Manchi

PJESME

PRIJATELJ


Kad loše ti bude
i kad nevolje krenu
nazovi me odmah
i bit ću kraj tebe u trenu
jer prijatelj pravi
u nevolji se prepoznaje
on je kraj tebe
kad se radost
od boli ne raspoznaje

Bit ću tvoja utjeha u tuzi
osmijeh u svakoj tvojoj suzi
svaki dan nek' ti bude nova nada
pomoći ću ti da se nikad više
ne osjećaš kao sada

Svako dno
nek' novi početak bude
uz tebe bit ću
makar drugi ti sude
u nesreći pružit ću ti ruku
zajedno preboljet ćemo svaku muku





VIŠE NISI TU

Nema dana kada zbog tebe
Suza ne poteče
Iako više nisi tu
Srce to još uvijek niječe
Teško je prihvatiti da te nema
Dok tvoje pjesme pune su života
Teško je suze ne liti
Dok gledam uspomene sa koncerata

Boga sam molila da te upoznam
Čvrsto da te zagrlim
Riječ, dvije s tobom prozborim
Ali sudbina te s ovog svijeta
Prerano uzela
A moja želja neuslišana je ostala

Možda zato tako često
Dolaziš mi u san
Uvijek tako sretan i nasmijan
Tvoja topla ruka
Suze mi sa lica briše
A ti mi tiho kažeš:
'' Lijepo mi je
I zato molim te
Ne plači više''



PEJZAŽ



Stojim na pramcu broda
osluškujem blaženu tišinu
tek neznatnu prekinutu
šumom brodskog motora
i pjenom valova
koju brod za sobom ostavlja


Bliži se suton
trenutak kada
sunce i zemlja
postaju jedno
vjetar se poigrava s mojom kosom
a ja uživam u pogledu što pruža




SAN

Blažen je onaj
tko blaženo sniva
onaj kome
tvoja nevidljiva ruka
svake noći kapke pokriva
loše misli i nevolje
uspješno otjera

I do mene noćas dođi
dragi sne
odagnaj sve loše misli i nevolje
otjeraj nesanicu
koja noćima me prati
dodirni i moje kapke
da u miru mogu zaspati



TOŠE

Tog utorka kobnog
tvoje srce puno ljubavi
prestalo je kucati
ostala je samo nevjerica i bol
u onima koji
te nikad neće zaboraviti

Svojim pjesmama
put do svakog čovjeka
znao si pronaći
zato suze nas guše
i duša nas boli previše
jer prerano morao si otići

Nadam se da
jako boljelo te nije
i da te sada Božja toplina grije
anđele naš dobri
prati nas s visina
dok se opet ne sretnemo
i tvoje pjesme zajedno ne zapjevamo




ŠTO MI ZNAČIŠ TI

Slučajno smo se upoznali
odmah su nam se pogledi sreli
ubrzo jedno drugome
srca smo osvojili
i živote naše radošću ispunili

Ljubav našu nikad
nismo krili
iako mnogi na njoj
su nam zavidjeli
zato volimo se
i voljet ćemo se
u inat svima
jer sama sudbina
nas je spojila
kad je naša srca
ljubavlju prigrlila

Što mi značiš ti
riječima se ne može opisati
ni sva ljepota
ni blaga ovog svijeta
tebe ne može zamijeniti




NEPONOVLJIVI


Kiše su prestale
Kroz sive oblake
Sunce provirilo je
U moj život ušla je nada
Dio njega postao si sada
Samo Bog te poslao
Osmijeh na moje lice vratio

Pitam se gdje do sada si bio
Dok druge voljela sam lažno
Na ljubav im se klela
A za drugog srce čuvala

Više važno nije
Što bilo je prije
Sad znam što znači voljeti
Za nekoga srce
Do temelja otvoriti
Nekome cijelu sebe predati
A zauzvrat tebe neponovljivog dobiti




OPRAŠTAM TI


Godine su prošle
A bol jednako izjeda
Uspomene na tebe
Još uvijek su žive
Čini mi se da ništa
Promjenilo se nije
Jer volim te
Istim žarom kao prije

Nikad mi nije teško bilo
Nekome nešto oprostiti
A zašto onda sada
Opraštam ti nikako
Ne mogu izgovoriti

Ne mogu si pomoći
Iz misli mi ne izlaziš
Da mi se barem vratiš
Možda skupila bih snage
I opraštam ti mogla ti reci
Preko svega što dogodilo se
Bezuvjetno preći
I možda mogli bi se
Voljet kao prije
I možda sve bi moglo biti
Kao da ništa bilo nije



HRABROST


Kažu svi
Da hrabar treba biti
Od svojih ciljeva
Nikad ne odustati

Zašto nekad teško je
Kad stignu nevolje
Kad smijeh prestane
Kad vjere u sebe nestane
Kad uspjeha nema
Kad zavlada strah i dilema

