11

srijeda

listopad

2017

Biti svoj



Prošla subota je bila tako lijep dan. Sunčan, topao, bez ijednog oblačka. I kao takav savršen za krštenje malog člana obitelji.
Jutro je prošlo u pripremama za taj događaj, pa tako i pakiranje poklona. Svatko je sebe vidio u nekom pravcu, bilo da stavi novac u kovertu ili donese zamotani poklon. Jedan od uzvanika, obiteljski jako blizu slavljeniku, odlučio se za nešto drugačiju varijantu.

Naime, djetetov stric odlučio se da novac uplati na račun slavljenika. Sve se ovo odvijalo u rano jutro kad je još bila bonaca po ovom pitanju, a koja će krajem dana eskalirati u orkansku buru.

Kako mali slavljenik ima još dvoje braće koji su stariji njima je stric za njihove prigode novac davao u koverti. I ne može se reći da je škrtario. Razlog zašto je najmlađem odučio promjeniti način darivanja, krio se u činjenici, da roditelji potroše novac koji dijete dobije i on je u to uvjeren.

Prošao je obred i uzvanici su se zaputili u restoran da zajedničkim ručkom profeštaju krštenje. Kako je dan odmicao, uzvanici su prilazili roditeljima slavljenika i davali poklone, koji su po mom zapažanju bili većinom koverte sa novcem.

Striko je pijuckao vino i upitao brata jel mali ima otvoren račun. Brat ga je pogledao i nasmijao se rekavši da nema jer je djetetu tek dva mjeseca. Otvorit će mu kao i starijoj djeci, ima vremena. Dobro, rekao je striko, onda kad otvorite javite mi pa da mu uplatim svoj poklon.

Kad je to kasnije saznala majka slavljenika htjela ga je zadaviti, jer njegovoj bahatosti i prepotentnosti nema kraja. Čekala je pravi trenutak, jer to je tip osobe koja ne ostaje dužna.

Prilika se ukazala dva ili tri dana od krštenja kad se na obiteljskom druženju našlo par ljudi, najuža obitelj, djed i baka djece, dakle roditelji "zeznutog" strike.

U razgovoru, upitao je striko jesu li možda otvorili račun? Na to se digla majka djeteta i zaderala koji je njegov problem?!
Jel nam ne vjeruješ, jel mislis da će mo mi to potrošiti? Što se nas tiče ne moraš dati nikakav poklon, jer nemamo namjeru trpiti tvoja ponižavanja - rekla je!



Na njezinu reakciju nadovezala se reakcija njegovih roditelja koji su stali na nevjestinu stranu uz obrazloženje da je bezobrazan i čemu se tako ponaša. Što tebe briga što će oni raditi sa novcem koji si ti dao? - kazao mu je otac.

Briga me i te kako me briga što će!! Tko su oni da meni određuju što da ja radim sa svojim novcem? I zašto se osjećate uvijek pozvanima da sve komentirate, a nitko vas ništa nije pitao!! - rekao je povišenim tonom roditeljima.

Kad sam ja krstio svoje dijete, moj brat je večer prije otišao na cajku sa ženom, dobro se opili, jedva da su se pojavili na misi, na ručku su bili sat vremena jer su ga napustili zbog glavobolje. I kad smo već kod poklona - rekli su da im je ostao doma i da će ga predati kad se vidimo idući put. Do dana današnjeg, prošlo je četiri godine, još nisam vidio poklon. Boli me briga za poklon. Mene više boli to što su lagali, a vi dragi roditelji uvijek branite jednog sina, a drugi što god da napravi, a vi se ne slažete sa tim- razapnite ga.

Završio je riječima da se ne namjerava dodvoravati nikom, niti živjeti po ničijim očekivanjima. I da ga boli briga koliko će ga netko osuđivati, kriviti ili što već. Ok, rekao je, ako sam crna ovca obitelji, onda nek tako bude!



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se