jedna nova mama

Bojala sam se ovoga.
Svaki pogled na komp i tastaturu izaziva nelagodu, ali opet...Kažu da se sa takvim stvarima treba suočiti.
No...bilo je tu svega.
Psihoterapija, traženje sebe, drugih, rješenja, čarobnih štapića..Na kraju naučiš da sve moraš prepustiti,jer stvari dolaze upravo onda kada trebaju i kako trebaju.
I ne može se desiti da uvijek bude dobro, kao što uvijek ne može biti ni loše.
To je život.

U međuvremenu - sve se poslagalo.
Puzzle su dobile svoju konačnu sliku...Dobro, ta slika ne može nikada biti baš konačna, ali za sada je to - to.

Rodila se mala curica, nema tome mjesec dana.Mala unučica.
Djeca su sva, hvala Bogu, dobro i zdravo.
Kroče u veliku avanturu, mislim da im to dobro ide.

Dogodilo se i nešto o čemu nisam nikad ni sanjala. Možda malo, sa strahom da previše tražim.
I taman kad sam se pomirila sa time da se to nikada neće dogoditi - eto, tu je.

Mir, dobrota, bezgranična ljubav.
Motor pokretač svega.

I zahvalna sam.
Do kraja.