Priča prva:
dijete, beba, pelenaš, dogegalo se do stalka s novinama.
Još je malo nesigurno na nogama.
Uzima nešto, gledam, nigdje nikoga.
Auto, džip, kreće unazad, uzimam dijete u ruke, glupo mi je da ga pitam gdje mu je mama, kad očito još ne govori.
Nakon nešto vremena stiže vrla majka, sa cigaretom u ruci, sa cicama "na izvol'te", u štiklama...polako i nervozno, iz kafića...:"..pa, ja ću da poludim, ne mogu ni kavu u miru da popijem!"
Guram joj dijete u ruke, ni hvala ni pomoz'Bog, ali zato uzvraćam: "Nećeš ti poludit, nego ovo dijete s tobom...e, ženo - svaka ti čast!! "
Čujem, žalila se poslije kako sam bezobrazna...i da bi ja vidjela kad bi imala troje djece kao ona....hehe, draga moja, imam ih malo više...
Priča druga...
mjesto radnje isto, večer, nešto poslije sedam sati, ružno vrijeme, nigdje nikoga, mrak...
Eto male kreature, sa ključem od auta u rukama, bez privjeska, pravo kod mene: "Ja bi kupija cutić!"...eto meni još jedne prilike!
Opet gledam, opet nikoga, opet nitko ne zaziva niti trči...par metara dalje more, barke, cesta, sklizava...
E, ova zna pričat, pitam je gdje joj je mama..."tamo dajeko pije kavu!"...
Uzimam je u ruke, uzimam joj ključ (hmmm...žao mi je što ga nisam sakrila!), čekam....stotinjak metara dalje žena stoji, okreće se. Opet s cigaretom u ruci.
Mašem joj, dozivam je a ona polako, s noge na nogu prilazi i usput sa širokim osmjehom na licu pita: "A hoće li me tko prijavit'?"
"A tko će vas prijavit, ženo, to je danas postalo u vašem gradu simptomatično i normalno da ljudi ne primjećuju kako im djeca, ovako mala brišu...hajte s milim Bogom..."
Kad eto nje kod mene: "Što ćeš da ti mama kupi?" obraća se malenoj...
Ne mogu vjerovat!
Nisam izdržala: "E, a da joj malo objasnite da ne smije od vas odlaziti umjesto što je još i nagrađujete za to?!"
Dobila sam glupav osmjeh i na trenutak se ponadala da je teta shvatila...ali ne, ne vjerujem...Ma, nije sigurno!
Na žalost.
*********
Iz obitelji nastalih u ratu, regrutirala se neka generacija djece koja diže ruku iz dosade na druge vršnjake.
Ubijaju.
Napadaju.
Nisu svjesni uzročno-posljedičnih veza u svojim postupcima.
Zašto?
Gdje smo zaglibili?
Pogriješili?
Kako to ispraviti?
Sigurno ne ovakvim odnosom prema nekim još novijim generacijama.