Tada ipak visoko podignem glavu
Odjednom preplavi me snaga
I strahu nestane svakog traga
Odlucim cvrsto
Da odustati nikad neću
Uporno tražit ću
Svoj uspjeh i sreću
Pred kušnjom neću pokleknuti
I bijelu zastavu podignuti



POGLEDAJ U MOJE OČI


Kažeš da voliš
moju valovitu kosu
čak i pjege na mom prćastom nosu
a ja volim tvoj nježan pogled
tvoj osmijeh i njegov zvuk
a najviše od svega volim zagrljaje tvoje
i poljupce otisnute na usne moje

Iako sa mnom nekad teško je
ti si ipak uvijek uz mene
pozorno slušaš sve moje jade i nevolje
i daješ mi savjet kad mi je najteže

Pogledaj u moje oči
u njima istinu ceš pronaći
one ce ti reći
da moj voljeni čovjek si ti
i da ne želim živjeti
bez naše ljubavi



NE MORAŠ MI RECI DA ME VOLIŠ


Ne moraš mi reci da me voliš
svojim djelima mi to svakim danom dokazuješ
i kad tužna sam
i kad ugasi se nada
novi put ka sreći
ti mi pokazuješ

Ne moraš mi reci da me voliš
znam da ono što osjećaš je ljubav
jer više od riječi
vrijedi tvoj topli zagrljaj

Ti si ljubav moja
i prijatelj najbolji
kad sam kraj tebe
nema mjesta nevolji
ti si moj štit
od svih nedaća i problema
otkad sam s tobom
suza i tuge više nema







ZA TEBE

Ponoć je odavno prošla
Polako zaklapam oči
I tonem u blažen san
S nadom da brzo neće doći dan
Jer u snovima si mi ti
Jedina moja ljubavi

Sjećam se dana kada
Prvi puta smo se sreli
Osjetila sam odmah
Da si onaj pravi
A poljupci naši
Bili su topli i uzavreli

Volim te zbog smijeha
Na koji me uvijek natjeraš
Volim te jer svojim šalama
Tugu u radost pretvaraš
S tobom kad sam
Svijet kao da stane
Volim te i želim da
Ova naša ljubav
Nikad ne prestane



JEDINI


Svakog jutra prije tebe budim se
Gledam te kako mirno spavaš
Osluškujem ritam tvog disanja
Tvog srca zvuk

Poljupci moji bude te
Prstima nježno rasplićeš mi kosu
A poljupce uzvraćaš
Onako kako samo ti znaš

Ako po jutru dan se poznaje
Moj dan predivan je
Jer kraj mene si ti
Moj jedini

19.12.2007. u 11:44 | 1 Komentara | Print | # | ^

TOŠE JE OTIŠAO

Bilo je to 16. 10. 2007. Gledala sam televiziju kad mi je oko 9h zazvonio mobitel. Na zaslonu sam vidjela ime svog dragog i nista ne sluteci sva nasmjesena i sretna javila sam se. No, čuvši što se dogodilo, osmjeh i sreca u trenu je zamijenila tuga i bol. Suze su počele teći niz lice, a glas u glavi neprestano je ponavljao '' ne, to ne moze biti ''. Brzo sam otvorila teletext u nadi da se radi o zabuni, da je ipak živ... Steglo me oko srca kad sam pročitala: '' Poginuo je Toše Proeski ''. Još uvijek u nevjerici, otvorila sam radio, a tada je nestao i posljednji tračak nade, jer je Toše zauvijek otišao. Uzela sam mobitel i počela nazivati prijateljice. Svima sam bila prvi glasnik loših vijesti. Nitko od nas nije mogao suspregnuti suze.
Sa strepnjom sam iščekivala svake vijesti. Pred kraj dana oči su me pekle, ali suze kao da su imale nepresušni izvor. Možda se čini smiješnim plakati za pjevačem, ali on je bio mnogu više od toga. Iako slavan, nije zaboravljao na malog čovjeka i na one kojima je pomoć neophodna.
Bila sam na njegovom koncertu za doček nove godine 2007. i to mi je bio jedan od najljepših dočeka u životu.Neopisivo mi je žao što ga nisam imala prilike upoznati, stisnuti mu ruku i reći mu da je moja inspiracija. Teško je vjerovati da dobrota uvijek pobjeđuje kad vidim kakva je sudbina zadesila Tošu, a bio je jedan od najboljih ljudi ne samo na Balkanu, negoi na svijetu. Ponosno je govorio odakle dolazi i nikada nije zaboravio na Makedoniju i svoje rodno Kruševo. Bio je jedinstven i neponovljiv.
Više ništa neće biti isto, a u srcu će zauvijek ostati praznina. Nadam se da mu je dušla našla mir, da je sada na nekom boljem i sretnijem mjestu, da pjeva s anđelima, jer je bio i ostao ANĐEO.

06.12.2007. u 11:39 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

zanimljivosti iz života

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr