četvrtak, 12.04.2007.

Zbrka



Image Hosted by ImageShack.us
Dugo me nije bilo.
Znam!
Nekako napišem ja puno toga, ali misli mi tako brzo lete, da sve ono što sam napisala više i nije važno, nego nešto drugo, pa krenem ispočetka, i tako u nedogled.

I sada kada ovo pišem milijun i jedna misao mi pada na pamet, a sve jedna važnija od druge, i često se uhvatim da sama pričam sa sobom (još uvijek hvala Bogu u sebi, a ne na glas). Tu i tam uzdahom prekinem raspravu, pa sama sebe iznenadim zvukom uzdaha.
Raspravljam ja tako sama sa sobom, sama sebe savjetujem, sama sebe grdim, sama se sa sobom upuštam u žučne rasprave, zaključujem i ljutita ili sasvim smirena napuštam samu sebe.

Joj, jesam li luda? Bože, nadam se da me nitko ne promatra.
Pravim li kakve face dok razmišljam?
Jesam li smješna?
Izgledam li sluđeno?
Vidi li tko da se ponekad nasmijem sama sebi?
I...je li to uopće normalno?
Ne mogu se koncentrirati na stvarni posao, kuću i ostalo, ali zato u mislima.....sastavljam kockice, stavljam sve na svoje mjesto, pravim reda.
I vjerovali ili ne, mislim da sam u pravu i da sam puno toga riješila.

Da li ludim???

Osim toga, pisala sam ja vam i o mome Uskrsu u mojoj kući, o mojim gostima, o mojem psu, o mojoj djeci (hoću reći djevojkama), o kolačima, o šunki, ali..... tema zastarila pa sam ju obrisala.
Našao se tu i poneki recept, ali onda sam se sjetila da je ružno poticati nekoga receptima na jelo, a kao drži se dijeta, pa je opet sve bilo obrisano i tako u nedogled.



Image Hosted by ImageShack.us
Tek da znate, broji se 79. dan dijete. Zapravo, ne znam da li da sada to uopće nazovem dijeta, jer sam se opasno gostila ovih dana.
Svi su mi dani bili mesni ( e pa šunke se nisam htjela odreći ni pod MORAŠ) , pao je tu i tamo koji kolačić ( pa nisam mogla ispeći novi kolač a da ga ne probam ) i....bolje da šutim.
Ah da, bilo je crnog vina. Finog vina. Popila se koja čaša, poneka i preko mjere.

I pekla me savjest. Jako me pekla sve do jutros.
Stanem zorom na vagu, kad ono 78,70 kg.
Vjerovali ili ne, još sam kilicu izgubila. Ni sama ne znam kako. Stala sam nekoliko puta i ....vaga isto pokazuje.
Tako sam sretna i zadovoljna.
Stvarno bih za ovu dijetu mogla reći da JEDEŠ I MRŠAVIŠ.
A toliko sam grijeha napravila da sam se sama sebe grozila.
Zato svečano objevljujem rat kilama još barem 30-40 dana. Za kaznu i nagradu.
I ponosno objavljujem slijed pada moje kilaže:

24.01.07. – 87-88 kg ( više ovo drugo)
07.02.07. – 84,80 kg
22.02.07. – 83,50 kg ( poslije vodenog dana).
06.03.07. – 82,50 kg
23.03.07. – 79,70 kg ( poslije nevodenog dana)
12.04.07. – 78,70 kg ( poslije Uskrsne gozbe)


- 13:51 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 23.03.2007.

Dobra i loša vijest

Dragi moji, ima dobru i lošu vijest!
Koju ćete prije?


Evo dobre – jutros brojim ukupno 79,70 kg žive vage (na golo).
Hura!!!!!!!


Image Hosted by ImageShack.us

Ma presretna sam.
Bitno da se izgubila ona brojčica od 8 na vagi. I ne ponovila mi se.
DaleM , NIKAD VIŠE NA VAGI PRVI BROJ NE SMIJE BITI 8 ILI 9.
A bilo je.
Ne želim si to više priuštiti. I gotovo.



A sada loša vijest.

