jedna nova mama

srijeda, 13.10.2010.

INTENDANT

...se pojavio.

Imao je dovoljno vremena da spremi rolu, izvježba ulogu, nauči napamet odgovore na (dojavljena?) pitanja...

I eto ti kazališta.
Teatra.

Ima nešto što se zove neverbalna komunikacija.Pokreti tijela, mimika lica, nehotični trzaji mišića, etc.

Nije mi samo jasno da li se i to može staviti pod kontrolu i naučiti.
Izvježbati.

Tresla se brda - rodio se miš.

Na istoku stare priče - na zapadu ništa novo.

Kaže prezidente da netko tamo laže.

Tko li to tamo laže?

Ma, svi lažu.

Oduvijek.

I dok su se držali desnom rukom za lijevu stranu poprsja, a iza leđa držali figu.

Kad običan kmet pogriješi, plaća promptno, direktno iz džepa, pod prijetnjom svega.

A onaj tulavi 20 godina radi sranja i kaže kako, eto - nije vidio što se događa.

Divota.

Pa se posipa pepelom.
Bit će da je i on izučavao teatrologiju...


Pijesak u oči.

A oduvijek se znalo da ne valja.

Samo, ako si to rekao, proglasili bi te komunjarom i jugonostalgičarem.

Jer, vraćam se na neverbalno....kad imaš posla s bićem koje je uvijek dvaj'st centi viši od drugih, koji NIKADA
ne gleda sugovornika niti bilo koga drugoga u oči dok s njim zbori, koji si dozvoljava bahatost u svakom momentu, JEDNOSTAVNO ZNAŠ da s njim nešto ne valja.

On laže.

I to je to.

Neka nam Bog pomogne...

- 16:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #