ponedjeljak | 25.02.2008.

Opet su pustili amonijak - vikend

Ležim u krevetu, otvorim prozor, a vani igranka.... Sjetio sam se odmah kako su nam rekli za vrijeme rata "bjež u kupaonu napuni kadom vodu i ni mrc ni trc!". Zveknem na krevet i moje jako srce krene kucat suprotno od onog Tadijanovićevog kad je poludio od sreće zbog žita u selendri. Na hitnoj mi tutnuli neku tableticu i rekli da mi se tlak izjednačio. Da skviknem ovako bez veze nie mi se dalo pa sam evo još uvijek tu... I tako je opet mjerni uređaj bio u krivu jer jbg, Petrokemija nas hrani i oblači, pa nemože se sad reći da su eventualno pretjerali sa količinom narančastog dima u zraku... Istina imamo nešto malo veće šanse da nas zahvati pokoji tumor, ali zato nema straha od elementarne nepogode, jer ovaj dimnjak razjebe svaki oblak koji se nadvije nad grad. I tako mi građani ovog ultra-zanimljivog grada većinom, svjesni situacije šutimo, ali smo zato ludi kao puške. Zadnja luda situacija je sa otvaranjem disko-kluba u blizini istoga giganta, jer ne ulazi u "sivu-zonu" gdje našim građanima smeta buka, ali je zato dobro debelo u NH3 zoni. Točnije kojih 50-ak metara zračne linije od dimnjaka. Kako je rekao Rambo Amadeus koji hvala bogu dolazi ovog ljeta u grad,
"Nasred sela aktivna kafana
iz nje viri glava mutirana
mutirana od atomskog rata
to je glava mladih mutanata
iz kafane trijezan ja izlazim
cinjenicno stanje ja nalazim
lijevo desno nigdje moga stana
oj planeto alaj si sjebana!"

I normalno ovaj vikend ja opet krenuo među te mutante, ali naravno kada se iskombinira CH3CH2OH oralno i NH3 inhalacijom putem do istog okupljališta onda se čak i dobije neka luda kombinacija zabave.... i još je i jedan rođendan u pitanju biopa evo...Dolje su i neke slike kako bi to izgledalo... Zbogom mutanti!

- 20:03 - Komentari (17) - Isprintaj - # -

utorak | 19.02.2008.

Kosovo i ostatak pizdarije

Ovih dana malo je onih koji nisu barem djelomično sudjelovali u nekoj od rasprava o ovoj novonastaloj državi. Na temelju svega što se na našim prostorima događalo proteklih desetljeća, svako od nas stvorio je određenu sliku političke stvarnosti Terre Balcanice, koja se velikom većinom temelji na neobjektivnoj i subjektivnoj nacionalno-državotvornoj misli koja je uvijek tijekom povijesti bila fitilj kojim su masovne histerije rezultirale međunacionalniom sukobima. Većinom u svim tim raspravama ne sudjelujem jer ne želim biti dio tih diletanskih kvazipolitičkih misli koje se ne temelje na činjenicama, već na poluistinama od kojih se stvara određena subjektivna slika političkog okruženja. Znao sam tako ćuti priče o albanskim pastirima, pa i smijehove o neotkrivenim rudnicima zlata, pa čak i o naftnom potencijalu regije. E pa evo par objektivnih misli…

