jedna nova mama

Dobro pitanje .

Gdje je nestao onaj blog,oni postovi,ono ....?

I onda sam si malo išla čitati.
Svoje vlastite umotvorine.
383 umotvorine,posta.

Pa, eto.

Promijenih život stubokom.
Ove godine prvi put nakon trinaest punih ljeta radim i ostatak mjeseci u istoj, a ne samo sezonu.

Subote,nedjelje,petke i svetke.

Kako se životni prostor, broj ukućana i obaveza promijenio, a dan još uvijek ima samo 24 sata, lako je zaključiti da se moram poslužiti otrcanom,ali toliko istinitom rečenicom:

"Nemam vremena."

No imam blog.
Koji sam čak mislila i brisati.
Jednim klikom.

Jer ima stvari na koje nisam baš preponosna, ali odstraniti ih,a ostaviti samo - po mom mišljenju - dobre stvari, bilo bi farizejski.

Nemam registraciju samo zato da mogu komentirati.
To mi je isto malo bljak.

Pa kad me nešto stvarno razljuti,da budem fina,onda to brzinom svjetlosti i istresem.

Jerbo sam na prstima brza ki na jeziku.
Pogotovo kad sam adrenalinizirana.

Osim toga - umorna sam.
Ubi me sezona, a poslije nje nije bilo slobodnih dana, još manje godišnjeg odmora.
I nisam baš u poziciji da isto tražim, jer - koga ti je molit, nije ti ga srdit.

Pa nadalje,nemam baš radi čega ni kukati previše.

Uzrok mojih kuknjava napokon je nestao, nema poticaja na skribomaniju.
A skribomanija je kod mene izražena u trenucima jake napetosti.
Ispada da sam bila napeta konstantno 3 godine.
No krasno.

Jedino da ne počnu izlaziti na površinu posljedice te dugotrajne napetosti.

Ma valjda neće, rješavala sam je se - upravo pišući i provodeći vrijeme pred ekranom.

A život ide dalje.

Ljudi se mijenjaju.
Mijenjaju svoje poglede na svijet.

I to je OK.
Znači da se razvijaju, da uče, da shvaćaju.

Prestaju osjećati potrebu za jednim, a pažnju usmjeravaju na druge stvari.


******