Mama bez tate i obrnuto

subota, 23.04.2016.

Pismo predsjednici Kolindi Grabar - Kitarović

Poštovana gospođo Grabar - Kitarović,
Samohrana sam majka sa stopostotnim invaliditetom i u invalidskim kolicima sam, živim na adresi Emanuela Vidovića 3D Sesvete i ovim Vam se putem obraćam u nadi da ćete mi pomoći u razrješavanju situacije u kojoj sam se našla.
Naime, u sedmom mjesecu 2015.godine podigla sam tužbu radi povišenja iznosa alimentacije jer je kćer navršila 7 godina, ali ne na oca djeteta, nego na djeda i baku po ocu. Tako bi tata i dalje uplaćivao prvotno određeni iznos od 650 kn, a djed i baka bi podmirivali razliku do zakonom predviđenog minimalnoga iznosa alimentacije za školsko dijete.
Upravo takvu mogućnost predviđa članak 229.Obiteljskog zakona koji glasi:
Članak 229. Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom.
Sutkinja u Palači pravde pozvala je sve stranke u postupku na glavnu raspravu, izvela dokaze i rekla kako se članak 229 u praksi ne provodi i kako nema što presuditi i kako će me i na višem sudu vjerojatno odbiti jer članak ne funkcionira. Po datumu kada je tužba predana sudi se prema starom zakonu, a u novom koji je na snazi od 01.11.2015. identičan tekst je ugraviran u čl. 284. stavak 2.
Kako je i otac djeteta osoba s invaliditetom i ima prihode iz sustava socijalne skrbi u ukupnom iznosu 2300.00 kn i od toga već plaća 650 kn jedina opcija su mi njegovi roditelji i ovaj članak koji postoji ali se ne provodi. Smatram nedopustivim da bilo koji građanin ove države dođe po pravdu na sud i onda čuje postoji - ne provodi se. jeli to tako zamislila i osoba koja je zakon pisala? Ako je čemu ga je uopće pisala. Najljepše Vas molim da provjerite o čemu se radi, tj. zašto se sporni članak ne provodi i povratno me izvijestite jer će u protivnom jedno dijete ostati na 650 kn alimentacije sve do punoljetnosti pored bake i djeda koji su sposobni raditi i zaraditi i imaju vlastitu nekretninu za razliku od mene koja iz kolica ne mogu "prati prozore na crno da dodatno zaradim".
Nadalje, već četiri godine sam u nezavidnoj situaciji po pitanju stručnih djelatnica Centra za socijalnu skrb Sesvete i šablona koje provode nad susretima i druženjima oca i djeteta. Vladaju blago rečeno dvostruki kriteriji po kojima mi je psihologinja prije dvije godine bez ustezanja rekla da je normalno ako dijete plaće prilikom odlaska kod oca na vikende jer se oni moraju sprovesti, čak i ako dijete to ne želi, a taj isti otac već tri godine nije došao po dijete u tjednom terminu, srijedom popodne i nitko ga na to ne može natjerati - nije li to apsurd? Trenutno smo dogovorili da dolazi dvije srijede u mjesecu – živi bili pa vidjeli.... jer oca djeteta ni na te dvije srijede u mjesecu nitko ne može natjerati, ali je normalno da ja dijete „tjeram“ tati, finom rečenicom „tata i ja smo se dogovorili“. Četiri godine upozoravam na određenu agresivnu crtu koja postoji kod bivšeg partnera, ali nitko me ne uzima u obzir iako ga je jednom policija odvodila ispred moje kuće, a drugi put je samom djetetu prijetio da će s policijom doći po nju i odvesti je kod sebe. Nitko ga već 4 godine nije pokušao barem testirati, promatrati, poduzeti nešto, makar da se uvjere da lažem jer ionako to misle. Četiri godine se nitko u sustavu nije zapitao zašto to dijete neće ocu - dovoljno je da otac dođe Centar za socijalni i kaže da sam ja dijete nagovorila da ne ide kod njega, a u isto vrijeme je taj isti otac sam pokrenuo postupak da si preformulira susrete, tj.ukine dvije srijede u mjesecu, što sam mu i potpisala jer u protivnom nisam susretljiva. Kad vidim poziv Centra za socjalnu skrb u najmanju ruku dobijem napad panike jer još nikada nisam obavila ni jedan razgovor koji bi bio usmjeren ka očevom propustu jer dežurnog krivca imaju – mene.
Nažalost imamo zakone koji se ne provode, šablone koje štete umjesto koriste i vrlo neumoljiv sustav socijalne skrbi u kojem nema mjesta emocijama, u kojem djetetovo mišljenje nije bitno, u kojem su djeca predmeti ovrha, u kojem se možeš sjetiti da imaš dijete i nakon 3 i pol godine i dobiti sva moguća prava - to nije država kakvu želim! Svoja kolica mogu podnijeti, ali nepravdu ne. Unaprijed hvala na pomoći i razumijevanju.
Srdačan pozdrav,
Anita Blažinović

