20.06.2008., petak
Himeji, dio četvrti: od dvorca do muzeja
Ako mislite da sam završila s dvorcem, grdno se varate. :) Kad je tako prekrasan...   Harakirimaru, u kojem se vjerojatno nikad nisu provodila samoubojstva, ali nadimak je ostao.    Divovska ikebana...   Tajni izlaz ;)   Pukotine u zidu! Pođite posjetiti Himeji prije nego što se uruši! ;)  U svakom slučaju ga vrijedi vidjeti...  Spomenik Nakamuri koji je spasio dvorac.  Zbog festivalaca koji su sad izlazili iz Sannomaru, izašla sam na bočni izlaz...  ...i prošetala do Prefekturnoga muzeja povijesti, dizajniranog tako da se Himeji-jo zrcali u fasadi. :) S druge strane tog zrcalnog stakla je muzejski kafić iz kojega se može diviti pogledu. U muzeju je stalna postava (dobar dio koje je dostupan besplatno!) posvećena povijesti Himeji-jo i cijele prefekture. Poveća maketa dvorca, da ga možeš slikavati iz neobičnih kuteva.  Dio muzeja posvećen je igračkama, uz par interaktivnih izložaka, i par stripova... Tezuka, naravno!   Ali i njegov prethodnik iz 1930-ih, za kojega dosad nisam čula: Katsuji Matsumoto.  Nazo no Clover (Mysterious Clover, 1934):  Kurumi-chan preslikači.  Igračke iz 1960ih, za curice (primijetite Princezu Safir)...  ...i dečke (Astro i drugi roboti)  Igračke i slikovnice iz ratnog doba (Pacifički rat, znate...)   Sablastan je. Toliko sablastan da sam naglas nešto rekla, što je privuklo pažnju čuvarice dvorane, mlađe cure. Nakon par uvodnih primjedbi ("Nije li sladak?" "Ne, zapravo je sablastan") počeo je standardan razgovor stranog turista s Japancem: "Odakle ste?" (Hrvatska) "O, to je daleko. Koliko ste u Japanu?" (2 mjeseca) "O?" (6 mjeseci u Osaki, Sveučilište) Sad, obično je iduće pitanje "I sami ste ovdje?", ali ovaj put je bilo: "O, Osaka! Ja sam živjela u Osaki donedavno, prije nego što sam se doselila u Himeji." (Lijep je Himeji) "Da, ali..." (Ah, mali grad...) "Nema se što raditi u njemu." Eto, u cijelom svijetu ista stvar. :) Nastavljamo s igračkama, natrag kroz vrijeme jer kao pravi zapadnjak kružim dvoranom u krivom smjeru. Predratno doba:   Taisho era (oko Prvog svjetskog), i prekrasne igračke...  S dječjih lutaka prelazimo na lutkarsko kazalište.  Ne, ne znam ni ja koga predstavlja. Dekonbo ritualne lutke  Bunraku lutke  Slamnati shirihari koji se daje za djetetovo rođenje. Ovaj izgleda kao da pleše...  Ribež! Super.  Najzanimljivija mi je bila dvorana s maketama Himeji-jo i drugih očuvanih dvoraca u omjeru 1:50 (čini mi se), kao i uništenog Edo-jo:  (Edo = Tokyo) Himeji-jo u usporedbi s manjom braćom...  Preslatki (a ne volim inače tu riječ) Maruoka-jo:  I zgodnički obli Hikone-jo:  Makete brodova koji su trgovali s Shikoku u Kyushu  Nastavak obilaska Himejija u idućem blogu! |