< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ishiyama-dera je budistički hram (dera = tera = hram) smješten na brdašcu nedaleko od ušća Uji-gawe (gawa = kawa = rijeka) u Biwa-ko (ko = jezero). Nije mi daleko, par stanica od Kyota s presjedanjem u Ishiyami na malecku lokalnu željezničku liniju koja je jedva veća od tramvaja. Na kolodvoru u Ishiyami spomenik je Matsuu Bashou, pjesniku i lutalici, poznatom po svojim haikuima. Basho je neko vrijeme živio u obližnjem Otsu, a spomenik mu je podignut ovdje jer je tu prolazio Tokaido put, glavna poveznica Tokya i Kyota u Edo dobu. Kad sam krenula kupiti kartu za vlakić na automatu, jedna bakica me zabrinuto pitala kako da kupi sebi kartu. Valjda sam djelovala vrlo samouvjereno... Ima bit' da sam naučila nešto japanskog kad bakicama mogu pokazivati kako komunicirati s automatom. Šetnja od Ishiyama-dera stanice do samog hrama. Svidjela mi se kombinacija shinto i poštanskog crvenila... Putokaz. Put do hrama vodi uz Uji-gawu, i sasvim je ugodna šetnja između kuća i vikendica. Rijekom prolaze četverci s kormilarom i jedan turistički brod, cvrčci cvrče... Čini mi se da bi neko od mjestanaca na obali Biwa-ko bilo dobra baza za kombinaciju turističkih obilazaka Kansaija i pošteni odmor: Kyoto je vrlo blizu i prometni centar za dalje ekskurzije, a atmosfera je spokojna i ima puno zelenja okolo. Jedina bi mana mogla biti povremeni manjak informacija na engleskom. To je paradoks jedne vrste: nema natpisa i informacija na engleskom jer strani turisti ne svraćaju tamo, a strani turisti ne svraćaju jer nema natpisa i informacija na engleskom. :P Tipični ukrasi, što su vrtni patuljci Europi, to je tanuki i žaba Japanu. Glavna ulazna vrata za Ishiyama-deru, Sanmon (san = planina, mon = vrata), sasvim su oblijepljena zavjetnim papirićima s imenima... Nio čuvari su malo ofucani, ali se dobro uklapaju u vrata. Od vrata vodi prilaz zagrađen s obje strane manjim hramićima i zgradama s krasnim vrtovima. Kako je ovaj hram ipak i turističko odredište, tu je i čajana gdje za standardnih 500 jena možete dobiti šalicu zelenog čaja i blijedi kolačić. I dalje me ne privlači. Najveći turistički mamac ovog hrama je Murasaki Shikibu, autorica najstarijeg japanskog (a možda i svjetskog) romana, Priče o Genjiju, koja je napisana prije kojih 1000 godina. Roman pročitah prije par godina, prava ljetna literatura: dvorski ljubić na 500 stranica. :) Priča se da je Murasaki upravo u Ishiyama-deri dobila inspiraciju da napiše Genjija... Stoga nije ni čudo da je prije ulaza u sam hram (koji se plaća) još ulaz u Genji svijet, gdje posjetitelj, pretpostavljam, može izbližega iskusiti svijet Priče o Genjiju. Moram priznati da mi se nije dalo, ponajviše što su svi natpisi na ulazu bili na japanskom. Ali dizajn reklamnih zastava je super: Drvce s privezanim papirićima sa željama i molitvama u dvorištu jednog od pobočnih hramića. Već znate da volim čudne crjepove. I koi. Vodenica. Kako nije povezana ni sa čim, možda je molitvena vodenica (svaki okret jedna molitva) Sam hram je na visoravni, pa se do njega treba dodatno penjati. Stoga sam se prvo skitala okolicom. Paprat je vrlo fotogenična. Možda je to Novozelanđanin u meni. Blažena hladovina. Okolica hrama je vrlo ugodna, hladovita i malo vlažna šuma s puteljcima koji se uspinju u brdo... Tu je i uređeni vrt s vodopadićem pokraj kojega je oltarić Fudo Myo-ou (glavni od budističkih Kraljeva Mudrosti, spominjan već ranije u ovom blogu). Iako se Fudo obično prikazuje s vatrenom aureolom, dosta ga često nalazim povezanog s tekućom vodom, posebno vodopadićima. Ne znam što su ove nadstrešnice u potoku - hranilišta za ribe? Zmajevo svetište (šintoističko) na otočiću u jezercu. No najimpresivniji dio ove okolne šetnjice bila je staza 33 Kannon, s 33 kipića bodisatve Kannon, koja se serpetinasto uspinje u brdo. I obiluje paprati. :) Sviđa mi se naiva kojom su Kannon izrađene. Njegovih/njezinih 20 pari ruku uklesano kao reljef, 11 lica na kruni samo naznačeno... Nedaleko od početka staze je i vidikovac s pogledom na glavnu zgradu hrama. |