Oznake: Obiteljski zakon, Centar za socijalnu skrb, alimentacija, pismo, Dvostruki kriteriji

23.04.2016. u 17:25 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.10.2015.

Časni sude, rado bi dao više ali nemam

Rečenicom iz naslova puno brižnih tateka pokušava izbjeći plaćanje alimentacije u iznosu koji je zakonom predviđen, a određuje se prema dobi djeteta i naravno plaći roditelja.
Slušajući priče i drugih žena došla sam do zaključka da je glavni problem što naš bivši partner alimentaciju doživljava kao: Neću ja to plaćati da bivša ne bi "lagodno" živjela na moj račun... Dragi očevi, alimentaciju plaćate djetetu, ne bivšoj ženi i sjetite se toga kad se poželite namjerno prijaviti na minimalac ili izvesti neku drugu smicalicu kojem ćete zakinuti svoju djecu, za koju se uglavnom kunete da biste dali sve na svijetu.

Nisam slučajno odabrala ovaj naslov, upravo je tu rečenicu moj bivši izgovorio na sudu: Časni sude, ja bi rado dao više ali nemam... I zaista nema jer živi na socijali i igra se atletičara, znači , iako je osoba s invaliditetom, na nogama je i mogao bi komotno otrčati na posao umjesto na atletiku, no njegova komocija bi mogla biti neka nova tema.

Dakle, određeno je da plaća 650 kuna - ništa u odnosu na djetetove potrebe, ali puno s obzirom na to da mnoge mame ne vide ni taj iznos. Iznos plaća redovito, vjerojatno je tome pridonijela činjenica da postoje razno razne ovrhe, pa čak i zatvor. Znam da mnogi i bez obzira na to ne plaćaju alimentaciju pa zbog toga mom bivšem ide mali plusić. Ono što mi je zapravo diglo tlak na sudu je činjenica da je dovoljno reći; Ja više nemam...i riješen problem, a što ako ni onaj drugi nema? Tamo gdje dijete živi se mora imati za svaku bilježnicu, svaku jastučnicu, ma svako pecivo ili Spužva Bob figuricu, a o plaćanju izvannastavnih aktivnosti da ni ne govorim, uostalom, svi koji imate djecu znate o čemu govorim...

NOVI OBITELJSKI ZAKON IMA JEDAN DOBAR STAVAK

Kod djeda i bake po alimentaciju

Članak 229, stavak 1, kaže: Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom, tj. bake i djeda, a očeva obveza time ne prestaje.

U mojem slučaju bi to izgledalo ovako: Otac djeteta i dalje plaća 650 kn , a djed i baka razliku do iznosa koji se plaća za školsko dijete, a iznosi cca 1200 kn.

Podjela sam tužbu, a o rezultatima ću vam pisati.

Oznake: alimentacija, novi obiteljski zakon, prava

01.10.2015. u 10:10 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se