31

četvrtak

kolovoz

2017

Ekranititis



U ponedjeljak počinje Nova godina, i to za školarce i vrtićku dob. Potonja grupa mi je osobno interesantna jer o njoj mogu govoriti iz prve ruke. Oni koji su imali sreće proveli su koji tjedan više na moru, skačući djedovima i bakama po glavi. Ali , i tome je odzvonilo. Vraća se red, rad i disciplina.

Međutim, dok taj grozni ponedjeljak ne dodje, imaju još par dana za ljenčarenje, odmaranje i što sve nisam čula iz usta 4-godišnjaka. A najviše od svega vole buljiti u ekran i gledati crtić za crtićem. Od Kim svemoćne preko Doki Pliško do Majstora Mate. Nema šta, red medicine, red bauštele i tako u krug.

Koliko dobro radimo djeci ako im linijom lakšeg otpora guramo daljinski u ruku samo da bi imali pola sata za sebe, za skuhati ručak ili napraviti bilo što gdje su nam oni "smetala". Čim upale televiziju znamo da je mir zagarantiran, obje strane su zadovoljne.
Hrpetina igračaka, što novih što starih, kupe prašinu..pitam se znaju li se djeca više "igrati" osim daljinskim?? Ili su bolje savladali mobitele, tablete..???

E zato se radujem ponedjeljku jer znam da savršen dvojac teta radi na razvitku njihova mozga, dok ga televizija zatupljuje..znam da vrtić donosi igru, druženje, kreativnost, socijalizaciju, igru u pijesku...vani su...


“Ekranitis”, šaljivi naziv za ozbiljnu bolest modernog doba, razmahao se do te mjere da će dijete koje se u ovom trenutku rodi, do trenutka kada napuni sedam godina, za ekranom provesti punu godinu dana! Za ono što se nekad mislilo da potiče kreativnost, toleranciju, obrazovanje – govorimo, dakako, o novim tehnologijama – danas je zbog “prekomjerne upotrebe” u najranijem dobu postalo izvor brojnih problema zbog.

Sve više je djece koja imaju probleme s govorom, teškoćama u komuniciranju ili poremećaja pažnje, nitko od njih ni ne pomišlja na to da u pozadini problema stoji činjenica da njihova djeca dnevno više od četiri sata provedu pred ekranom
.


Djeca pjevaju i broje samo na engleskome. Zašto? Zbog manjka komunikacije s roditeljima i viška konzumacije crtića na engleskome. Podatak kako dijete dnevno pred ekranom provede tri sata, a u razgovoru s roditeljima 38 minuta, stvarno je zabrinjavajući. Priče o tome kako televizijski programi za bebe obrazuju djecu najobičnija su prijevara, dijete taj sadržaj ne uči, nego samo imitira bez razumijevanja jer, dokazano je, ekran funkcionira na principu hipnoze!

Dijete se uči i razvija jedino iz interakcije sa svojom okolinom, preko osjetila, jer je za mališana od dvije godine crtić ili neki drugi sadržaj na ekranu samo zbunjujući skup boja, zvukova i slika koje on ne razumije jer ne razlikuje stvarnost od virtualnih slika. Djeca do tri godine misle da ti likovi žive u ekranu – kažu psihologinja Maja Leventić i pedagoginja Marina Grbić iz Kabineta za ranu intervenciju, te dodaju kako su upravo prve tri godine najvažnije jer je negativan utjecaj na tada najintenzivniji razvoj mozga najviše i izražen.

Ako sinapse malog dječjeg mozga nisu aktivirane dodirom, mirisom, zvukovima, nego samo izložene ekranu, one se ne razvijaju i propadaju.

Zato, upozoravaju stručnjaci, djeci do treće godine života televizor, kompjutor ili mobitel uopće ne smiju biti dostupni. Naime, preizloženost ekranima otupljuje osjetila, sputava maštu, jača neosjetljivost na nasilje i bol drugih, razvija kuturne stereotipe od najranije dobi. Posljedično, odlaskom u školu i problemi se počinju gomilati.

Javljaju se problemi pažnje, djeca nemaju strpljenja čitati lektiru ili raditi koji iole složeniji zadatak jer im je mozak naučen na prebrzu izmjenu slika. Sve drugo im je dosadno, teško im se potruditi za bilo koji sadržaj koji nije dostupan klikom ili palcem. Ne znaju se igrati, ne znaju uživati. Agresivni su, imaju poremećaje spavanja, a najgore je kad malo dijete naučite hraniti ispred ekrana. Zapravo ga šopate, jer je ono nesvjesno procesa hranjenja, ne uključuje osjetila niti komunicira. Na kraju imate malog ovisnika koji već do treće godine ne može jesti ako mu uz jelo niste servirali crtić. U suprotnom, odbija jesti – upozoravaju stručnjakinje.

Za sve one koje ovi problemi muče, dobra je vijest da rješenja ima i da je na dohvat ruke. Najprije se treba pomiriti s time da ekran nije dadilja, a zatim ih sve isključiti i vratiti se u vlastito djetinjstvo, odnosno društvenim igrama u kojima sudjeluju i roditelji i djeca, izletima, uključivanju djece u svakodnevne kućanske poslove kroz igru. Bit svega je da se s djecom komunicira, pa se tako i crtić gleda i komentira u društvu roditelja. Na taj bi način ova dozirana izloženost ekranu uključivala logičko razmišljanje, a ne samo puku imitaciju. Čim isključite ekrane, upoznat ćete svoje “pravo” dijete, pozitivna razlika bit će znatna.

Izvor: Slobodna Dalmacija; A.V.Š.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se