Nisam odradila VODENI dan.
Možda i nisam imala previše volje.
Ne mogu reći da se kajem. Ne, ne kajem se.
Jutro sam počela sa vodom. U podne sam zbog slabosti pojela nekoliko datula, i..... tako je počela.
Kada sam došla kući još mi je samo trebala potvrda moje kćeri da baš i ne moram biti na čistoj vodi jer čisto solidno izgledam, i tu je priči bio kraj.
Za čas sam maznula tri odreska teletine i punu zdjelu zelene salate sa mladim lukom i..... Bože kak sam se dobro osjećala.
Ma je..eš savjest.


a href="http://imageshack.us">Image Hosted by ImageShack.us

Ak' mi se baš i prime ta tri odreska, nek' im bude. I prosim lijepo, molim da mi se uhvate na cice. Od njih i tako više ništa nije ostalo.
Joj Bože, tek sada vidim kako mi je drago pisati o jelu.
A da ja vama pišem radije kuharske recepte umjesto ovih ovdje jadikovki?
Vjerujte, imam ih toliko da bih zasjenila i Golog kuhara. Ma šta Golog kuhara, sve njih zajedno!


I tako vam ja danas nastavljam dijetu rižicom i špinatom.
I pravim se kao da ništa nije bilo i kao da VODENI DAN niti nije trebao postojati.
Pravo mi budi!

Image Hosted by ImageShack.us


Dakle:
24.01.07. – 87-88 kg ( više ovo drugo)
07.02.07. – 84,80 kg
22.02.07. – 83,50 kg ( poslije vodenog dana).
0603.07. – 82,50 kg
23.03.07. – 79,70 kg ( poslije nevodenog dana)


cilj: 72-74 kg na kraju dijete i 90 dana.

- 12:35 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

Majstorije i rekreacija

Dragi moji blogeri…

Ovih dana se nagomilalo previše obveza pa ne stigoh niti pisati, niti komentirati.
Popraviti ću se ovih dana, dajem časnu riječ.

Inače, kad sam zlovoljna ne pali kod mene rekreacija, fitness, pilates……i tandara mandara. Ma to vam je za neke razmaženke, a ja to definitivno nisam.
Ja sam fino krenila sa konkretnom rekreacijom.
Ništa se ne plaća, ništa ti ne treba, oprema najjeftinija, izgubiš poprilično kila, spavaš poslije kao beba, a u kući ti red i mir.

Image Hosted by ImageShack.us
Ma bojala sam cijelu kuću.
Da, da. Netko je morao platiti ceh mojoj zlovolji i jadikovanju. I sad smo si kvit. Tako sam slatko umorna i zadovoljna da vam ništa neću reći.
Ne moram vam reći da sam se prvi puta u životu susrela sa pojedinim stvarima kao što su bušilica, izvijač, čekići, pila, lojtra i tko zna šta sve ne. Do sad sam se družila sa manje-više samo kuhačama i loncima. Sada sam otkrila sam jedno veliko carstvo alata i raspametila se. I sve bi mi to trebalo.

Bože, možda u meni stvarno leži neki skriveni talenat, a da ja to do sada nisam znala. Dobila sam strašnu volju i ideje za uređenje kuće. I mislim da bih sve mogla sama, samo da mi je alata.
Pa bar mislim.
Oduševljena sam čega sve nema, i kako je zapravo sve relativno lako napraviti. Postoji milijuni polugotovih stvari koje samo treba spojiti, obojati već gotovim smjesama i slično. Ništa nije Sveto pismo.
A ja se divila muškarcima kako su jako pametni, vješti, snalažljivi, kako sve mogu, kako iz njihovih ruku izlaze čarolije, kad ono……ŠIPAK.
Kako sam bila u zabludi.

Image Hosted by ImageShack.us
Majstora i oblik rekreacije vam svakako preporučujem. Vjerujte, tjerao nas je raditi ko vrag grešnu dušu. Daj sad ovo, sad ono….popni se gore za ovo, drži ono, siđi napravi ovo, skini i odšarafi ovo……
Pa fala Bogu, pogodili smo se poprijeko za lovu , žurilo mu se , pa je sve moralo biti gotovo za tri dana.
A kuća je velika.
Umorna sam kao prasica. Ma ruke ne mogu stisnuti.

Glavnina posla je gotova, ali su ostali detalji.
I naravno, malo sam si dala na volju pa sam tu i tamo nešto ispremještala i….. ma baš se sad dobro osjećam.
Sva sam poderana, izgrbena, plava, žuta i zelena, ali vrlo vrlo zadovoljna.
I samo da vam kažem, radile su ”CRNE VREĆE”.
Bože moj šta sve čovijek navuče u kuću za svoga života.
Doduše, nisam dugo u kući, i ne mogu reći da sam drlog skupljala godinama, ali…..nekako se od nekih (čitaj mnogih) stvari nisam naprosto mogla oprostiti. Ali zato sada, samo sam zažmirila, spuštala artiklicu po artiklicu u crnu vreću i van!
Al’ je bilo veselja za smećare!
I vjerovali ili ne, evo, prođe i tjedan dana, a da mi još ništa iz tog drloga nije zatrebalo. Znači, nije mi ni trebalo.
Bože što je čovijek glup!



Nego da vam se pohvalim, brojim 57. dan dijete. I čisto se dobro osjećam. Danas malo voćkam, i čak mi ne pada teško. Sutra bi trebala po drugi dan biti na vodi. Probat ću, mada ……nekako imam previše ružno iskustvo od zadnji puta pa….
Ipak ću probati i krenuti sa tom namjerom pa dokle stignem. Možda mi bude lakše kad budem znala da NE MORAM, A DA HOĆU.
Zapravo, stvarno je sve u glavi. U svakom slučaju vi ćete biti prvi koji ćete čuti ako zaribam ili ,daj Bože, izdržim sutra vodeniti. Samo da ne dobijem žabe u želucu.

I da napomenem, tako si silno želi popiti čašu finog, dobrog, kvalitetnog, bijelog, prohlađenog bijelo vina. Onog čija vam aroma i okus još dugo ostaju u ustima i silno podsjeća na vinograd, sunce, ljeto.
Ma život bi dala za guc.
Šteta što ne postoji dijeta sa vinčekom.
Mislim da bi ju garant izdržala do kraja, pa ju još ponavljala nekoliko puta godišnje. Ah snovi, pusti snovi…..


- 11:27 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.03.2007.

Jel me netko tražio?

Jel me netko tražio?

Ma znam da nije.
Zapravo, mislim da nikome niti nisam nedostajala. I da me nema nekoliko dana, čisto sumnjam da bi me netko i išao potražiti.
Bilo bi: bila jednom, i nema je..... Gotovo!

Naprosto nemam kome nedostajati.



Image Hosted by ImageShack.us

Jutros me sunce probudilo. Ma milina Božja.
Miriše proljeće. Mirišu moje ulice. Miriše zemlja na zeleno.
E, sunce, sunce.

Kao da su i brige manje i kao da me se ne tiču.
Ostala je samo neka praznina, ali ne boli. Ni ne znam jel to dobro ili ne.
Nema ničega. Nema jari, nema boli, nema tuge, nema baš ničega.
Prazna duša.


Image Hosted by ImageShack.us

Sjedim kraj prozora i promatram prolaznike..
Kraj istog sam onog prozora od neki dan koji gleda na sud i zatvor.
Bezvoljni nepoščešljani ljudi prolaze, sa ko zna kojim razmišljanjima.
Samo da mi je znati šta im se vrzma po glavi.
Zapravo , šta se uopće može kriti iza neke masne, musave, neuradne glave i odjeće, prljavih cipela i poderanih torbi.
I nije samo jedan takav.
Prolazi ih na stotine. I svi isti. Sve same ružne face. Nema osmjeha, nema sretnih očiju. Jesam li i ja jedna od njih?
Posmatra li i mene neki jadnik s prozora i pita li se kamo sam ja zalutala?????

Ponovno sam u sobi vratila namještaj i komp na svoje staro mjesto.
Sram me je to i reći vam.
Razmještaj je bio katastrofa.
Kaos u glavi, kaos u sobi.
Jutros kao da sam ušla u nečiju tuđu, a ne svoju sobu, pa.....
Kako mi god tko ulazi, snebiva se i pita u čemu je problem?!
Očito u mojoj glavi. Pa šta? Može mi biti...

Sve je opet po starom, ja za kompom, pišem sebi i vama, pa se čudom čudim.
Ne znam šta mi je ?!?
A proljeće je.


