31

utorak

listopad

2017

Tata pig



Već dugo nisam čula neke vesele vijesti na tv-u ili pročitala članak u novinama. Nekako se sve svodi na crnu kroniku, krah gospodarskih moćnika, estetske operacije koje su must have, tko je što obukao i kuda je prošetao...svaka tema gora od prijašnje, ispraznija i nekorisna...a sigurna sam da ima toliko lijepih i pozitivnih priča koje bi nam svakodnevno uljepšale život...

I baš tada kad pomislim kako je u svijetu odraslih sve sivo, u dječjem svijetu sve vrišti od boja i veselja. Peppa pig je omiljeni crtić koji se gleda već dugo, a koliko puta sam odgledala neke epizode pojma nemam. Uglavnom, jedan član Pepine obitelji me tako nasmijao da sam konačno dobila odgovor koji tražim. Njezin tata, gospodin Pig me jako podsjeća na jednog našeg političara, sveprisutnog na političkoj sceni.

Da je Peppa pig naš crtić usudila bih se reci da je njegovo lice poslužilo kao inspiracija za izgled. Kako nije, radi se o očitoj slučajnosti.

I kako vam se čini?

23

ponedjeljak

listopad

2017

Doza straha



U indijanskom rezervatu, u sasvim normalnoj obitelji, par je imao dvoje djece, sina i kćer. Sin nam toliko i nije bitan za ovu priču, reći ću samo da je krenuo putem droge i propasti. Kćer je pak bila ljepotica, crnokosa, ponos obitelji. Kako je imala 18. godina dobila je slobodu koja joj pripada te su roditelji imali puno povjerenje u poteze koje vuče.

Imala je dečka, u kojeg je bila zaljubljena preko ušiju i sa kojim se redovito nalazila. Roditelji ga nisu upoznali, samo brat jednom prilikom. Te noći koja je bila znakovita za njezin život posjetila je dečka posljednji put u životu. On je radio na naftnoj bušotini i živio u velikom bijelom kontejneru čija se boja stapala sa bijelim i zaleđenim okolišem. U kontejneru je živio sa nekoliko "prijatelja" te su im sobe bile odjeljenje unutar kontejnera.

Te večeri kad je došla dečko je bio sam jer su mu kolege otišle u grad. Za pretpostaviti je da su razmjenjivali nježnosti, goli pod plahtama...kad su začuli glasove...
"Zar oni nisu trebali biti u gradu?" - upitala je. "Da, trebali su, i ne razumijem zašto su se vratili tako rano" - rekao je dečko.

Ekipa se vratila mortus pijana i teturajući po kontejneru prišli su paru. Počela su zadirkivanja.
"Ooo, pa što se to radi? I mi bi malo? Daj da vidimo što ima ispod popluna" - govorili su. Dečko je lijepo zamolio da zatvore vrata i ostave ih na miru, ali oni su i dalje nasrtali. Na kraju su se svi žestoko posvađali i okomili na dečka. U tučnjavi su ga ubili i tijelo mu bacili golo u snijeg.

Ona je od straha počela bježati...ali ne zadugo..zgrabili su je i silovali...izredali su se na njoj kao što i priliči pijanoj stoci.
Kako je bila borac od malih nogu, nije se predavala...uspjela se nekako izmigoljiti i trčala je svom snagom...bosa...da bosa..po zaleđeno tlu, posutim snijegom..sa komadom odjeće preko sebe...trčala je 10km..dok se nije ugušila u vlastitoj krvi...Naime, pluća su joj pukla...pala je licem u snijeg i ugasila svoj mladi život...



Ostatak priče je ostatak filma...

Kao majku ovakvi me događaji, koji su itekako životni, dirnu...jako me dirnu..potaknu na promišljanje jer dijete brzo odrasta, i preko noći će postati djevojka koja će tražiti svoju slobodu. Strah me vremena u kojem živimo, strah me nestajanja ljudi preko noći, otmica mladih djevojaka koje se drogira i proda u prostituciju, otima i gura u svijet prodaje organa...

Gdje povući granicu kao roditelj i omogućiti djetetu da diše, da se razvija, da upozna ljubav, a gdje ga ograničiti? Izazovi vremena u kojem živimo sve su veći i teško ih je pratiti! Ne želim da potencijalni strahovi utječu na mene i navedu me na donošenje krivih odluka. A opet strah je tu kao prevencija, dio je genetskog koda i nekako se nadam da je razvijen zbog ljubavi koju gajimo prema svojoj djeci i teško da možemo zamisliti da im se nešto loše dogodi...ili da nestanu u jednom trenu...

16

ponedjeljak

listopad

2017

Dan kravate


Fata u butiku:
– Htjela bih mom Muji kupiti jednu lijepu kravatu, takvu koja bi istakla njegove oči.
Prodavačica:
– Svaka kravata lako muškarcu istakne oči, samo je treba dobro zategnuti.


Riječ kravata dolazi od francuske riječi "croata". U svojoj knjizi "La Grande Historie de la Cravate", francuski pisac Francois Chaille, na sljedeći način govori o kravati:

"...
Oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezova, stiglo je u Pariz kao podrška francuskom kralju Luju XIII. među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici. Taj "hrvatski elegantni stil", potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te marame su bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu. ..."
Izvor : Wikipedia

Academia Cravatica proglasila je 18. listopada kao dan kojeg se svake godine obilježava hrvatski i svjetski Dan kravate. Naime, na taj dan izvedena je, 2003. godine, spektakularna instalacija Kravata oko Arene u Puli. Tom instalacijom, s najvećom kravatom na svijetu, simbolički je povezano antičko i suvremeno doba, a crvenom bojom kravate svijetu je upućena poruka ljubavi i suživota među ljudima i narodima.

11

srijeda

listopad

2017

Biti svoj



Prošla subota je bila tako lijep dan. Sunčan, topao, bez ijednog oblačka. I kao takav savršen za krštenje malog člana obitelji.
Jutro je prošlo u pripremama za taj događaj, pa tako i pakiranje poklona. Svatko je sebe vidio u nekom pravcu, bilo da stavi novac u kovertu ili donese zamotani poklon. Jedan od uzvanika, obiteljski jako blizu slavljeniku, odlučio se za nešto drugačiju varijantu.

Naime, djetetov stric odlučio se da novac uplati na račun slavljenika. Sve se ovo odvijalo u rano jutro kad je još bila bonaca po ovom pitanju, a koja će krajem dana eskalirati u orkansku buru.

Kako mali slavljenik ima još dvoje braće koji su stariji njima je stric za njihove prigode novac davao u koverti. I ne može se reći da je škrtario. Razlog zašto je najmlađem odučio promjeniti način darivanja, krio se u činjenici, da roditelji potroše novac koji dijete dobije i on je u to uvjeren.

Prošao je obred i uzvanici su se zaputili u restoran da zajedničkim ručkom profeštaju krštenje. Kako je dan odmicao, uzvanici su prilazili roditeljima slavljenika i davali poklone, koji su po mom zapažanju bili većinom koverte sa novcem.

Striko je pijuckao vino i upitao brata jel mali ima otvoren račun. Brat ga je pogledao i nasmijao se rekavši da nema jer je djetetu tek dva mjeseca. Otvorit će mu kao i starijoj djeci, ima vremena. Dobro, rekao je striko, onda kad otvorite javite mi pa da mu uplatim svoj poklon.

Kad je to kasnije saznala majka slavljenika htjela ga je zadaviti, jer njegovoj bahatosti i prepotentnosti nema kraja. Čekala je pravi trenutak, jer to je tip osobe koja ne ostaje dužna.

Prilika se ukazala dva ili tri dana od krštenja kad se na obiteljskom druženju našlo par ljudi, najuža obitelj, djed i baka djece, dakle roditelji "zeznutog" strike.

