Mama bez tate i obrnuto

nedjelja, 04.10.2015.

Nekada suzana - danas u potrazi za novim izazovima

Kada dođe do prekida veze, braka uvijek jedan pati više - onaj kojem je više stalo. Taj kome je više stalo dugo u sebi zadrži misao: " Ma dogodit će se nešto zbog čega će sve doći na svoje". Dok čekaš to čudo zapravo se samo još više razočaraš. Godinama se nisam prestajala nadati da će se bivši vratiti, dapače pokušavala sam ga vratiti, molila sam ga, razgovarala, naplakala jedno jezero- sve uzalud. Samo me je dodatno ponizio, a što je najgore sama sam mu to omogućila.

Bivšeg znam još od osnovne škole. Bio je jedini u školi za kojeg sam mogla reći da mi je zgodan, hm...Zašto zgodno gotovo uvijek ispadne nezgodno? Zapravo nezgodan je postao puno godina kasnije. Nastavili smo ljubovati i u srednjoj, potom i na faksu ( nismo ga završili) onda je došla trudnoća i kola su krenula nizbrdo.

Shvatila sam da će biti problema čim je izjavio da se boji svom ocu reći za moju trudnoću...
Okej, znala sam da situacija nije blistava - ja u kolicima, on na nogama, samo nema u potpunosti zdrave ruke, ali uz pripomoć roditelja će ići, na kraju krajeva zašto djed i baka ne bi pomogli oko unučeta? Moji su bili presretni- prvo unuče i to od mene za koju se nikad nisu nadali da ću imati dijete.
O sreći mojih nesuđenih svekra i svekrve bi se već moglo raspravljati jer je prva reakcija budućega djeda bila " ko će to ranit?" Zaboga, kao da trebam roditi konja, ne bebu. ( Baš me zanima bi li gospodin skoro svekar taj komentar nabacio i da njegova kćer zatrudni...)
užasnula sam se kad mi je bivši to prepričao, ali sam si mislila " nek stari priča, proći će ga"bitno da je budući tata uz mene, ali sam se prevarila...

Napravili smo okupljanje da se dogovorimo za svadbu i novi šok je uslijedio. Njegovi ne mogu raditi svadbu jer nemaju novaca, halo!!!! Tko ih ima i opet se pitam bili dozvolili da za kćer nemaju novaca...ili im je samo sin sporedan lik- bljuj! Na kraju je dogovoreno da svadba bude kad i krštenje, u redu kažem ja, bolje ikad nego nikad.
Dok sam ja maštala kakve ću balone imati na feštici i kovala planovove o happy family, oni se punih 5 mjeseci više nisu ni javili ni pojavili, bila sam na čuvanju trudnoće u bolnici, čak ni tad, iako reda radi nisu došli. A bivši je bio sav neki bjesan, komunikacija i dogovor - nula bodova.

Tek su se u rodilištu njegovi roditelji pojavili, a nesuđena svekrva gotovo s vrata izgovori: " sad ćemo mi vidjeti kako ćete se vi za dijete brinuti". Mrak mi je pao na oći jer bi normalna novopečena baka trebala reći pomoći ćemo vam se brinuti za to malo biće. U grlu sam cijelo vrijeme imala knedlu, a kad su otišli, u afektu sam rekla bivšem da ih ne želim više vidjeti... Greška, jer im je prenio i ta moja izjava im je legla kao budali šamar jer sad glavni krivac mogu postati ja, nisu vise bile bitne njihove izjave, nepojavljivanje... Učinila sam im uslugu stoljeća.

Nakon toga je bivši postao još nepodnošljiviji jer nije uopće htio razmotriti da to nisam trebala reći ali da su i oni rekli gomilu glupost. Čak mi je rekao" moja mama je svetinja, ti si ništa". A uslijed jedne svađe koje su postale normala fizički napao moju mamu- e to je stvarno bio znak da s tim čovjekom nema budućnosti. Napasti na ženu koja ti nuna dijete još od rodilišta dok gospoda svekrva mirno spava...
Nakon tog incidenta se nije pojavio skoro četiri godine, kao ni njegovi.iako sam razumski znala da je bolje da ga nema, srce je patilo, nije vjerovalo da je čovjek kojeg znam pola života zaista ostavio dijete i mene.

