Trećinu svijeta daleko

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2009 (23)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (20)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (24)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (12)
Travanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dojmovi i fotografije iz Japana

Linkovi
Glavni fotoalbum:
Photobucket
Photobucket2
(jerbo se prvi napunio)

Japan:
Službena stranica grada Sakaija
Interaktivna karta Sakaia
(Japanska, s titlovima)
Prefekturno sveučilište u Osaki
Matsumae međunarodna zaklada (hvala im)
Hyperdia planer putovanja
(vozni i letni redovi, vrlo korisno iako isprva nespretno)
Japan-guide.com - sve što ste htjeli pitati o Japanu a niste znali gdje biste.

Preporučena literatura:
Blog Kućanice u Japanu
(za one koji ne čitaju ovaj blog samo iz rodbinske dužnosti)

Meni zanimljivo:
Ilustrirani vodič kroz japansku mitologiju
Službeni sumo portal
Sumoforum
Ghibli muzej
Takarazuka Revue
(službena stranica, na Japanskom)

Bratske stranice:
Darko Macan piše blog
MCNov crtani notes

24.08.2008., nedjelja

Ishiyama-dera, dio prvi: okolica

Ishiyama-dera je budistički hram (dera = tera = hram) smješten na brdašcu nedaleko od ušća Uji-gawe (gawa = kawa = rijeka) u Biwa-ko (ko = jezero). Nije mi daleko, par stanica od Kyota s presjedanjem u Ishiyami na malecku lokalnu željezničku liniju koja je jedva veća od tramvaja. Na kolodvoru u Ishiyami spomenik je Matsuu Bashou, pjesniku i lutalici, poznatom po svojim haikuima.
Photobucket
Basho je neko vrijeme živio u obližnjem Otsu, a spomenik mu je podignut ovdje jer je tu prolazio Tokaido put, glavna poveznica Tokya i Kyota u Edo dobu.

Kad sam krenula kupiti kartu za vlakić na automatu, jedna bakica me zabrinuto pitala kako da kupi sebi kartu. Valjda sam djelovala vrlo samouvjereno... Ima bit' da sam naučila nešto japanskog kad bakicama mogu pokazivati kako komunicirati s automatom.

Šetnja od Ishiyama-dera stanice do samog hrama. Svidjela mi se kombinacija shinto i poštanskog crvenila...
Photobucket

Putokaz.
Photobucket

Put do hrama vodi uz Uji-gawu, i sasvim je ugodna šetnja između kuća i vikendica.
Photobucket

Photobucket

Rijekom prolaze četverci s kormilarom i jedan turistički brod, cvrčci cvrče...
Photobucket

Photobucket

Čini mi se da bi neko od mjestanaca na obali Biwa-ko bilo dobra baza za kombinaciju turističkih obilazaka Kansaija i pošteni odmor: Kyoto je vrlo blizu i prometni centar za dalje ekskurzije, a atmosfera je spokojna i ima puno zelenja okolo. Jedina bi mana mogla biti povremeni manjak informacija na engleskom. To je paradoks jedne vrste: nema natpisa i informacija na engleskom jer strani turisti ne svraćaju tamo, a strani turisti ne svraćaju jer nema natpisa i informacija na engleskom. :P

Tipični ukrasi, što su vrtni patuljci Europi, to je tanuki i žaba Japanu.
Photobucket

Glavna ulazna vrata za Ishiyama-deru, Sanmon (san = planina, mon = vrata), sasvim su oblijepljena zavjetnim papirićima s imenima...
Photobucket

Photobucket

Nio čuvari su malo ofucani, ali se dobro uklapaju u vrata.
Photobucket

Od vrata vodi prilaz zagrađen s obje strane manjim hramićima i zgradama s krasnim vrtovima.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Kako je ovaj hram ipak i turističko odredište, tu je i čajana gdje za standardnih 500 jena možete dobiti šalicu zelenog čaja i blijedi kolačić. I dalje me ne privlači.
Photobucket

Najveći turistički mamac ovog hrama je Murasaki Shikibu, autorica najstarijeg japanskog (a možda i svjetskog) romana, Priče o Genjiju, koja je napisana prije kojih 1000 godina. Roman pročitah prije par godina, prava ljetna literatura: dvorski ljubić na 500 stranica. :) Priča se da je Murasaki upravo u Ishiyama-deri dobila inspiraciju da napiše Genjija... Stoga nije ni čudo da je prije ulaza u sam hram (koji se plaća) još ulaz u Genji svijet, gdje posjetitelj, pretpostavljam, može izbližega iskusiti svijet Priče o Genjiju. Moram priznati da mi se nije dalo, ponajviše što su svi natpisi na ulazu bili na japanskom. Ali dizajn reklamnih zastava je super:
Photobucket

Drvce s privezanim papirićima sa željama i molitvama u dvorištu jednog od pobočnih hramića.
Photobucket

Već znate da volim čudne crjepove.
Photobucket

Photobucket

I koi.
Photobucket

Vodenica. Kako nije povezana ni sa čim, možda je molitvena vodenica (svaki okret jedna molitva)
Photobucket

Sam hram je na visoravni, pa se do njega treba dodatno penjati.
Photobucket
Stoga sam se prvo skitala okolicom.

Paprat je vrlo fotogenična. Možda je to Novozelanđanin u meni.
Photobucket

Blažena hladovina. Okolica hrama je vrlo ugodna, hladovita i malo vlažna šuma s puteljcima koji se uspinju u brdo...
Photobucket

Photobucket

Tu je i uređeni vrt s vodopadićem pokraj kojega je oltarić Fudo Myo-ou (glavni od budističkih Kraljeva Mudrosti, spominjan već ranije u ovom blogu).
Photobucket

Iako se Fudo obično prikazuje s vatrenom aureolom, dosta ga često nalazim povezanog s tekućom vodom, posebno vodopadićima.
Photobucket

Ne znam što su ove nadstrešnice u potoku - hranilišta za ribe?
Photobucket

Zmajevo svetište (šintoističko) na otočiću u jezercu.
Photobucket

Photobucket

No najimpresivniji dio ove okolne šetnjice bila je staza 33 Kannon, s 33 kipića bodisatve Kannon, koja se serpetinasto uspinje u brdo.
Photobucket

I obiluje paprati. :)
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Sviđa mi se naiva kojom su Kannon izrađene. Njegovih/njezinih 20 pari ruku uklesano kao reljef, 11 lica na kruni samo naznačeno...
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Nedaleko od početka staze je i vidikovac s pogledom na glavnu zgradu hrama.
Photobucket
- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>