Pravo i pravica

Da odmah razriješimo nekoliko stvari koje toliko muče mnoge državnike diljem Europe, pa tako i našeg premijera. Što je to međunarodno pravo? I što bi bila suverenost? Ako se ovdje gubite, politološki rječnik u ruke i naučite neke osnove. Iluzija suverenosati nacionalnih država u 21.st. ruši se svakodnevno i malo je onih koji stvarno misle kako mi kao glasačko tijelo imamo ikakav utjecaj na vanjsku politku “država” u kojima živimo. Multinacionalne kompanije taj su sustav na mala vrata počele rušiti još prije 20-ak godina, a danas se isti taj suverenitet ruši kroz glavnu instituciju koja bi ga trebala braniti – UN.
Dakle kada se dio suverenog teritorija jedne svjetski priznate države odluči na proglašenje samostalnosti, onda je to prema međunarodnom pravu apsolutno nelegalan, ali ipak legitiman čin stanovništva određenog teritorija. Tako je legitimno pravo kosovskih Albanaca proglašenje vlastite državne suverenosti no ono je apsolutno nelegalan čin u sustavu međunarodnog prava. Srpske vlasti se dakle imaju pravo pozivati na međunarodno pravo i ukazivati na njegovo teško kršenje od strane zemalja koje su priznale Kosovo, no postoji jedno veliko ALI….
Uz pravo postoji i jedna stvar koja se zove “pravica” kojom bi se trebalo što češće voditi i čija se primjena u međudržavnim odnosima i međunarodnom pravu izbjegavala (izuzetak je proglašenje države Izrael), dok su se putem "pravice" rješavali mnogi manji sudski predmeti gdje bi striktna primjena zakona dovela do očite nepravde koja bi bila pravno utemeljena. Građani Srbije tako prema “pravici” ostaju bez dijela svog legitimnog teritorija, točnije Albanci ga na tom principu dobivaju. Princip je to temeljen na "grijesima prošlosti" i svih zala koje su srpski isto tako legitimno izabrani političari činili na ovim prostorima početkom devedesetih. Proglašenje nezavisnosti kosova nije dakle pravno utemeljeno ali u sebi sadrži neku temeljnu osnovu pravičnosti.

Zašto?
Neki teoretičari urote skloni su misliti kako je stvaranje novih svjetskih žarišta sukoba ono što je cilj tajnih organizacija koje vladaju svijetom. Pa će i ovaj izlazak iz zakonskih okvira držati namjernim i sustavnim izazivanjem međunacionalnih napetosti, protesta i ratova na jugoistoku Europe. Drugi će naglašavati američko ispitivanje spremnosti reakcije novonastalog Putinovog imperija prema američkom neoimperijalizmu. Dok će optimisti vidjeti američki pokušaj izglađivanja odnosa sa ekstremnim islamistima kroz dopuštenje nastanka još jedne islamske države unutar europskih granica. Istina leži u kombinaciji ovuh shema, iako je meni nekako najdraža ova prva kombinacija…

Ostali?

Opet se vraćamo na pojam suvereniteta. Ogledni primjer suverenosti zemalja može se isčitati od jučer pa kroz slijedćih 3-4 dana. Države koje su reagirale i iskazale svoje mišljenje uistinu su stvarni nosioci vlastite suverenosti (ne računam Afganistan kao američki protektorat), a ostali “čekači” u koje spadamo i mi obični su poltroni I podanici koji se boje javno iskazati vlastito mišlenje. Pa tako i Ivo čeka što će reći mama Europa i njezini čelnici. Očito je da smo suverenost izgubili i prije ulaska u Uniju, a zauzimanje jasnog stava predstavlja teški grijeh koji bi mogao njegovom veličanstvu Sanaderu poremetiti planove spominjanja istog prezimena u budućim udžbenicima povijesti.

Zaključak

Srbija je sve manja poput nokijinog mobitela. Američko carstvo je još jednom pokazalo moć. Albanci sa Kosova će dobiti samostalnost. UN je potpuno izgubio svoje značenje čime smo konačno postali svjesni tko je uistinu svjetski zakonodavac. Lančana reakcija mogla bi biti ono što će uslijediti… Ali uz jednu razliku Baski, oba dijela Cipra, Grenland, Farski otoci na svojoj strani neće imati po meni ključan faktor za proglašenje nezavisnosti. Pravicu koju je srpska politika devedesetih tako znalački i lijepo okrenula protiv sebe same. I da ne zaboravimo na kraju da je Albanski narod na Kosovu nakon svih stvari koje je proživio pod majčicom Srbijom, od zatiranja kulture, jezika, pa čak i zabrane školovanja u određenom vremenu, pa do pokušaja primjene Miloševićeve politike etničkog čišćenja "vekovne srpske zemlje" zaslužio svoju državu. A za očuvanje suverenosti i njeno ostvarivanje potrebno je puno političke spretnosti i onoga čega je uvijek nedostajalo na ovim prostorima - nešto što znamo kao - kompromis.

- 15:41 - Komentari (12) - Isprintaj - # -

ponedjeljak | 11.02.2008.