U razgovoru, upitao je striko jesu li možda otvorili račun? Na to se digla majka djeteta i zaderala koji je njegov problem?!
Jel nam ne vjeruješ, jel mislis da će mo mi to potrošiti? Što se nas tiče ne moraš dati nikakav poklon, jer nemamo namjeru trpiti tvoja ponižavanja - rekla je!



Na njezinu reakciju nadovezala se reakcija njegovih roditelja koji su stali na nevjestinu stranu uz obrazloženje da je bezobrazan i čemu se tako ponaša. Što tebe briga što će oni raditi sa novcem koji si ti dao? - kazao mu je otac.

Briga me i te kako me briga što će!! Tko su oni da meni određuju što da ja radim sa svojim novcem? I zašto se osjećate uvijek pozvanima da sve komentirate, a nitko vas ništa nije pitao!! - rekao je povišenim tonom roditeljima.

Kad sam ja krstio svoje dijete, moj brat je večer prije otišao na cajku sa ženom, dobro se opili, jedva da su se pojavili na misi, na ručku su bili sat vremena jer su ga napustili zbog glavobolje. I kad smo već kod poklona - rekli su da im je ostao doma i da će ga predati kad se vidimo idući put. Do dana današnjeg, prošlo je četiri godine, još nisam vidio poklon. Boli me briga za poklon. Mene više boli to što su lagali, a vi dragi roditelji uvijek branite jednog sina, a drugi što god da napravi, a vi se ne slažete sa tim- razapnite ga.

Završio je riječima da se ne namjerava dodvoravati nikom, niti živjeti po ničijim očekivanjima. I da ga boli briga koliko će ga netko osuđivati, kriviti ili što već. Ok, rekao je, ako sam crna ovca obitelji, onda nek tako bude!



05

četvrtak

listopad

2017

Bolest ili šta?




Dok je Mia u kuhinji pripremala večeru za dijete, Luka je otišao do WC-a. Pozvao ju je da hitno dođe jer mora nešto vidjeti.

Što je tako hitno Luka? - pitala je.
Luka: Na kadi sam uočio neke točkice, ispod tuša?
Mia: Dobro, i? Gljivice. Nastale su jer se tu zna zadržavati voda koja curi iz tuša.
Luka: Molim? Pa šta to nisi očistila?
Mia: One su ušle u silikon, i najbolje je da ga skinemo i stavimo novi.
Luka: Pa ako to već uzrokuje voda ili vlaga, zašto nisi brisala to područje?
Mia: Nisam brisala? Jel ti to mene zajebavaš ili što? Šta da ja čekam da se netko u obitelji istušira i onda kupim vodu po wc-u?
Luka: Pa da sam ja znao da tako nastaju ja bi to radio, kad je tebi tako teško..! Kod moje mame to nikad nisam vidio.
Mia: Nisi ni mogao kad ona nema silikon. Naime, mama ti ima staru kadu naslonjenu na pločice..toliko o tome koliko ti uočavaš stvari oko sebe. Bitno da je tvoja žena crna ovca..

Mia je izašla iz wc-a. Čula ga je kako nastoji spužvom ukoniti te strašne tri točkice.
Bila je to samo jedna od krajnje ispižđujućih situacija kojima je u zadnje vrijeme izložena. Da li je njen suprug bolesni pefekcionist ili bezobraznjak?

Opsjednut je prašinom, a Mia cijeli svoj dan posveti spremanju njihova stana. Doma je, traži posao i pomalo se pretvara u očajnu kućanicu. I zamišljena stoji, pred rubom suza kad on dodje s posla i počne joj nabrajati takve gluposti što gdje treba biti.
S druge strane, taj isti Luka, nije krpu u ruku uzeo da popriše tako strašnu prašinu, usisavač da počisti tepih na koji nitko ne smije cipelama.



