20.11.2008., četvrtak
Kamakura, dan drugi. Dio prvi: do Velikog Bude
Drugi dan u Kamakuri planirala sam obilazak najbitnijih atrakcija, za koje vozi električni vlakić, najbliže tramvaju što možete naći u većini japanskih gradova. Uz postaju je ofucana reklama sačuvana kao spomenik... :) ...a unutra policijski poster koji nije toliko star koliko staromodan.  Prva postaja (i doslovno) - Hase-dera (dera = tera = budistički hram). Ček' malo, kaže poslovični pažljivi čitatelj, zar nisi već bila do Hase-dere i to tamo negdje u Nari? Istina, a evo zašto postoje dva istoimena hrama. Prema legendi, neki je redovnik pokraj Hase u Nari ugledao divovski kamforovac, i pomislio kako se od njega mogu napraviti taman dva kipa Kannon. Te tako i učiniše. Kannon iz donjeg dijela drveta ostade u Nari, dok je veći kip Kannon iz gornjeg dijela (preko 9 m), bačen u more pokraj današnje Osake uz molitvu da se vrati pučanstvu na spas. Kip je izronio 15 godina poslije nedaleko od Kamakure, tako da je u Kamakuri sagrađen novi hram da ga udomi, i nazvan po "matičnom" hramu. Hase-dera u Kamakuri također je jedan od 33 hrama Kannon za hodočasnike Istočnih zemalja (Kanto, krajevi oko Tokya).  Pozor, sokolovi! Zalijeću se na sve vrste hrane ostavljene na stolovima...  I u ovoj Hase-deri ima svetište Jizoa čuvara djece, oko kojega se ostavljaju kipići kao molitva za umrlu i nerođenu djecu.  Sam hram je (naravno) gorio nekoliko puta a razorio ga je i Veliki Kanto potres iz 1929, tako da je zgrada prilično nova i ne pretjerano zanimljiva. S druge strane, izgrađena je tako da se kip Kannon što jasnije vidi. To mu na neki način oduzima onu snagu koji ima njegov pandan u Nari, skriven u polumraku i dimu stare hramske zgrade... Riznica hrama čuva kipove 33 inkarnacije Kannon, uključujući i budućeg Budu, razne junake, mudrace i dame, kao i kojeg Garudu i ine neljudske inkarnacije.  Sad znam zašto uvijek ima 33 postaje/hrama na hodočasničkim rutama Kannon...  S hramskog platoa (je, opet se trebalo penjati) puca pogled na plažu, koja je u to nedjeljno prijepodne bila načičkana surferima.  A kome nije dosta penjanja, postoji i parkić iznad platoa.   Ma koliko slatki bili, ovi moderni Jizo mi nekako nisu pravi... Na platou su uz glavnu hramsku zgradu ostale standardne pomoćne zgrade, zvonik i spremište sutri na osi oko koje se spremište može okretati. Napokon sam doznala zašto hodočasnici okreću spremište: jedno okretanje vrijedi kao da si pročitao sve sutre, a time se zarađuju karmičke zasluge za idući život... Nad odmorištem za hodočasnike kruže sokolovi pikirajući na zanemarenu hranu, a uz odmorište drijema hramska mačka, jedna od rijetkih istinski blaženih i maženih mačaka na koje sam naišla u Japanu.  Jedva da se pomaknula dok sam je mazila, a onda je jedna japanska familija provirila i pitala me je li to hramska mačka, kao da ja znam. Pretpostavljam da su tako htjeli provjeriti je li ju sigurno maziti, jer su dok sam odlazila pažljivo prilazili mački kao da je kamuflirani tigar... U podnožju hrama je Benten-kutsu špilja s kipovima božice Benten i njenih pratilja izrezbarenih u stijeni.   Strop je povremeno bio tako nizak da se moglo proći samo potpuno pognut i s ruksakom pred sobom.  Od hrama sam krenula prema Velikom Budi. Nekoć je bio pod krovom, ali jedan tsunami je 1498. sprao glavnu hramsku zgradu i ostavio Budu neoštećenog ali otkrivenog, kakav je sve otad... No i dalje je u sastavu svetišta, kako turiste lijepo podsjeća sljedeća obavijest:  A evo i njega. Nije najveći, nije najstariji, ali je najveći brončani u Japanu ako ne i šire, a i najdojmljiviji od svih Velikih Buda koje sam vidjela. I naravno, zaštitni znak Kamakure.    Šavovi na licu...    Osim turista iz Japana i svijeta, Budu posjećuju i hodočasnici, i to većinom iz inozemstva, iz Azije. Nekoliko Indijaca izulo se i prostrlo pred Budom, a cijela grupa kineskih hodočasnika koje sam već vidjela u Hase-deri prvo se pomolila, a onda sretno nanizala za zajedničku fotografiju. Svećenik (pretpostavljam) koji ih je vodio marljivo je dokumentirao obilazak (novom?) kamerom:  Buda je šupalj iznutra (kako svjedoče prozori na leđima!), a u unutrašnjost se može ući za kraljevsku cijenu od 20 jena - 1 kune.  Unutar Bude.  Glava Bude, dodatno učvršćena epoksidnim kompozitnim trakama. :)  Obilazak se nastavlja... Još slika Velikog Bude na Photobucketu. |