Vikend karmine nedjeljom

Nisam se umio. Obukao sam na sebe crvenu majicu i crrnu jaknu. Sunce se više preseravalo nego što je stvarno grijalo. Nemogu naći naočale. Tipična nedjelja ona od koje ti se okreće želudac. Dosadna i hladna. Nemam volje za ništa pa ni za pojest jebenstvo od nedjeljnog ručka. Entuzijazam vikenda je umro sa zadnjim satima subote i makar je još službeno trajao bile su to samo još jedne u nizu nedjeljnih karmina posvećenih kraju vikenda. Pričaš kako je bilo šta si radio i tko ti se zgadio. Sve da se lakše prebrodi činjenica dolaska novog tjedna. Kud ćemo? Nemam pojma vozi do bazena idemo vidjet šta ima... A šta bi bilo nema apsolutno ništa. Zmisko mrtvilo još uvijek nije izvuklo nabrijane šetače. One za koje imaš osjećaj da su cijele zime u niskom startu i onda isti dan svi izlete nabrijani u akciju šetnja. Idemo nazad u grad na kavu. Po putu mlada mama u kombinaciji s kolicima. Činjenica da nikoga ne navlačim u kolicima izmamila mi je lagani smiješak na facu, a prisjetila na onu legendarnu Zvoncovu: "Što je beba mlađa to je mama slađa...". Kava običnjarka bez šećera ma bez ičeg samo da je gorka i da je ima za dva srka! Ženska plazi po tipu i ima cigaretu u ustima. Gleda ga poprilično zaljubljeno, pa i na granici onog pogleda koji govori "pojebi me s ljubavlju", ne uzvraća joj pogled. Listić je u igri - upaljen je teletekst. Konobar prekida moje blejanje. Evo ti je bolesno gorka! Nije kaoo ovaj užasan dan...

- 05:56 - Komentari (12) - Isprintaj - # -

nedjelja | 10.02.2008.

Jägermeister, vikend i ostale sprdnje...


Evo ga 5 sati meni se jos ne spava, čak sam išao na benzinsku po onaj kinder nilski konj pojma nemam kak se zove ali sam se navuko skroz. Vikend je bio skroz fin , jedino šta sam si sam zaribao subotu.. Ostao sam doma.. a onda su još mene kasnije zaribali.... Nego u petak je bilo ultra puno sve. Ponovo fino određen posao...jedino su mi ove hostese bile malo mekane ali ajde... otišlo je 14l jegerčića pa im nije za zamjeriti. Inače malo sam se okušao i kao konobar..ajme koji je to kaos... Svaka čast ljudima kad iz gužve 100 puta čuju svoje ime i ne polude dok te svi gledaju onim molečljivim pogledima u želji da upravo njima udijeliš malo alkohola preko reda...Ove srijede se vatam Hameda i midikena i počinjem ono šta sam rekao da neću nikada, ali evo došlo je i do toga da me stislo sa svih strana, pa ću progutati još jednu kndlu i nahodavati uz ostale polumajmune (i priznao to ili ne zajedno se s njima pomajmuniti) po hrvatskim wannabe fashion showovima. Ali gledam to sa svjetlije strane.. barem neće nedostajati materijala za ovo moje kenjanje od bloga... Pozdrav!


- 02:26 - Komentari (5) - Isprintaj - # -

petak | 08.02.2008.

DENZITETI, RAZINA SVIJESTI I PARTY OVAJ PETAK

Svemir, kolektivna svijest, denziteti, sudbina a mozda i njegova Sveprisutnost malo su me spustili na zemlju i to doslovno. Ponovo sam tvrdio da sam apsolutno bezosjećajan u jednoj raspravi u rane jutarnje sate. Ne znam šta bi to točno bilo. Ali tup sam za ljubav i jednostavno patim od kroničnog gubitka osjećaja. Nikoga ne volim nešto posebno, ali ni ne mrzim. Pa sam tu negdje u tupilu sredine. Taman kad sam izgovorio nesto u tom smislu zviznuo mi uteg na palac. Tko mi odgovara? Možda ubacujem nemir u ljubav kao glavnu i jedinu pravu istinu ovog našeg postojanja? Pa me je onda neka vrsta kolektivne svijesti klepila? Ili je možda samo bila stvar zahrđalog imbusa koji je popustio? Sada čekam da otpadne i to malo poštenog nokta na nozi. Plavetnilo se već nadzire... Ili možda zato šta sam se nekontrolirano grčio od smijeha dok mi je frend ležao na podu zbog noge koja se ukočila nakon dugotrajnog sjedenja za kompom. Sve se vraća sve se plaća? Možda... Meni se i vraća ali za sada još ništa ne moram platiti. Kada sam kod razine svijesti, nije da nešto previše napredujem. Tu sam u nekakvom stanju životnog polusna koji će evo očito trajati još neko dogledno vrijeme. Kakvo dogledno šta uopće to dogledno znači... Hm dogledno je prilično nedefinirano ali uz dozu nadziranja definicije vremena tako da ću ipak reći neko vrijeme. Kad sam kod vremena ono brutalno leti. Nije sad to zbog nekog fol tempa života ovo ono, nego eto bliži nam se 2012 i sveopći cirkus na planeti. Neda mi se to baš objašnjavat ma dovoljno je upisat tu brojku apokalipse u vodeću tražilicu pa se informirajte ili čekajte da Mišak napravi emisiju. Tijek vremena kakvim ga poimamo donio nam je još jedan vikend. Opet sam se bacio u neku organizaciju, pa lijepo ako ne znate di ćete svratite u Kolodvorsku broj 6 danas oko 10-11. Pozdrav!