Naime, na ulazu u stan stoji lijepi tepih, doduše svjetle nijanse. Luka je odlučio da će što duže nastojati održati njegovu ljepotu i uveo zanimljivo pravilo. Naime, svi koji ulaze u stan izuvaju se ispred stana. Užas!
Hrpetina cipela stoji pred ulaznim vratima, svi koji dodju uskaču u kućne papuče. Jer iz njegove perspektive tepih nije ljudima sluga već je obrnuto. Čovjek je postao rob stvari.
Grozan je to prizor ispred vrata.

Kaže mi Mia kako se očajno osjeća kad dodju roditelji i Luka krene sa svojim pravilima. Smuči joj se. Svi moraju paziti gdje što odlažu, djeca bi po mogućnosti trebala dokaziti sa lisicama na rukama jer oštećuju zidove, zapinju dok trče kroz stan i sl.

Pa recite Vi meni jel ovo perfekcionizam ili bezobrazluk ili iživljavanje?

04

srijeda

listopad

2017

Maca papučarica



U ožujku ove godine, u jeku predizborne kampanje, gradonačelnik Bandić fokusirao se na vrtiće. Odlučio je da će djeca do 5 godine dobiti papuče koje će financirati Grad, i sve će biti iste.

Tete su dobile zadatak popisivanja, ali ipak ne građanstva, već djece i brojeva njigovih papuča. Marljivo su izmjerila dječja stopala i uvećala ih za jedan broj. Jer zna se kako dječja noga brzo raste, a papice će doći na jesen. Prošlo je ljeto, i došla je jesen, ali papučica nigdje.

Pitam se da maca papučarica nije uplela svoje prste u ovu smijuriju. Znaju djeca priču o dobroti jedne mace koja skuplja papuče neuredne djece, pa ih kod svoje kuće popravlja. Iako su djeca u početku iznenađena što su im papuče nestale, oni ih pronalaze lijepe i zašivene kod vrijedne mace. Kad jedno dijete ne uspije pronaći svoj par, maca mu obeća sašiti nove, a kada je sva djeca zatraže nove papuče, ona ih ne može odbiti pa im ih vrijedno počne šiti, nadajući se da će prema tim lijepim papučama djeca biti pažljivija.



Možda maca želi završiti kompletnu narudžbu i poslati je pravac vrtića ili se jednostavno umorila od šivanja.

Radi se ipak o 30.000 djece..veliki je to "zalogaj." Konkretno, u Programu javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi od djeci rane i predškolske dobi za 2017. godinu predviđena je stavka od 3.000.000,0 kuna koja će se koristiti za nabavu papuča koje će djeca koristiti za vrijeme boravka u vrtiću - prenosi Index.

Kad se samo sjetim oko čega se stvarala panika?! Odgajateljice su "vidjele" hrpetinu istih papuča oko koje bi nastala zbunjoza čije su čije, jer ipak većina nosi isti broj. Dok su one mozgale, "ujeo vuk magarca" i ništa od svega toga.

Tako da dragi roditelji, ako još niste, krenite put trgovina i ako je dijete preraslo stare, kupite nove papuče.

03

utorak

listopad

2017

Ginekološki pregled



Kad moramo vaditi krv pružimo ruku, kad pregledavamo zube zinemo. Ali kad treba pregledati vaginu,to je mnogo teže. Nije nimalo ugodno raširiti noge nekom koga vidiš najmanje jednom godišnje. I znam da je doktor, i znam da sam mu sto i neka na redu, i znam da je to sve za zdravlje.

Ali budimo iskrene, nijedna od nas ne voli taj pregled. Isprika onima koje nisu u ovoj grupi - mada vjerujem da ako ih ima rijetke su.
Pođimo od početka. Prije pregleda postoji cijeli niz priprema koje prolazimo do ulaska u ordinaciju. Odnose se na sređivanje međunožja "frizurice", pa do depilacije nogu, lakiranje noktiju i sl. Sigurna sam da je naše ginekologe/ice baš briga kako je "frizer" uljepšao "sliku" koju će gledati tih 15min ili više. Iz njihove perspektive sigurno je važnije da smo se oprale prije pregleda da ne padnu u nesvijest.

