Trećinu svijeta daleko

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Rujan 2009 (23)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (20)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (24)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (12)
Travanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dojmovi i fotografije iz Japana

Linkovi
Glavni fotoalbum:
Photobucket
Photobucket2
(jerbo se prvi napunio)

Japan:
Službena stranica grada Sakaija
Interaktivna karta Sakaia
(Japanska, s titlovima)
Prefekturno sveučilište u Osaki
Matsumae međunarodna zaklada (hvala im)
Hyperdia planer putovanja
(vozni i letni redovi, vrlo korisno iako isprva nespretno)
Japan-guide.com - sve što ste htjeli pitati o Japanu a niste znali gdje biste.

Preporučena literatura:
Blog Kućanice u Japanu
(za one koji ne čitaju ovaj blog samo iz rodbinske dužnosti)

Meni zanimljivo:
Ilustrirani vodič kroz japansku mitologiju
Službeni sumo portal
Sumoforum
Ghibli muzej
Takarazuka Revue
(službena stranica, na Japanskom)

Bratske stranice:
Darko Macan piše blog
MCNov crtani notes

22.10.2008., srijeda

Asuka, dio treći: Muzej na kraju grada

Kako je muzej smješten dosta daleko, baš negdje između dvije željezničke postaje, slijedila mi je lijepa šetnja kroz polja.
Photobucket
Šuma bambusa. Mmmm.

Mini pod nadstrešnicom.
Photobucket

Hrpa krame. Možda čeka odvoz krupnog otpada, ali svakako mi veseli srce. Rijetko viđam takve hrpe krame u Japanu, pa me svaka podsjeti na dom.
Photobucket

Muzej Asuke ima nešto zgodnih izložaka vezanih uz početak budizma i tumule, ali najzgodnije su kopije stjenčuga iz šire okoline smještene u nekoliko desetaka metara šetnjice parkom pred ulazom u muzejsku zgradu.
Photobucket

Photobucket

...a sa stražnje mu strane:
Photobucket

Photobucket

Photobucket
(ovaj i prethodnik mu spadaju u Saruishi, Majmunsko kamenje)

Photobucket
Ovo lice je vrlo Majoliko (Maje kao Srednjeamerički narod, ne kao Pčelica)

A tek ovo!
Photobucket

Maketa građe tumula.
Photobucket

Analiza topografije Budine glave, koja bi i sama mogla biti umjetničko djelce...
Photobucket

...za razliku od ove simulacije izvorne boje (i pozlate) kipa. Brrr.
Photobucket

Reljef nebesnice...
Photobucket

...i feniksa iz 7. stoljeća. Začudno realistični i fine izrade.
Photobucket

Nakon obilaska muzeja zaputih se u podulju šetnju natrag do postaje, koja bi me provela pokraj još koje stjenčuge. A usput...

Zbilja zbilja sitna žabica.
Photobucket

Strašilo.
Photobucket

Čudni kukac. Dajem nagradu onome tko mu locira glavu.
Photobucket

Asuka-gawa (gawa = kawa = rijeka) teče uz jedan od tumula koji je istovremeno i park i vidikovac. No nije mi se više dalo penjati.
Photobucket

Ah, rižina polja.
Photobucket

Jedna od stjenčuga, ova dio negdašnje grobne komore koji se svalio s brežuljka na put. Narod ga zove Vražji zahod, iz očitog razloga.
Photobucket

Mislim da su ove konzerve piva zveketavo strašilo...
Photobucket

Kako sam zašla u sve uže i uže stazice između sve manjih i manjih polja, kad sam naišla na kartu stala sam je proučavati da se uvjerim da sam na dobrom putu (i jesam bila). No strankinja koji proučava kartu potakla je lokalnog penzionera da provjeri jesam li se izgubila, kuda idem i da mi se ponudi pokazati put. Ako japanska pristojnost ima koju lošu stranu, to je da ih je nemoguće spriječiti da ti pomognu jednom kad si to utuve u glavu. Na kraju je jednostavnije s osmijehom prihvatiti nepotrebnu pomoć... Diplomirani agronomist s (o, slučajnosti) mojeg Sveučilišta, natucao je nešto engleskog, pa smo se sporazumijevali kako smo znali i umjeli, s par ključnih riječi na japanskom i engleskom. Kad je čuo da sam iz Hrvatske, rekao je "Jugoslavija!", a na moje potvrdno klimanje dodao je ime, koje je zvučalo otprilike "Roburo Matachichu!" Potrajalo je desetak sekundi dok sam to dešifrirala u "Lovro Matačić!", vjerojatno zato što tu asocijaciju na Hrvatsku nisam očekivala. Čovjek voli slušati klasiku, i sjećao se njegovog gostovanja u Japanu...