Image Hosted by ImageShack.us


Danas brojim 48. dan.
Možda mi je to.
Vrag bi ga znao.
U svakom slučaju, IDEM DALJE.........

- 12:23 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 06.03.2007.

Danas sam luda

Danas sam luda.
Ne znam šta hoću.
Danas sam luda, želim samoću.
Danas sam luda.....

Ne, ne oponašam Josipu Lisac, nije mi ni na kraj pameti.
I ne pjevam na glas. Ne bojte se.
Samo.... baš se nešto tako osjećam.

Neću vam danas dužiti o tome kako mi jutro krenulo uz dragu mi mamu (da, da i ja imam mamu, vjerovali ili ne) , o tome ću vam drugom prilikom, ali ..... nešto se čudno osjećalo u zraku.
Ušavaši u moju kancelariju ni manje ni više, odlučila sam preurediti ju.
Ormar pomakla amo, pa drugi tamo, stol okrenula na sasvim drugu stranu, tepih izbacila, cvijetnjak očerupala, natopila, pa preselila, viškove izbacala......
Gospođa čistačica samo što nije dolbila slom živaca.
Ne znam šta mi bi.
Evo me, sada sjedim UKOČENA, i divim se sama sebi.
Ludi mi ulaze i šute.
Ili im se sviđa, ili se ne usude ništa reći.
Ali znat ću ja to ubrzo. Ne mogu oni meni ništa dugo kriti.
Prozor sam si širom otvorila. Pogled očaravajući.
Sud i zatvor.
Krasota.
Ipak sam danas uspjela nešto promijeniti.
Znam da ću se sada bar neko vrijeme osjećati bolje.
Svaka je promjena dobro došla pa makar bila i na gore. Zar ne?
E sada više nemam šta promijeniti.
Frizuru više ne mogu, jer sam se dovoljno na njoj iživljvala, pa mi je sada kosa tako kratka da do danjega nema promjena. Bar dok ne naraste.
Novaca nemam (ma zamislite) da si nešto opako kupim.
I tu smo gdje smo.

Image Hosted by ImageShack.us


Nego, brojim 42. dan dijete.
Grami polako klize. Ali baš polako.
Htjela bih brže.
Trenutno ne kotiram baš najbolje

24.01.07. - 87-88 kg ( više ovo drugo)
07.02.07. - 84,80 kg
22.02.07. - 83,50 kg. ( poslije vodenog dana).
06.03.07. - 82,50 kg. cilj – 72 kg

Bože, pa šta još da smanjim pa da mi krene malo brže?
Prokleta vaga. Ismam osjećaj da mi se svaki dan debelo nasmije u lice i da mi govori da ju neću namagarčiti.
Držim se ja hrabro, ali dopizdilo mi.
Hoću da se salo brže topi. Hoću biti lijepa.
Ljuta sam.
I nemam previše vremena.
Pa poljeće je tu.




- 15:03 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Učim, učim....

Da, da, istina je.
Mama bahama je naučila stavljati sličice na svoj blog.
Hura!
Šta drugo da kažem.
Moje me cure pošteno muštraju. Nema da ne znam.
I nema ručka dok se dođe kući s posla, već odmah pravac u njihovu sobu, na nove lekcije.Već s vrata. Onako gladna, u cipelama i odijelu.
I shvatila sam da mi je bolje da šutim, primim se posla, brzo skontam, bar ću prije za stol. Ma nije im to loša logika. Znaju one mene.
Sve u svemu napredujem puževim korakom, ali ...napredujem. I ne žalim se.
Još će te vi svašta doživjeti od mene.

Trenutno se kao najstarija UN - mama (bahama) osjećam baš ovako:



Image Hosted by ImageShack.us



Osim toga, danas brojim 41. dan UN-dijete.
I dobro mi ide.
Baš sam ponosna na sebe. Kile se lijepo tope, a ja nisam gladna.
Tako me onaj vodeni dan otrijeznio, da mi se svi ovi ostali čine vrlo jednostavni. Zapravo je stvar u dosljednosti i dobroj organizaciji.
Volju imamo, zar ne?
I mogu reći da mi jelovnik nije niti monoton niti su mi porcije premale. Sve je sasvim OK. Doduše, kod mene sve moguće kombinacije u jelu dolaze u obzir, tako da i nemam problema.
Jako sam zadovoljna. Polaku se približavam svome krajnjem cilju i tvrdim vam da si više NIKADA neću dozvoliti da se tako opustim i zapustim. OBEČAJEM!!!!

