Manchi
PRIJATELJSTVO
U zadnje vrijeme sam dosta razočarana u prijateljima. Oduvijek mi se činilo nevjerojatnim kako neka osoba koju dugo i dobro poznajete se iznenada promijeni. To je vjerojatno posljedica mog mišljenja da se ljudi ne mijenjaju. Smatram da ljudi mogu «ublažiti» svoje karakterne crte, ali ne ih skroz promijeniti. Stvar je u tome da ljude u koje sam mislila da se mogu pouzdati su me iznevjerili. U biti, čovjek koji kaže da ima 10, 20... prijatelja ili laže ili je u zabludi. Pravih prijatelja je malo i zato onaj tko ima jednog ili dva je sretan, premda mu se čini da je to premalo.
Zanimljiva je činjenica da se najčešće razočaram u prijateljicama, dok me prijatelji još nisu razočarali. Da li je to ženski mentalni sklop sklon konfliktima ili je nešto drugo posrijedi, stvarno ne znam. Ja nisam konfliktna osoba, zaista ne volim sukobe niti svađe, to mi je zaista naporno. Možda zato imam visok stupanj tolerancije. No, s druge strane, ako sam u pravu, a druga osoba nije i unatoč tome što ja saslušam njezine argumente ako ih ima, a ona mi ne da do riječi, svađa je neiminovna. A tek ako je osoba neopisivo tvrdoglava i svojeglava... Imam jako loše mišljenje o ljudima koji se jednostavno prestanu javljati tj. odgovarati na poruke ili pozive nakon svađe. Meni je to stvarno jadno. Inače volim rješavati stvari «face to face», a ako je neophodno i drukčije nemoguće izvedivo, onda putem telefona.
Ako mi netko više ne odgovara kao prijatelj, svakako ću pokušati o tome popričati s njim/njom, a ne jednostavno ignorirati ili izbjegavati tu osobu. To mi je razumljivo ponašanje djece u osnovnoj školi, čak možda i u pubertetu, ali ne mogu shvatiti da je to ponašanje nekog od 20 i više godina. Znam da ljude treba prihvatiti kakvi jesu, ali smatram da to treba biti uzajamno. Najčešće se dogodi da sam ja ta koja prihvaća nečije vrline i mane, dok je rijetko kad obrnut slučaj. No, naučila sam da čovjek mora biti zadovoljan s malim stvarima, jer je to ono što nas zapravo čini sretnima. Prijatelj se poznaje u nevolji i nažalost, tek nam se tada otvore oči i vidimo da smo bili u zabludi tko nam je pravi i iskreni prijatelj. No, razočaranja su sastavni dio života, trebamo ih prihvatiti i nastaviti dalje.
Kad biramo prijatelje trebamo biti oprezni, ali i širokogrudni, ne vjerovati svakome, a opet biti iskren i suosjećajan... Nije lako naći pravog prijatelja, ali nije ni lako biti pravi prijatelj. Ponekad sam umorna i ne da mi se slušati prijatelja/icu, ali svaki put se sjetim da su oni uvijek tu za mene i da moram i ja biti za njih.Nedavno sam od moje drage frendice iz Osijeka dobila magnet na kojem piše sljedeće, a to poručujem i svima vama:» Prijatelj je netko tko razumije tvoju prošlost, vjeruje u tvoju budućnost i prihvaća te danas onakvim kakav jesi.»