Na kraju me je otpratio sve do postaje. Usput smo stali vidjeti još par "majmunskih" gromada, koje su prenesene sa svojih izvornih položaja da čuvaju grob neke princeze.
Photobucket

Photobucket

I tako je završila moja posljednja ekspedicija iz Sakaija. Idući ću put na vlak sjesti da se u Sakai više ne vratim. Šmrc.
- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.10.2008., utorak

Asuka, dio drugi: Posjet Velikom Budi

Dio skitnje Asukom od Ishibutai tumula do Asuka-dera hrama u kojemu je Veliki Buda možda je najmonotoniji dio obilaska, jer prolazi se kroz praktički gradske ulice. No i po ulicama se uvijek nađe nešto za snimiti...

Photobucket

Photobucket

Photobucket
(Taksist pere auto.)

Photobucket
(natpis na boku aparata za prodaju pića)

Ima i par kuća u starinskom građanskom stilu iz Edo razdoblja. Vidjeh ljepše primjerke drugdje, ali vam ih još nisam pokazala, pa evo.
Photobucket

Sastavni dio šarma su premošteni kanali pred kućama.
Photobucket

(a mačke u ulazu ne mogu štetiti)
Photobucket

Asuka-dera moderan je hram kojoj su jedini tragovi starine Veliki Buda, još par mlađih budističkih kipova, i vrt. Što ne znači da moderna umjetnost nije zanimljiva.
Photobucket
(prikazi zodijačkih znakova obješeni pod strehom jedne od zgrada. Mislim da umjetnik radi po jednu, odgovarajuću, svake godine, i još nije kompletirao svih 12)

Stela u vrtu.
Photobucket

Zabranjeno pušenje u blizini zaštićenih spomenika kulture. Slikano zbog Budinih očiju.
Photobucket

A evo i njega - najstariji Veliki Buda u Japanu, meni ljepši od svog mlađeg i većeg brata u Nari (kojeg sam vam dužna), ako ne od još mlađeg brata u Kamakuri (isto).
Photobucket
U usporedbi s ostalom dvojicom i nije toliko velik, možda koja 3 m.
Photobucket

Volim stare reklame, a ova reklamira onaj napitak s vitaminom C gadnog okusa koji sam zaradila na natjecanju u crtanju. Bome je dugovječan.
Photobucket

Ovako izgledaju japanske kuće dok se grade...
Photobucket

Na putu do muzeja (nego što) naiđoh na šintoistički hramić Asukanjimasu. Neko vrijeme sam se dvoumila da li da se uspinjem, ali turistički porivi su nadjačali urođenu mi lijenost.
Photobucket

I dobro da jesam (iako su me izjeli komarci a ja zaboravila uzeti protukomarasti sprej... barem su to oni bijedni japanski komarci čiji ubodi brzo prestanu svrbjeti). Mogla sam se okušati u grabljenju sreće:
Photobucket
Muški koji podignu ovaj kamen ljevicom, a žene koje ga podignu desnicom imat će sreće u životu. Ne samo da sam sretno žensko, kvalificirala bih se i za sretnog muškarca. Iz drugog pokušaja.

Muzej u posljednjem nastavku.

- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.10.2008., ponedjeljak

Asuka, dio prvi: Prijestolnica pod poljima

Sadašnja prefektura Nara obuhvaća negdašnju pokrajinu Yamato, koja je u svoje doba bila Japan sam. Tu su iznikli prvi "carevi", vladari nad pukom koji se još nije do kraja vezao uz posjede i koji je štovao bogove šuma, brda i rijeka. Vjerojatno se nisu razlikovali previše od plemena koja su upravo u to doba kuljala u Europu i gutala rimsku kulturu zajedno s Rimskim carstvom. No ni Japanci nisu bili zatvoreni na svom otoku... zahvaljujući trgovini s Korejom počeli su spoznavati svu raskoš korejske i kineske kulture. Pogotovo su vladari bili očarani moći i bogatstvom korejskog dvora, i davali su sve od sebe da preuzmu njihov stil, društveno uređenje i ono što su smatrali temeljem i jamstvom stabilnosti toga uređenje - religiju. Budizam je izvorno preuzet kao religija vladajuće klase, i stoljećima su se svećenici uvozili iz Koreje ili Kine. Veliki naučitelji Budizma u Japanu su većinom rođeni Kinezi... Prije dolaska Budizma nisu postojale stalne prijestolnice, jer bi se smrću vladara to mjesto smatralo onečišćenim, i njegov bi nasljednik osnovao novu prijestolnicu na novom mjestu. No od 6. stoljeća počele su se graditi "prave" prijestolnice, iako ni one nisu bile trajne... Prvo Asuka (s kraćim prekidima prijestolnica čitavo stoljeće, 591-694, iako su se palače i dalje selile sa smrću pojedinog cara) zatim Heijo (Nara, 710-784 s prekidima), dok se konačno carska obitelj nije ustalila u Heian, današnjem Kyotu, gdje je ostala sve do kraja 19. stoljeća.