- 15:17 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 02.03.2007.

MOLITVA

Dugo se nisam javljala.
Znam.
Pukla me depresija. I brige. I još svašta nešta.
Ni sama ne znam šta mi je.
Sama sam sebi teška. Bože, kakva sam tek drugima.
Nemam volje ni za šta. Osjećam se kao penzićka.
Samo se držim svoje dekice, televizora i tople sobe. Ne bi me vrag natjerao na friški zrak ili ne daj Bože šetnju.

Imam osjećaj da još nisam riješila neke stvari sama sa sobom.
Odgovorna sam za puno toga, a sve mislim da mi to nekako ne ide.
KATASTROFA!

Danas sam ponovno iz svojih ladica izvlačila stare fascikle i čitala neke svoje stare papiriće , skupljene u ne znam ni sama kom razdoblju moga života.
Samo da znate da je jako dobro tako imati naku ladicu prošlosti , pa tu i tamo po njoj malo prošetati.
Zastala sam na jednom papiru sa MOLITVOM i stala, nasmijala se, isprsila, i.... IDEMO DALJE.
Evo da podijelim sa vama:

«

Gospodine, Ti znaš da ja starim....

Pomozi mi da ne postanem prevelika pričalica; naročito me sačuvaj od dosadne navike da o svemu moram izreći svoje mišljenje.

Oslobodi me, Gospodine, potrebe da se svima miješam u posao.

Sačuvaj moj um slobodnim od neprekidnog ponavljanja beznačajnih detalja. Daj mi milosti, dragi Bože, da mogu saslušati druge dok mi pričaju o svojim tegobama i bolestima. Pomozi mi da strpljivo podnosim dosadu . Stavi stražu na moja usta; jer moje tegobe i bolesti jačaju i množe se, a užitak da o njima govorim svake godine postaje sve veći.

Nauči me dragocjenu lekciju da i ja ponekad mogu biti u krivu.

Održi me dovoljno slatkom; ne želim biti svetica ( s njima je teško živjeti ). A opet, čangrizava starica je pravo đavolsko djelo.

Gospodine, učini me brižljivom, ali ne i čudljivom; spremnom da pomognem, ali da se ne namećem; samostalnom, ali i spremnom da dobrodušno prihvatim pomoć koju mi žele podariti.

Oslobodi me mišljenja da sam mudrija od mlađih samo zato što sam od njih duže živjela.

Kad ne odobravam neke promjene koje su se posljednjih godina dogodile, daj mi mudrosti da mogu držati jezik za zubima.

Gospodine, Ti znaš da bih ja željela imati bar nekoliko prijatelja kada mi dođe kraj. A m e n!
«


Nekad davno, prije oho–ho godina znam da sam to svojoj mami ispisala krasopisom, velikim slovima, i zaljepila na frižider.
Sada kada sam to pronašla i pročitala........zgrozila sam se i jako postidjela.

I obečajem, dat ću sve od sebe da budem bolja, i ne teška svojim prijateljima i djeci. AMEN!



p.s. Naravno da nisam prekinula dijetu, sve ide kako treba, ustrajna sam i bez većih grešaka. Mislim da trenutno vaga stoji na istom , ne vidim pomaka, ali....nadam se.


Pusa!

- 15:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.02.2007.

POKRADENA SAM

Dragi moji, živom čovjeku se svašta može desiti, pa tako i meni.
Nećete vjerovati, ali POKRADENA SAM, PROVALJENA MI JE KUĆA.
Doduše mamina kuća, koja je odmah do moje, a veže nas zajedničko dvorište.

I znate šta?
Ni manje, ni više, ništa mi nije otuđeno osim suhog mesa.

Ostala sam bez slanina, nekoliko kulenova (kvrge), svi bunceki, nešto kobasica, i nešto ravnog kulena.

