetu hramu, ali i na karticu za one koji su na pohodu da obiđu sva četiri važna hrama u Tohoku. Zabavilo me kad sam vidjela da su to Chuson-ji i Motsu-ji u Hiraizumi, Zuigan-ji u Matsushimi, te Risshaku-ji, poznatiji kao Yamadera, u Akiti. Dakle, tri od četiri sam i ne znajući već obišla, dok mi je posjet Yamaderi bio planiran za sutradan. Osobno mi je najljepši dio hramskog kompleksa šuma koja ga okružuje...  Srce kompleksa je Konjiki-do, Zlatna dvorana, drveni hramić obložen zlatom, crnim japanskim lakom, sedefom i bjelokošću (afričkom!), sve uređeno s velikom finoćom izrade i bogatstvom detalja. Napravljen kao obiteljski hram, istovremeno je i mauzolej četiri generacije glava obitelji, što je vrlo neobično za japanski budizam. Zlato je porijeklom iz lokalnih rudnika (vjerojatno glavni povod Fujiwarama da se tu ustoliče), a i lak i sedef su lokalno bogatstvo, no bjelokost je očito uvezena. Kako je sva ta raskoš osjetljiva na atmosferilije, ubrzo nakon što je Konjiki-do sagrađen u 12. stoljeću smješten je u zaštitnu drvenu zgradu. Kroz stoljeća Konjiki-do se svejedno prilično ofucao, te je 1960-ih obnovljen na tipično temeljit japanski način, uredno dokumentiran u pripadajućem muzeju. Prilikom obnove zaštitna drvena zgrada zamijenjena je modernom, betonskom, a Konjiki-do zatvoren u kontroliranu atmosferu iza debelog stakla. Samo oko 20-ak posjetitelja istovremeno mogu ući u tu dvoranu, i ostati taman koliko traje snimljeno objašnjenje, što nikako nije dovoljno da se nadivi svoj raskoši i bogatstvu Zlatne dvorane, te sam, naravno, ostala dulje. Unutra je zabranjeno snimanje (a ni staklo ne pomaže), pa sam slikala samo zaštitnu dvoranu, uključujući razglednički pogled na nju koji slikava svaki japanski (a valjda i strani) posjetitelj.   Najstarija zgrada u kompleksu je Kyozo, spremište sutri. U već spomenutom muzeju izložene su neke od sutri, metrima dugački svici papira indigo boje ispisani i ilustrirani zlato- i srebropisom. Sve tri generacije Fujiwara u Hiraizumi bavile su se prepisivanjem tih sutri da bi zaradili "zasluge" koje će im smanjiti teret karme za budući život i približiti nirvani.  Spomenik ranije spomenutom pjesniku Bashou, kojemu su spomenici podignuti diljem Japana, gdje god je prošao na svojoj skitnji.  Staro krovište Konjiki-do je sačuvano kao povijesno važno, a unutar njega su izložene slikane rekonstrukcije stare slave Chuson-ji.  Kao svaki pošteni budistički kompleks, i ovaj dijeli teren sa šintoističkim svetištima. Makar nisam sigurna spada li Benzaiten-do, dvorana boginje Ben(zai)ten, budizmu ili šintoizmu.  Ali Hakusan-jinja sigurno jest šintoistički hram.   Navada gomilanja kamenčića čini se univerzalno japanska, nailazim je i na budističkim i šintoističkim svetištima. Do jinje je i niz oltarića posvećen horoskopskim znakovima. Slikala sam dva, Zmije i Zmaja, jednog zato što je moj znak, a drugog zato što sam crkla od smijeha vidjevši kako je predstavljen.  Inače u Japanu (a pretpostavljam i Kini i drugim zemljama gdje se horoskopski znaci mijenjaju s godinom a ne mjesecom) pitanje o horoskopskom znaku vrlo je pristojan način ispipavanja koliko netko ima godina: nije toliko teško ocijeniti u kojem je desetljeću, a znak onda određuje točnu godinu. Čempresi Chuson-ji kompleksa lijepo izgledaju u kiši...    No i kiša je napokon prestala, pa je trebalo negdje s kišobranom.  Barem se vidik poboljšao...  Još fotografija možete naći na Photobucketu. |