jedna nova mama

ponedjeljak, 12.10.2009.

RAKETIRANJE MJESECA - ZA "JA"

yes

Ma, tu je mama. Koja odavno više nije mama44, nego mama....
A još sam i na godišnjem. Nije to za radoholičare. Nije to za mene, dovoljno mi je par dana da se regeneriram, a onda onaj vražićak iznutra počne opet tražiti adrenalin...

Ubi me ona vijest o raketiranju Mjeseca.
Nakon toga, više ništa ne pitam i ne želim pitati.
To je valjda bio kulmen ljudske gluposti. Nadam se - posljednji i najveći.

Presjeklo me unutra, postalo mi je jasno da ovo glupo stvorenje zvano čovjek zbilja neće imati mira dok samo sebe ne uništi, a kako stvari stoje, usput bi mogao uništiti i svaku mogućnost razvoja nečeg pametnijeg u krugu od nebrojeno svjetlosnih godina...

Pucati na Mjesec! Raketirati ga, pače...Ma, koja je to mozgovija, koji je to skup inteligencije, učenjaka, Nobelovaca (?), u svrhu čega? Neka mi nitko ne govori o tome kako je to za dobrobit čovječanstva, jer to ne prihvaćam...nema te dobrobiti koja se može dobiti diranjem u Božje stvari...vjerovali u Njega ili ne. Jednostavno ovom glupom stvoru više nema ničega što bi se poštivalo i u što se ne bi smjelo dirati...
Ne mogu vjerovati.
Umrijet ćemo od cigareta. Ispušnih plinova. Smeća od hrane koju jedemo. Od nerviranja, stresa, kojekakvih utrka koje vodimo s ne znam kime i ne znam zašto.
Ubit će nas globalno zatopljenje, virusi koje stvaraju u laboratorijima, da bi farmaceutska mafija molga plasirati svoje smeće...
A Mjesec?

Pa, i onako stoji tamo bez veze, na Zemlji smo već sve spizdili, pa 'ajmo se malo poigravati sa ostalim planetama...ajmo vidit što će se dogodit ako se poremeti ravnoteža Mjeseca... A zašto ne bi malo pucali na Sunce, tek toliko da nas više ne grije toliko jako? Možda i tamo ima vode? Kad smo već svoju vlastitu zajebali?

O, mozgu čovječji.....
Sva sreća da radi sa 5% kapaciteta, jer da radi sa slučajno 6, ne bi nas bilo u roku odmah...

************

Nije važno.
Već ćemo mi izbaciti svoje frustracije.
Na prvom vozaču ili vršnjaku kojeg sretnemo na cesti.

U čemu je problem?
Pa u tome što ama baš ništa ne valja u ovoj državi.
Hm...mogla bih biti suspendirana radi ove izjave.

U tome što je raja naučila u zadnjih nešto desetljeća da se može nekažnjeno proći za sve i sva.
Od krađa, automobilskih nesreća, ubojstava...što gore, to se manje ili uopće ne kažnjava...psi laju - karavane prolaze.

Pa vid'li ljudi da to funkcionira.
Pa se poveli.

I što sad imamo?

Pa upravo to što imamo.


DODATAK 15.10.2009.

Ne znam što bih rekla, malo sam razočarana.

Razočarana sam načinom razmjene mišljenja, vrijeđanjem, pozivanjem na zdrav razum, omalovažavanjem, ljutnjom blogera i čitača.

Tako nečeg unazad 3,4 godine nije bilo, ili je bilo u manjoj mjeri.

No, što bih ja htjela?

To je upravo ono što sam i navela u drugom dijelu posta...nabrijanost, frustriranost, nekakav bijes koji se mora na ovaj ili onaj način ispoljiti, izbaciti, pa bilo to i na blogu....

Očito danas više zbilja ne možeš ništa reći, izraziti se, a pogotovo ako to nije po volji znanih ili neznanih likova...Možeš postati samo meta napada i uvreda, a ne znam iz kojeg razloga...vjerovatno iz razloga što je ovo sve nekako (polu)anonimno....

Možda ja jesam neinformirana (a nisam), možda imam svoj stav o nekim stvarima ( a imam ) i valjda imam pravo na njega...valjda, nisam više sigurna...

No čisto sumnjam da bi u raspravi na istu temu u 4 oka, u živo, bila izvrgnuta ovakvom načinu oponiranja....jer koliko god mi gađali Mjesec - meteori, meteoriti i komadi leda ipak su PRIRODNA POJAVA - OSTAJE ONO ISKONSKO LJUDSKO, A TO JE OBIČNI
KUKAVIČLUK.

- 07:33 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se