Dok je Nara usprkos gubitka statusa prijestolnice ostala značajni grad(ić), Asuka je potonula sve do sela. Od palača i prvih budističkih hramova nije ostalo ništa osim sjećanja i rižinih polja, i jedini tragovi negdašnje slave su tumuli pod kojima počivaju vladari Yamata i najstariji Veliki Buda u Japanu. To je ujedno čini vrlo ugodnim mjestancem za subotnju šetnju u kasno ljeto, pa sam svoju pretposljednju subotu u Japanu krenula za Asuku. Vlak (Kintetsu, ponovno, idealna željeznica za obilazak Nare) sam dijelila s priličnim brojem "planinara"/hodača, jer se u Asuki održavala hodačka tura za koju su na izlazu iz postaje dijelile karte. No ja sam svoju turu već isplanirala...

Kombi prevozi vespe.
Photobucket

Pasji život.
Photobucket

Asuka je okružena spokojnim zelenim brdima i brdašcima...
Photobucket

...i pokrivena rižinim poljima.
Photobucket
Brežuljak u srednjem planu možda je tumul, a možda i nije.

Iako se rujan već bližio kraju, u ovom dijelu Japana temperature su još ljetne, oko 30 stupnjeva. Gljivama je svejedno - vlaga je preko cijele godine (barem onog dijela kad sam ja bila tamo), pa i one bujaju preko cijele godine.
Photobucket

Oko Nakaoyama i Takamatsuzuka tumula nedaleko od postaje uređen je parkić po kojemu se možete prošetati ili probiciklirati, piknikirati ili se jednostavno izvaliti na travu. A na jednom kraju parkića su grmovi u obliku 4 čuvara strana svijeta:
Photobucket
Ovo su Seiryu, Plavi/Nebeski Zmaj Istoka, i Suzaku, Crvena/Plamena Ptica Juga. Suzaku nije baš Feniks, iako prikazi sliče. Ovaj prikaz sliči Plamenom Piliću, istini za volju...

Možda bi trebalo provjeriti travu prije nego što se izvalite na nju.
Photobucket
Iako je slikica japanski slatka, dotična zmija (Gloydius blomhoffi) ipak je otrovnica. Nešto kasnije jedna mi je plavkastozelena zmijica pretrčala preko puta...

Uspon do vidikovca.
Photobucket

I pogled s vidikovca.
Photobucket

Do vidikovca je Takamatsuzuka tumul koji se trenutno konzervira i uređuje (s ponešto previše betona za moj ukus), tako da mu se ne može prići, a nije ni nešto fotogeničan. Poznat je po muralima u središnjoj grobnoj komori koji prikazuju 4 čuvara strana svijeta (na odgovarajućim zidovima, s time da su Suzaku razorili pljačkaši grobova koji su kroz taj zid ušli u njega), dvorjane i dvorjanke te Sunce, Mjesec i zvijezde (na stropu!). Radi konzerviranja u prostoriju se ionako ne pušta turiste, pa je tu muzejčić s kopijama murala. Prema dvorjanima na muralima dizajnirane su maskote Asuke...
Photobucket

Skitajući se Asukom naišla sam na neke moguće tumule...
Photobucket

...i neke sigurne tumule, kao ovaj cara Tenmua i žene mu Jito (koja je konačno iselila prijestolnicu iz Asuke).
Photobucket
Zgrada nije neki šinto hramić kako bi se možda očekivalo, nego čuvareva kućica i štand za prodaju talismana i inog. Trenutno nenaseljena.

Ovo crveno cvijeće cvalo je posvuda, i privlačilo pažnju fotografa i drugih umjetničkih duša.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Možda najzanimljivije atrakcije Asuke su kamene gromade s isklesanim likovima tko-više-zna-čega. Imena su dobila slobodnom asocijacijom kasnijih generacija, te je ova gromada Kameishi, Žablja stijena.
Photobucket
(brko do nje Amerikanac je i prof japanologije ili nečeg sličnog koji je svoju grupicu studenata vodao po Asuki... i s njima sam dijelila vlak, i nailazila na njih još par puta)

Inače, za Kameishi legenda kaže da je nekoć gledala na istok, ali kako je svijet propadao u sadašnje stanje jada polako se okretala te sada gleda na jugozapad. Legenda veselo pridodaje da će, ako se ikada okrene skroz na zapad, cijeli kraj potonuti u more blata. Znanstvenije teorije (buuu) koje sam doznala prisluškujući Brku smatraju da je ta gromada zajedno sa svojom braćom tvorila granicu između Svijeta Živih (gdje je bio grad) i Svijeta Mrtvih (gdje su bili tumuli), no ne može se sa sigurnošću tvrditi jer su barem neke od gromada premještane...

Bicikli Brkinih studenata.
Photobucket

Požnjeveno polje riže! I rižina polja izgledaju jadno poslije žetve.
Photobucket

Još nepožnjevena riža.
Photobucket

Jedan od nekoliko budističkih hramova u Asuki, Tachibana-dera (dera = tera = hram), okružen, zamislite, rižinim poljima.
Photobucket

Glavni mamac turistima da plate ulaznicu u hram jest još jedna od gromada, ova manje gromadna: Nimen-seki, ili Kamen s dva lica.
Photobucket

I budisti svoje kamenje za trku imadu.
Photobucket

Kuća, šupa, ili nešto između, građena u klasičnom japanskom stilu, od drveta, gline i slame.
Photobucket

Cviće. Ne znam koje je, ali je egzotično.
Photobucket

Put do tumula. Tu negdje sam zažalila što ipak nisam iznajmila bicikl na postaji, dok su Brkini studenti zujali pokraj mene. No srećom ponovno sam ih sustigla na uzbrdici te sam prestala žaliti.
Photobucket

Ishibutai tumul zapravo i nije tumul, jer s davne kiše sprale zemlju s njega ostavivši samo kamene gromade nad praznom grobnom komorom. Kako su komoru kroz stoljeća išibale sve vremenske i ljudske nepogode, u ovaj bivši tumul može se slobodno ući.
Photobucket

Što ti je rakurs - ona gomila ljudi i dalje je pokraj tumula.
Photobucket

Virenje kroz rupu...
Photobucket

Kao svaki tumul, i ovaj je šintoističko svetište.
Photobucket
Natpis, umjesto da kaže nešto korisno, upozorava ljude da se ne veru po stjenčugama. Japanci.

Tumul je iznutra prilično prostran i svijetao za stari grob, većinom zahvaljujući rupama među stjenčugama.
Photobucket

Photobucket

A ni velika vrata ne odmažu...
Photobucket

Photobucket

Još fotografija možete naći ... na Photobucketu.


- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.10.2008., utorak

Intermezzo: Primošten

Ako ste se, vjerni čitatelju, zabrinuli što na ovom blogu vlada višetjedna tišina, red je da vas utješim. Razlog je jednostavan - 6 mjeseci je prošlo, te mi je priprema za povratak iz Japan i aklimatizacija u Hrvatskoj uzela ponešto vremena. No materijala za blog ima i za idućih 6 mjeseci, te svraćajte i dalje.

A u međuvremenu, nekoliko slika iz Primoštena u kojemu sam provela dotičnu aklimatizaciju...

Zora nad... Bosnom, najvjerojatnije.
Photobucket

Primošten.
Photobucket

More! Pravo, bistro, Jadransko! Falilo mi je...
Photobucket

Dobro došli u Hrvatsku!
Photobucket
Istini za volju, zamijenili su je drugi dan.

Groblje s pogledom.
Photobucket

Da vas čujem: šintoistički ili budistički? ;)
Photobucket

Građevine od kamena. Falile su mi i one.
Photobucket

Horizonti i pogled u daljinu, neometen izmaglicama! Falio.
Photobucket

Photobucket

Vapnenac u svim svojim oblicima i sa svim svojim raslinjem... falio.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

More jesenski mirno, kao jezero...
Photobucket

Photobucket

Photobucket

I za oproštaj, Primošten još jednom.
Photobucket
- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se