jedna nova mama

Vratio se, kao što rekoh.

Hm, da...
I neslavno (da li?) završio.
Barem za sad.

No.
Koliko još ima ovakvih ljudi?
Malih Sanadera?
Koji misle da,radi moći, koju su stekli na nekakav način, mogu raditi što im je volja i kako ih je volja?
Koji manipuliraju svojim podanicima, a oni su primorani iz ovih ili onih razloga to trpjeti?

Lako za ovog jednog.
Prije ili kasnije trebalo je nekako završiti...
Ali što s ovim potonjima?

Ja znam barem jednog....

***********

BLAGOSLOV
Kažu da živim u grijehu.
I ja i moj sudrug, supatnik pače.

Oboje razvedeni, a prije u Crkvi vjenčani.

Pa nam je rečeno iz prve ruke, da, eto, ne možemo raditi neke stvari, kao primjerice,ispovijediti se, pristupiti pričesti, u kuću nam svećenik neće doći...

No (opet!)

On je došao.
I to iz drugog pokušaja, rekla bih na prepad.
A znamo se, pričali mi o situaciji našoj, obiteljskoj.

Nije smetalo ni to što nema pola ljudi u kući, ni što sam ja bila taman pri metli...no, snađoh se, upalih svijeću, postrojim djecu, pristojni smo bili i nekako ipak lijepo molili...ipak je Bog - Bog. I to štujemo.
Ali,sve je to nekako bilo s nogu, u pet minuta, nije on ni ušao, a već je bio vani...
Nije nas pravo ni pogledao, ne pretjerujem.
Nsam ga očekivala ni u najluđim snovima, pa ni pripremila kuvertu, iako kažu da to tako ide.

Pitam - glupo i blesavo - velečasni kol'ko sam dužna?
A on će k'o iz topa: 100 kuna i koliko još date za ostalo!

Ali imam samo 100 kuna unovčaniku...čak mi je bilo i neugodno.

A dobro, dajte to.

Nemam ni kuvertu, posramljeno ću ja....Nema veze,spremit ćemo nekako.

I ode!

Tek nakon par sati postalo mi je jasno da nikad tako brzo u životu nisam i vjerovatno neću zaraditi 100 kuna....