Lopov si je lijepo prošao kroz susjedovo dvorište, skinuo žičanu ogradu, primakao si stolicu, obio prozor i ušao. Pri tome je razbio vazu pri otvaranju prozora, hodao po kući u blatnim cipelama, otvarao regale, odmorio malo na maminoj perini, i odlučio se vratiti kroz veći prozor. Pri tome je ponovno iznutra razvalio drugi prozor, pokidao mrežu, izašao van, poskidao si meseko, i preko ulične ograde izašao.
Pri tome je na ogradi poderao jaknu, te mi lijepo ostavio uzorak vatice iz jakne, i komad platna pernatice.
I još nešto, ZABORAVIO JE SVOJE KLJUČEVE VANI NA STOLU.

Pa si ti misli.
Neću ni reći da sam spavala u svojoj kući, ali na razdaljini ne većoj od 4 metra.
Kako nisam čula, ne znam?!
Eto šta znači bezbrižan san!

I sam Bog da sam većinu kobasica i ravnog kulenja spremila u zamrzivač, jer…. ne znam šta bi bilo.
Kćerka mi se udaje u 6. mjesecu, pa su mi i zalihe meseka bile malo poveće.
Mada je i ovo za mene velika šteta i veliki šok.
Na kraju krajeva MOJE JE.
Kako mi je dan (subota) prošao , neću van ni reći.
Policija, pa EKIPA ZA OČEVID, pa slikanje, pa otisci, pa….
Sva sam ušokirana.
I nije mi svejedno.
Uvijek sam živjela vrlo bezbrižno i gotovo nikad nisam zaključavala kuću ako sam bila negdje u blizini, ili u trgovini. Na kraju krajeva, pa imam i psa.
Sada mi se u kosti uvukla neka nesigurnost i strah.
Neću vam ni reći da je moj omiljeni pas ( labrador ARI ) bezbrižno spavao kraj mene i čuvao me
Jučer sam imala dugi informativni razgovor s njim. U kazni je, i sljedećih mjesec dana nema češkanja. Pa nek zna!
A da me policija pitala gdje mi je taj veliki pas bio tu noć, i da su me isprdali, neću vam ni reći.
Kažu da sam trebala imati nekog muškarca u sobi, a ne psa.
Ma šta oni znaju.
Lijepo sam im rekla da nemam ništa protiv da jedan od njih četvorice lijepo dođe svako veče kod mene i da me pazi i čuva moju imovinu.
I tu je razgovor brzo završio. Prebrzo.
Pa i mislila sam si.
Sve je dobro dok ne kažeš DA.
A onda …..

Toliko o mojim događanjima ovog vikenda.
I, da, nedjelja mi bila voćna, i super mi prošla. (naravno, poslije vodenog dana sve je dobro).
Jutros sam si spekla kunića (zeca) sa povrćem, pa ću si malo feštati.
Usprskos svemu osječam se haj….

Do skorog pisanja………pozdrav od mame bahame!


- 09:56 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 23.02.2007.

Oporavljena

Danas sam vam kao nova.
Sva sam si nekako lijepa i mršava. Čak se i ne grbim više kao nekada.
Valjda sam prije mislila ako se pogrbim da se neće vidjeti moja debljina. Glupost, da ne može biti veća.
Nego, jučerašnji dan nije bio završen samo sa onim kulenom u trku.
Došavši kući, već malo bistrije glave, ni manje ni više, ispekla sam si pureća prsa, šnicle, dvije, ali koje su bile tako velike da mi nisu stale u onu najveću teflon tavu. ( pa piše da moram večerati, zar ne?)
Ni mome voljenaom psu nisam ništa otkidala.. Pa on i tako ima svega i to svaki dan. Izobilja. Ni ja njegovu hranu ne diram.
I nije me pekla savjest.
Samo, mora da mi se želudac tako šokirao od sve te unešene hrane , da sam sve ostalo vrijeme do spavanja presjedila na WC-u. Izgleda da je sve samo protrčalo kroz mene.

I eto ti ga na.
I kakve koristi od moga vodenog i poslijevodenog dana!
Sve sam zarajtala već slijedeći dan. A nije mi to trebalo. Čak nisam ni bila gladna. Valjda je prevladao samo strah da mi neće biti dosta hrane.

Bože, Bože!

Danas sam normalna.
Glava hladna.
Želudac pod kontrolom.
Riža sa povrćem me čeka u ladici. Čak sam ponijela kineske štapiće, pa da vidim. Možda se uspijem natjerati da ne ubacujem hranu kao lopatom , već da barem malo smanjim brzinu. Idem korak po korak. Trudit ću se.
Čvrsto sam odlučila da IDEM DALJE, PAMETNIJE.
I vjerujte mi, odlučnija sam nego ikad.

Pozdrav od mame bahame.


ps.

Evo završio i moj ručak.
Kao što rekoh, ponijela sam si kineske štapiće, tako da da mi je ručak trajao ni manje ni više nego 25 minuta. U životu mi se to još nije desilo.
Inače, niti jedan obrok ne razvučem na dulje od 10-tak minuta.
Vrlo sam proždrljiva, ali....
Heklala sam, heklala i vijala rižu, kukuruz,mahunicu, kockice mrkvice i drugog po zdjelici tako dugo da mi se čeljust upalila od otvaranja i zatvaranja usta.
I već na pola puta sam bila sita, da li od umora, ili sam stvarno bila sita, ne znam. U svakom slučaju..... Našla sam sistem kako ne pojesti puno.
Probajte i vi.


- 10:14 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

Nikada ne radite ništa na silu - ne isplati se !

Preživjela ja vama i VODENI DAN.
Zapravao, još ne znam jesam li živa.
Toliko mi je bilo loše, da ne pamtim da mi se to ikad desilo u životu.
Totalno sam se poremetila i mislim da sam napravila veliku pogrešku. Jednostavno nisam bila spremna.
Voćni dan mi je i inače koma, jedem malo voća jer ga ne volim, a kad iza toga dođe još VODENI dan, e onda….
Dobro kaže narodna da i od goreg ima gore. I istina je.
Tek kada prođete VODENI dan znati ćete kako je zapravao VOĆNI (naravno za one kojima je voće koma kao i meni ) pjesma.

Još jutros mi je bilo toliko loše, da sam pomislila da bi bilo najbolje da ostanem kod kuće.
Ipak sam došla na posao, lebdeći.
Pojela sam krušku, i očajnički očekivala da prođu bar dva sata da mogu konačno ručati.

Naravno, prvom prilikom zgrabila sam iz zdjelice komad kuhane junetine, na mogavši dočekati da otvorim hren, i halapljivo pojela. I nije me bilo briga da li me tko čuje, da li se miris širi sobom, da li cmokčem da li….
I narvno, bilo mi premalo.
Juhu sam pila u takovm cugu, da bi mi pozavidjeli i natjecatelju u utrci na dajduži cug.
I onda revolucija u glavi. Zemljotres u želucu.
Košmar, zlo.
Morala sam izaći malo van ( a na poslu sam) i prošetati da se saberem.
I …..tako sam lijepo došetala dao prve mesnice, kupila 20 dkg pravog kulena, utrpala još usput sve u usta i vratila se malo mirnija.

Nadam se da mi ovo djeca ne čitaju, jer da znam da se one tako ponašaju i jedu na ulici – čule bi me.

Sad sam tu, skupila sam snage da vam ovo napišem, i da vam savjetujem: NIKAD NE RADITE NEŠTA NA SILU.
Jednako tako mogla sam preskočiti ovaj vodeni dan, nastaviti sa mesnim, i osječala bi se DOBRO, ne bi ovako zgriješila, i držala bih sve pod kontrolom.
Zato budite pametni.
Neka vam moje iskustvo bude dovoljno.

I da priopćim konačno moje rezultate:

24.01.07. - 87-88 kg ( više ovo drugo)
07.02.07. - 84,80 kg
22.02.07. - 83,50 kg. ( poslije vodenog dana).

Da budem iskrena, očekivala sam veći pomak, ali..... ZADOVOLJNA SAM.

Idemo dalje……kao da se ništa nije desilo.
Glavni cilj nam je…… do Uskrsa biti na 74 kg.
A onda objavljujem svoju sliku.
OBAĆAJEM!!!!!!!!!!!!!!

- 13:23 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ispovijest mame na UN dijeti

Image Hosted by ImageShack.us

eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se