Nakon uvodnog razgovora slijedi skidanje odjeće. Najgore mi je ako sam u trapericama ili nečemu što je teško skinuti. Zato nastojim doći u tunici ili suknji pa je samo dignem. Lagano sjedem na stol i sve razvlačim vrijeme do širenja nogu. Poza sa visoko dignutim nogama koje se stopalima upiru o jastučiće, i doktor koji se lagano približava međunožju. Noćna mora.
Uzima hladne instrumente, koji doista podsjećaju na sprave za mučenje, i gura ih u rodnicu..pa čačka za briseve..



A meni sve u glavi film kao da je vrijeme stalo. Jel gotov više??.
Vadi ta čuda iz mene i uzima kondom. Navlači ga na sondu, ili šta je to već, i kreće UZV. Crni ekran iznad glave, doktor lijepo pregledava i priča ovo je ovo, a ja kao laik slušam i na ekranu vidim niz crno bijelih sjena.

Negdje sam pročitala kako ginekolozi često kažu kako im se barem jednom dnevno pacijentica ispriča zbog neizdepiliranih nogu ili neuređenih noktiju na nogama. Prava istina je da se oni brinu oko toga hoće li pronaći bilo kakvu bolest, stoga im je naš izgled potpuno nevažan. Izgleda da je ono što je rutinski zadatak za ginekologa, baš i nije rutinski za pacijentice.


Glavna stvar koju uporno potiskujemo, a znamo je, da je biti ginekolog profesija kao i svaka druga. Zato se liječnici, muški ili ženski, tako i ponašaju – profesionalno i obzirno jer znaju da nam nije ugodno doći u ordinaciju, da nije ugodno odgovarati na pitanja o seksualnoj prošlosti, spolno prenosivim bolestima, planovima za trudnoću i slično. Bitno je da smo što iskrenije u odgovorima jer nemamo razloga za stid.

A kad pregled završi, nelagoda ispari brzinom munje iz naše glave. Već smo mislima negdje drugdje. Možda na kavici sa prijateljicom?

Ima jedna šala koja ide ovako: "ZDRAVA ŽENA ŠIRI NOGE, A BOLESNA TRAČEVE I MRŽNJU "

02

ponedjeljak

listopad

2017

Arrivederci estate



Dok je većina pozdravila ljeto i odmor na plaži još za vrelih ljetnih mjeseci , ja sam to napravila jučer..
Šećući po plaži u jednom malom dalmatinskom mjestu, sa prelijepom pješčanom plažom, gledala sam starije ljude kako se kupaju.
Mislim se, pa listopad je i garant je hladno..a s druge strane sunce je "pržilo" na 25c.

I tako sam iz tenisica uskočila u japanke i kupaći i pravac plaža. Slijedilo je bućkanje u plićaku i skupljanje oblutaka u svim bojama..pod vodom su najljepši..čim se osuše kao da izgube sjaj...

Korak po korak uživala sam u mekanom pijesku koji se uvlačio među prste..

Dodatnu čar davali su ježevi koji su garantirali čistoću te smaragdne vode...
Pored pijeska tu je i mekana trava sjedinjena sa kamenjem i ostavlja dojam kao da hodate po tepihu.

Obzirom se tijelo naviklo "bacila sam se" u more i prepustila vodi koja je preuzela svu težinu..više mi nije bilo ledeno..

Valjalo se i osunčati poslije toga...kako jednostavne stvari poput kupanja i odmora na ležaljci mogu preporoditi..
Dam si malo oduška, misli pustim nek odu "prošetati", oči hvataju sliku jedrilica u daljini koje kao da su uhvaćene u niti sunčevih zraka..

Bura je počela pojačavati..osjećam sunce slabije grije..vrime je za poći..


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se