Trećinu svijeta daleko

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2009 (23)
Lipanj 2009 (13)
Svibanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (20)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (24)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (12)
Travanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dojmovi i fotografije iz Japana

Linkovi
Glavni fotoalbum:
Photobucket
Photobucket2
(jerbo se prvi napunio)

Japan:
Službena stranica grada Sakaija
Interaktivna karta Sakaia
(Japanska, s titlovima)
Prefekturno sveučilište u Osaki
Matsumae međunarodna zaklada (hvala im)
Hyperdia planer putovanja
(vozni i letni redovi, vrlo korisno iako isprva nespretno)
Japan-guide.com - sve što ste htjeli pitati o Japanu a niste znali gdje biste.

Preporučena literatura:
Blog Kućanice u Japanu
(za one koji ne čitaju ovaj blog samo iz rodbinske dužnosti)

Meni zanimljivo:
Ilustrirani vodič kroz japansku mitologiju
Službeni sumo portal
Sumoforum
Ghibli muzej
Takarazuka Revue
(službena stranica, na Japanskom)

Bratske stranice:
Darko Macan piše blog
MCNov crtani notes

14.05.2008., srijeda

Kyoto, prvi put. Dio treći: Arashiyama nizbrdo

Počela sam se vraćati prema središtu mjesta, i mimoišla jedno šinto svetište koje izgleda služi kao parkiralište. Barem ima zgodni torii...
Photobucket

Seiryo-ji ponovno pati od šljunkaste sumornosti, ali barem ima rascvalu trešnju da razbije monotoniju.
Photobucket

Voljela bih da znam tko je:
Photobucket

Dok sam se šetuckala po dvorištu Seiryo-ji, privukli su me bubnjevi. Što sam zatekla nego predstavu (ne znam ni je li kabuki ili no) u kojoj pauk napada zaspalog samuraja. Nisam je odgledala do kraja, ali su specijalni efekti kad pauk baca paučinu na samuraja fantastični! A nije loš ni pauk kad nestane s pozornice skačući jedan kat niže... Pauka se prepozna po mreži na kimonu.
Photobucket

Photobucket

Samuraj u paučini, pauk pobjegao.
Photobucket

U hramu ima i lijepih starih drvenih zgrada:
Photobucket

A ni ulazno/izlazna vrata nisu loša.
Photobucket

Taman kad pomislim da sam shvatila hramove - zbunjujuća kapelica sa zbunjujućim kipovima:
Photobucket

Do sad su mi noge već otpadale, pa sam na tren bila u napasti unajmiti rikšu. Ima ih hrpa, i istovremeno služe kao vodiči. Pošto pola vremena vuku rikšu uzbrdo, divim se njihovoj kondiciji.
Photobucket
A i obući – ne vidi se, ali riječ je o kombinaciji debele crne bječve s odvojenim palcem i gumenog rebrastog đona (i on s odvojenim palcem). Kombinacija praktičnog i tradicionalnog, izgleda da su popularne i za razne druge terenske radnike jer se mogu kupiti u dućanu s alatom i opremom za kampiranje. U napasti sam da nabavim par, ali ne znam kad bih ih nosila.

Tako slatki...
Photobucket

Zadnji hram koji sam obišla je možda i najslavniji, zen hram Tenryu-ji (hram nebeskog zmaja), sagrađen na mjestu bivše vile cara Go-Daiga (koja je pak sagrađena na mjestu prvog ikad zen-hrama u Japanu), gdje je svećenik sanjao zmaja koji se diže iz rijeke i protumačio to kao nemiran duh pokojnog cara. Go-Daigo je onaj isti car koji je poslao Kusonokija u izgubljenu bitku. Svrgnuo je Kamakura šogunat ali njega je svrgnuo Ashikaga čime je počeo novi šogunat... nije ni čudo da je bio nemiran.
Kao i većina japanskih hramova, svetišta i dvoraca, Tenryu-ji je gorio nekoliko puta, tako da je sadašnji hram iz Meiji razdoblja (restauracija carstva u drugoj polovici 19. stoljeća). Ali iza njega je jedan od najstarijih vrtova u Japanu, iz 14. stoljeća, i proglašen svjetskom kulturnom baštinom. Zato je ulaz u hram 100 jena, a u vrt 600. :)

Ulica do Tenryu-ji je praktički preko puta tramvajske stanice, a uz nju ima još nekoliko hramića, svetišta i vrtova.
Photobucket

Photobucket

Quo Vadis na japanski.
Photobucket

Ne znam uzgajaju li ovu žabokrečinu namjerno, ali ne bi me čudilo.
Photobucket

Zavjetne pločice s molitvama ili zahvalama.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Sivih čaplji po Osaki i Kyotu ima k'o golubova.
Photobucket

Napokon, Tenryu-ji! Pola sata prije zatvaranja, ali što se tu može. Brzinski obilazak već pomalo sumračnog vrta ipak je vrijedio ulaznice, vrt je krasan.
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Gle! Japanska dunja! :)
Photobucket
Chaenomeles speciosa, a Englezi je zovu Kineska cvatuća dunja. Kako to znam? Uz svako stabalce ima ploča s natpisom:
Photobucket
Lijepo piše: boke, iz porodice ruža. A poslije sam u riječniku našala latinsko i englesko ime...

Genpei tužna breskva (isto kao tužna vrba – obješene grane).
Photobucket
Zašto genpei? Primijetite kako na istom stablu svatu bijeli i crveni cvjetovi (kako su jasno razgraničeni, pretpostavljam da su crveno-cvatuće grane nakalemljene). A bijela i crvena bile su boje Genji i Heike klanova (tj. Minamoto i Taira) čije je međusobno ratovanje prešlo u priču, pa je i to razdoblje dobilo ime po njima: Genhei -> Genpei. Crvena i bijela ostale su boje suprotstavljenih momčadi u raznim natjecanjima...

Jedino što mi je malo pokvarilo dojam bili su drveni trupci od – betona.
Photobucket

Svejedno sam bacila koji jen (doslovno, kovanice od jena) gađajući pliticu pred velikom žabom u jezercu, kao znak nakane da se vratim (na japanskom žaba se kaže kaeru, jednako kao i glagol vratiti se).
Photobucket
I divila se bočnim žabama, koje kao da su izašle iz dućana s vrtnom opremom (a vjerojatno i jesu).

Uz zgradu je bio klasični japanski vrt, s jezercem punim velikih šarana, koi.
Photobucket
Možete pogledati i ne pretjerano uzbudljivi hi-res filmić koija kako plivaju naokolo:


Photobucket

Photobucket
(na tablama piše Zabranjen pristup)...

Ako ne mogu ja na verandu, može moj fotić!
Photobucket

Zatvaranje! Zatvaranje!
Photobucket
Moj prvi budistički svećenik! ;) U ruci drži drvene udaraljke da nam privuče pozornost.

Oh, da, nisam vam pokazala sami hram:
Photobucket

Već je padao mrak, vrijeme za povratak u Osaku. U Arashiyami ima i željeznička stanica pa sam mogla ravno na vlak. Pokraj kolodvora:
Photobucket

Torokko je vlak/uspinjača koji do Arashiyame vozi kroz ona krasna brda... idući put.
Photobucket

Laku noć.
Photobucket

- 16:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se