22.05.2008., četvrtak
Osaka, treći put. Dio nemuzejski: Osaka-jo izbližega
Između dva posjeta Tokyu bio je vikend s kišnom subotom i vedrom nedjeljom tokom kojega mi se nije dalo daleko. Kišnu subotu sam iskoristila za osački Prirodoslovni muzej kod Nagai parka (Japanci kan'da vole smještati svoje muzeje u parkove), a u oblačno nedjeljno prijepodne sam otišla do Povijesnog muzeja nedaleko od Osaka-jo (jo = dvorac). Dok sam ga obišla razvedrilo se, pa sam otišla do dvorca. Kako su dosad sve trešnje definitivno ocvale, uopće nije bila gužva, pa sam provela ugodno sunčano popodne lunjajući oko dvorca i penjući se na galeriju na vrhu. Fotografije i detalji slijede: Povijesni muzej (niža zgrada) gledano od dvorca, viša zgrada je NHK (televizija):    Unutar zemljišta dvorca je Shudokan, dvorana za borilačke vještine kao što je:  kendo! Treba se izuti da se uđe u dvoranu (primijetite sudce u čarapama), ali vrijedi.    Shudokan:  Do Shudokana je i Hokoku-jinja. Test da vidim jeste li pažljivo čitali dosad: budistički ili šintoistički hram?  Automat za proročanstva. Argh... Inače ih prodaju na štandu odmah do talismana i sličnog, ali ovi idu ukorak s vremenom.  Ispred hrama je spomenik Toyotomiju Hideyoshiju, koji je i dao sagraditi dvorac. Mogli su mu staviti manje podočnjake...  Mala povijesna digresija: spominjah trojicu vojskovođa koji su radili na ujedinjenju Japana (tako da pokore sve suparnike, naravno). Oda Nobunaga je započeo posao ali poginuo u izdajničkoj zasjedi. Naslijedio ga njegov vjerni sljedbenik, Toyotomi Hideyoshi (izvrdavši nekako Odine sinove), koji je uspio postići prevlast ali ne i utvrditi je, tako da je poslije njegove smrti Tokugawa Ieyasu imao razmjerno lagan posao u preuzimanju vlasti. Osaka-jo je sagrađen na vrhuncu Toyotomijeve premoći i ostao zadnje uporište njegovom sinu vjernih snaga u ratu protiv Tokugawa. Dvorac, koji je slovio kao najveći i najveličanstveniji u Japanu, u tom je ratu i spaljen. Jedva da je bio 30 godina star... Tokugawa ga je dao obnoviti, ali je 35 godina nakon obnove teško stradao od groma, kad je u požaru izgorjela glavna zgrada. Nakon skoro 2 stoljeća skuckan je novac za obnovu, ali dobar dio dvorca ponovno spaljen 25 godina kasnije, za vrijeme Meiji restauracije. 1928 gradonačelnik je ponovno skupio novce za obnovu glavne zgrade, koja je potrajala do 1945 i američkog bombardiranja grada. 1995 ponovno je obnovljen, i sad čekamo koja će ga katastrofa iduća zadesiti...  Neboder se zove Crystal Tower, jasno je zašto.  Najveći kamen u zidinama dvorca, iz doba Tokugawe, čini mi se. Širok kao 11 raskrečenih osnovnoškolaca. Malih osnovnoškolaca.  Ovaj akrobat je bio sjajan. Ne samo da je balansirao dok je žonglirao baklje, nego je cijelo vrijeme ćeretanjem zabavljao publiku. Zbilja je znao držati napetost i nasmijavati u pravom trenu. Tako kad je gasio svoje 3 baklje, puhanjem bi ugasio jednu, a onda u tu ruku prebacio jednu upaljenu baklju dok bi gasio drugu. Naravno da je u međuvremenu upaljena baklja upalila prvu ugašenu... i tako u krug, na oduševljenje klinaca i većih klinaca u publici. Sve to uz neprestano ćeretanje i balansiranje... A onda je zamolio klinju koji mu je bio redoviti pomagač da mu doda jabuku i najavio da će, uz žongliranje dvaju baklji, pojesti jabuku. Na "Ooo!" reakciju publike sav se raznježio i zatražio bis: on će, uz žongliranje dvaju baklji, pojesti jabuku. Publika je uslužno, ako manje zapanjeno, ponovila "Ooo." :D Te je doista žonglirajući jeo jabuku, svaka mu čast.  Ovdje posuđuje upaljač, dok jabuka tek čeka na akciju... A kad je napokon sišao s klackalice, prešao je na riganje vatre...  Kad sam došla do ulaza u dvorac sledila sam se vidjevši red za ulaz... ali onda mi se upalila lampica: nije bio red za kupnju ulaznica, dakle red nije za ulazak nego za - lift. Tko se 8 katova htio penjati pješke, eno mu stepenica. Pogodite kako sam se popela na vrh? Puf paf. Crkla sam samo jednom, nije usporedivo s talijanskim tornjevima i kupolama... A na vrhu, po običaju, pogled liječi sve patnje:      Brda u pozadini zovu se Kongo i Nijo. Tek toliko, da znate (nisam ni ja dok se nisam popela i proučila "što se vidi" fotografije sa šalabahterima). Baš je fotogeničan.  Nisam sigurna, ali možda je ovo mjesto gdje je Toyotomijev sin (rođen u njegovoj starosti i povod razdora u obitelji kad je Toyotomi počeo progon posvojenih sinova) počinio samoubojstvo skupa s majkom, kad je dvorac konačno pao. Shinto svetište, u svakom slučaju.  Opet podno dvorca:     He he.   Na putu do stanice:  Čula sam neko bubnjanje dok sam bila na dvorcu, ima bit da sam propustila neki festivalčić. Ništa zato, na putu do Osaka-jo Koen (park) željezničke stanice uvijek ima neki bend da mi buši bubnjiće...   I pijani fan da pleše, o da. Natrag u Sakai, negdje u onom smjeru.  Ostale fotografije možete, zamislite samo, naći na Photobucketu. |