Plakala sam, propitkivala se, nastojala slati poruke, vratit ga...ali on je izabrao svetinju, ja sam ionako ništa. Godinama sam se pitala koji je razlog da nas njegovi nisu podržali, možda su se bojali da će meni guzicu prati, da ću ih osiromašit....ništa od toga ja ne bi dozvolila ni tražila, samo da uskoče oko djeteta, podupru sina i to je sve.

Nakon 6 godina plakanja shvatila sam da nije bitan razlog i da mi ne treba čovjek koji ne zna što je bitno i gdje mu je mjesto bez obzira na to što roditelji kažu. Sada bar znam da je to čovjek koji je kadar napasti samo da ne bi njegova mama bila kriva i istovremeno pljuvati mamu svoga djeteta.

Napokon sam došla k sebi, krenula u školu i završila odnose s javnošću, trenutno pohađam internet marketing i veselim se novim izazovima.
Imam najljepšu curicu pametnicu i što mi više treba?
Ljubav je također dobro došla ali nikome više neću biti suzana ni patiti. Partner ne mora imati rješenje za sve probleme, ali više ni jednom neću dozvoliti ni da mi postane novi problem i uništi samopouzdanje.

Oznake: prekidi, proces tugovanja i kako preboljeti

04.10.2015. u 22:55 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.10.2015.

Časni sude, rado bi dao više ali nemam

Rečenicom iz naslova puno brižnih tateka pokušava izbjeći plaćanje alimentacije u iznosu koji je zakonom predviđen, a određuje se prema dobi djeteta i naravno plaći roditelja.
Slušajući priče i drugih žena došla sam do zaključka da je glavni problem što naš bivši partner alimentaciju doživljava kao: Neću ja to plaćati da bivša ne bi "lagodno" živjela na moj račun... Dragi očevi, alimentaciju plaćate djetetu, ne bivšoj ženi i sjetite se toga kad se poželite namjerno prijaviti na minimalac ili izvesti neku drugu smicalicu kojem ćete zakinuti svoju djecu, za koju se uglavnom kunete da biste dali sve na svijetu.

Nisam slučajno odabrala ovaj naslov, upravo je tu rečenicu moj bivši izgovorio na sudu: Časni sude, ja bi rado dao više ali nemam... I zaista nema jer živi na socijali i igra se atletičara, znači , iako je osoba s invaliditetom, na nogama je i mogao bi komotno otrčati na posao umjesto na atletiku, no njegova komocija bi mogla biti neka nova tema.

Dakle, određeno je da plaća 650 kuna - ništa u odnosu na djetetove potrebe, ali puno s obzirom na to da mnoge mame ne vide ni taj iznos. Iznos plaća redovito, vjerojatno je tome pridonijela činjenica da postoje razno razne ovrhe, pa čak i zatvor. Znam da mnogi i bez obzira na to ne plaćaju alimentaciju pa zbog toga mom bivšem ide mali plusić. Ono što mi je zapravo diglo tlak na sudu je činjenica da je dovoljno reći; Ja više nemam...i riješen problem, a što ako ni onaj drugi nema? Tamo gdje dijete živi se mora imati za svaku bilježnicu, svaku jastučnicu, ma svako pecivo ili Spužva Bob figuricu, a o plaćanju izvannastavnih aktivnosti da ni ne govorim, uostalom, svi koji imate djecu znate o čemu govorim...

NOVI OBITELJSKI ZAKON IMA JEDAN DOBAR STAVAK

Kod djeda i bake po alimentaciju

Članak 229, stavak 1, kaže: Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom, tj. bake i djeda, a očeva obveza time ne prestaje.

U mojem slučaju bi to izgledalo ovako: Otac djeteta i dalje plaća 650 kn , a djed i baka razliku do iznosa koji se plaća za školsko dijete, a iznosi cca 1200 kn.

Podjela sam tužbu, a o rezultatima ću vam pisati.

Oznake: alimentacija, novi obiteljski zakon, prava

01.10.2015. u 10:10 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se