- 04:13 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

utorak | 05.02.2008.

Od prijave do vikenda

Ovako. Nema me više na 095, pa me možete dobit na onaj stari 098.
nedjelja
Maznuli mi tele2, a danas sam saznao informaciju da je tog dana bilo dosta krađi po mom malom gradu. "Tako ti i treba, pa tko još nosi mob u jakni i ostvlja ju na vješalici?" Mislim ja to radim i nikada do sada nije bilo frke, a da ne pričam da doma vrata nikad ne zaključavamo. Tako ako ste za neko uvlačenje kod mene, bake, ili staraca u krevet.... slobodno navratite kod "nikad zaključanih". Ostalo nam od onih vremena kad je država bila nešto veća, a prava malo manja. Ipak poželjno bi bilo zaključavat se navečer, a evo kako ja nemam ključeve od zgrade opet nisam doma...nego "se okolo skićem po kućama, pa šta će ljudi reć...." Inače kada sam šepav penetrirao u policijsku stanicu i prijavio krađu mobitela njima je pala na um briljantna zamisao koja je zvučala nešto kao "ada se niste tukli sinoć pa negdje izgubili mobitel?" Zadnji put sam se potukao u 4 srednje majmune a od tada je prošlo dosta godina, isto tako sam mogao otići i reći dolje ženi u pekari na burecima šta radi da sam ostao bez moba, a ona je mogla isto tako simulirati da nešto kao piše...Kada su mi prije 19 godina maznuli moj prvi srebrni pony bicikl barem su se meni i staroj na istoj adresi ali s drugom značkom na glavi iskreno nasmijali i poslali nas doma...
ponedjeljak
komp-kava-posao-kava-fitness-komp
utorak
komp-kava-posao-kava-fitness-komp
srijeda
kava-bacanje smeća-spavanje (prerana kava)-buđenje-ručak-spavanje-fitness
četvrtak
kava-kava-kava-kava-spavanje-kava-pronalazak skripte-fitness-spavanje
petak
kava-grad-nema ništa u trgovinama šta ja tražim-idem kod bioenergetičara i popravlja mi tetivu-idem na trening sjebavam tetivu-ljut-kupujem jaknu, a i hlače da ove vratim domagoju
subota
Luda neka subota. Tko zna jer zato šta okolo pale te jadne lutke i bacaju ih u potoke, a gradove fol preuzimaju razni lokalni kvazi-zabavljači. Nek budu face pa nek zapale premijera ili bandića pa ih bace ovog s budućeg pelješkog, a ovog drugog sa domovinskog mosta, a ne radit lutke i glumit face. No dobro... šta sam htio reći da bio sam nikakav sređivao neke kompove, a onda s autom krenuo malo u subotnje tupilo.Činjenica da sam otključana vrata stana otvorio ujutro oko pola 7 i naišao na prijekorne poglede roditelja jer "sam glasan da ću probudit cijeli ulaz", govori da je bilo interesantno. Probao sam zaspati ali su proklete male maškare kucale na vrata. "Pjevamo za kune". Ma pjevali vam tako za 10 godina kad cete htjet spavat stoko mala, a ni nije taj dan kad se ide okolo i žica. E da i obećajem da ću jednom refundirat lovu koju sam vam uzeo ljudi kada smo mi bili ti iritantni glasići koji su pjevali onda još za dinare...


Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

- 03:34 - Komentari (12) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.