Zasvrbili me prsti.
A mišljah da neću više.
Elem, kažu oni da neće ove godine prenosit u živo "MIK"...tko ne zna, - Melodije Istre i Kvarnera. To vam je ono kad Ištrijani i Primorci, bogme i Boduli pjevaju na svom jeziku, pače narječju, a opet je hratskoga korijena.
Valjda.
Jer, sudeć po medijskoj pozornosti - baš i nije.
Hrvatsko.
Pa, kvragu!
Odgledasmo po ne znam koji put "Svoga (da li?) tela gospodar", domaće sapunice - il' su na kajkavštini (koju razumijem, Bogu hvala!), il' na ikavici, pa čak i dalmatinskozagorskoj...a domaće besede - nigdje.
"Lijepom našom"...e, da. Ok, ima tu lijepoga, ali i neprihvatljivoga, netko se za***e, pa uvali kakvog koji ne pripada izričajem nigdje, bez uvrede...ali, o tom - po tom.
A imamo mi dobrih, štoviše odličnih vokala...Vivien Galetta, Voljen Grbac, mali Kedžo...pa ekipa u pratećem bendu...recimo,prof.Babin na klavijaturama, da ne pričam o pratećim vokalima, pa Olja Dešić...kako mi tko padne na pamet...
To očito nije dovoljno da bi se neki lokalni festival stavio u udarni termin.
Jer treba gledat politiku, mašala.
Slušat što će opet zažutit...tko je kome i tko toga.
Od toga hrvatski nam narod živi.
Ili sljepuje.
Ma, neka.
Tko voli i kome je pri srcu, odgledat će i snimku u nemušto doba, malo prije ponoći...a ekipa s Prisavlja (vidi vraga, mi provincijalci znamo i za to!), nek i dalje s ukusom bira pjesmice za Eurosong, uspješnice, naravno, a lokalne festivalčiće nek' ostavi po strani. Na svoj ponos.
I, da.
Jedva čekam MIK i njegove kartuline.
I ono što je nekih godina bilo zabranjeno.
I domaću besedu.
Koja se, bez obzira na marginaliziranje od strane državnih medija - NEĆE ZATRT.