jedna nova mama

petak, 04.09.2009.

KNJIGE, OPET KNJIGE....

Napravili tu kod nas - cijelu zbrku.
Mala je škola, knjige, one dobivene, vraćale su se na kraju godine, netko je rekao - "ne kupujte, riješit ćemo sve kad počne nastava".
Pa se počelo pričati o 300 kuna subvencije od strane Općine, sve u svemu, trebalo je biti OK.
No, međutim, ali (ima li još neka inačica?), zadnji čas onaj drugi je rekao "krivo, ljudi, morate sami naručiti knjige!".
Popisi vise na vratima škole, dvije od tri ugovorene prodavaone već su zaključile narudžbe i neće više s time posla imati...u glavnom panika.
Ma, zapravo, da je po mome - baš me briga. Ružno, ali istinito.Žao mi je što nismo složan narod pa jednostavno bojkotirali uopće prilaz knjižarama, a kamo li što naručili i kupili. Jer, netko reče da se knjige mogu štampati i vani, po puno nižoj cijeni.

Evo ovako : glazbene enciklopedije, tvrdo ukoričene prodavale su se po kioscima za ciglih 5 kuna. I opet ih nitko nije htio. Naslovi nobelovaca poklanjali su se uz jutarnji list, iz razloga što ih je isto tako ostalo na hrpe, za razliku od uradaka, recimo, N.Celzijus prošloga ljeta. Sve što vrijedi, što je prava književnost, kultura, sve se prodaje za filir ili poklanja...Školske knjige, zna se kakove su kvalitete. I po izradi i po sadržaju. No, one koštaju. Koštaju po komadu puno više od onih 39,90 ili 49,90 koliko se cijene iole vrijedniji naslovi.

Osim toga, ove godine slavim punih 20 godina kontinuiranog pohađanja osnovne škole. I tvrdim da barem 80 % bedastoća koje se guraju klincima u torbu jednostavno nije potrebno. Radne bilježnice mahom ostaju prazne. Udžbenici iz matematike....ma, čemu? I onako im profesori moraju sve objansiti, a napisano u udžbeniku...hm, trebalo bi svako dijete imati vokabular i elokvenciju maturanta da bi pospajalo viđeno.
Zbirka riješenih zadataka iz fizike...ma, čemu? Ili da ih prepiše - kao moj sin - ili opet niš ne kuži jer ga nitko ne vodi...
Samo iz hrvatskoga 6 naslova...pola za književnost, pola za gramatiku.
A svi nepismeni.
Zahvaljujući kompu, na neki način...i brzini.

Kompleti knjiga za 6. i 8. razred osnovne dođu, brat bratu 2.500,00 kuna. Bez bilježica i ostalih dodataka kojih će se već netko sjetiti tokom prvih dana nastave.
Jupi, osnovica plaće mi je 2.400, a ne dobijem puno više. I ono što dobijem preko 3.000, to mi maknu jer im treba rješavat krizu.
Koliko sam vidjela, netko je opet mijenjao naslove i izdavače po popisima knjiga za ovu godinu.
Kao da ti dragi ljudi ne žive u istom okruženju kao ostatak puka.
Ili je neka provizijica u pitanju?
Ne želim griješit dušu, samo razmišljam.
Daklem, djeca će, bar dio njih, u školu bez knjiga.
Ajme meni.
Kako ćemo bez knjiga?
A sve mali Einsteini, počev od mojih...
Opća panika.
Zahvaljujuć medijima, za koje još uvijek dobar ljudi nije skužio da jedini alat kojim rade jest boca sa plinom za napuhavanje.
Do neviđenih razmjera.
A imamo skenere. I printere. Čak i u boji. I fotokopirke.
Pa ako je bitno zanjanje klinaca, oni koji žele da djeca nešto nauče, poslužit će se i time.

I onako, malo malo pa netko kaže :"E toga nema u knjizi, nađite si to na netu..."

Ma, mislim....tko tu koga?

Kol'ko me pamet služi, nekad su ljudi išli u školu sa pločicom i kredom? Ili sam to sanjala?
Ne kažem da bi i danas morali tako, ali i ti ljudi su nekog vraga naučili, pod uvjetom da su bili zainteresirani.
Moj nasljednik može imati još dvije torbe udžbenika sa sobom, ali ni to mu neće pomoć da napravi više od onoga što on misli da mu je potrebno.
A nije jedini.
Zato - bez panike. Odštampat će se i nabavit sve što treba, svi ćemo to nekako platiti, za mjesec dana više se nitko neće sjećati ponižavajućih buvljaka po travnjacima i neugodnosti koje je proživljavao.
Proći će i to kao i sve drugo.
A do godine....

- 07:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #