...se pojavio.
Imao je dovoljno vremena da spremi rolu, izvježba ulogu, nauči napamet odgovore na (dojavljena?) pitanja...
I eto ti kazališta.
Teatra.
Ima nešto što se zove neverbalna komunikacija.Pokreti tijela, mimika lica, nehotični trzaji mišića, etc.
Nije mi samo jasno da li se i to može staviti pod kontrolu i naučiti.
Izvježbati.
Tresla se brda - rodio se miš.
Na istoku stare priče - na zapadu ništa novo.
Kaže prezidente da netko tamo laže.
Tko li to tamo laže?
Ma, svi lažu.
Oduvijek.
I dok su se držali desnom rukom za lijevu stranu poprsja, a iza leđa držali figu.
Kad običan kmet pogriješi, plaća promptno, direktno iz džepa, pod prijetnjom svega.
A onaj tulavi 20 godina radi sranja i kaže kako, eto - nije vidio što se događa.
Divota.
Pa se posipa pepelom.
Bit će da je i on izučavao teatrologiju...
Pijesak u oči.
A oduvijek se znalo da ne valja.
Samo, ako si to rekao, proglasili bi te komunjarom i jugonostalgičarem.
Jer, vraćam se na neverbalno....kad imaš posla s bićem koje je uvijek dvaj'st centi viši od drugih, koji NIKADA
ne gleda sugovornika niti bilo koga drugoga u oči dok s njim zbori, koji si dozvoljava bahatost u svakom momentu, JEDNOSTAVNO ZNAŠ da s njim nešto ne valja.
On laže.
I to je to.
Neka nam Bog pomogne...