Mogu reći samo FUJ!
Čini mi se da sam naslov možda ukrala iz nedvne emisije "Latinica", koju uzgred, nisam niti gledala, jer mi je sama najava za nju već poprilično digla tlačinu...
Elem, kad sam išla u ondašnju Šuvaricu, naj-klasa razreda u (današnjoj) gimnaziji, bili su novinari...Nekako su bili birani, najjači, najpametniji, etc.etc....Odgajateljice su već slabije kotirale.
Da.
I prolazile su godine, ne znam kolko se njih isprofiliralo iz tih grupa, koliko ljudi se uopće bavi tim poslom, ali dobar dio onih koji se danas nazivaju novinarima i potpisuju što inicijalima, što punim imenima podno svojih uradaka, za moj pojam nemaju veze sa tim pozivom.
Gledam jučer - uopće nisam zapamtila koje novine ili žuti tabloid su u pitanju - slika našeg pjevača koji je dovukao u Zagreb poprilično jaka imena, koji dobro radi svoj posao, ali eto...opet je poljubio neku tetu koja nije baš njegova.
Prva reakcija bila je : a, evo opet!
Danas, pijući kavu, preko ramena gleduckam u ono malo čudo od tzv. novina, za 3,00 kune...najvažnija vijest, najbitnija stvar koja se događa zadnja dva dana, slikom i rječju - opet on!
Uz napomenu da su slike autentične!!
Nisu montirane.
Nisu uljepšavane!
'Ajde rajo! Gutaj i opet tuđe živote!
OK, ako netko i želi gutati tuđa sranja, ma neka mu je u slast. Svakom prema potrebama.
Ali vraćam se na poziv novinara:
odakle u ovom životu pravo bilo kome od nas, bilo kome od ijednoga stvora na Zemlji, da iznosi ovakve stvari u javnost?
I ZAŠTO?
Kad god pitam ZAŠTO, ne dobijem odgovora...
Pa bih molila da mi neko da konkretan odgovor na pitanje, ali ne ciničan, nego pravi argument...
Da li je netko od tih bolesnika - jer drugo i nisu - posmislio na trenutak da se iza tih fotografija ne krije nešto drugo osim onoga što je njihova pokvarena, spletkarska mašta mogla izmaštati u trenutku?
Da li je autor tih nepismenih redaka i mutnih (a i moje su!) fotografija zapitao samoga sebe - "A što sam ja time dobio? I što sam uopće jednom čovjeku, njegovoj ženi, djetetu, obitelji, napravio?"
Naravno, postoje tužbe za iznošenje neistina, materijalne naknade za duševne i ine boli, ali znamo koliko to kod nas traje, a kad su javne osobe u pitanju - i to je opet stvar koja se do besvjesti povlači po stranicama kojekakvih novinčica...
U ostalom, ako ćemo i sa aspekta zlobe, što bi Ban rekao "jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla...i tko ljude sluša, uvijek nastrada..." - pa ako krenemo i od toga, što je taj pjevač učinio bilo kome od nas da bi ga se blatilo?
Ne držim mu stranu, niti opravdavam, niti ne opravdavam, niti mi se sviđa, niti ne sviđa, totalno sam indiferentna prema njemu , ali ovo je zbilja pretjerano.
S druge strane, eto, Tarik dobio sina....Jebote, svaki dan se rodi mali milijun djece, pa nikom ništa.
Ni fotki u novinama, ni spomena o bilo čemu.
Za malenoga znamo i kako se zove i koliko ima kila i koliko je dugačak, i jel' se ukakio dva ili tri puta, znamo koliko puta su mu se mama i tata nasmiješili...pa ako slučajno to ne vidimo u većim novinama, onda to vidimo u onima manjima...o'š na početku, o'š na kraju, tek toliko da ti ne utekne informacija...
Bitna informacija.
Jer bez toga ne bismo mogli preživjeti još jedan dan.
Kao ni bez podatka da su Aguileri cice duplo veće nakon poroda..ma zamisli!!
Ja ne znam, zbilja neko čudo od žene....rodila, pa su joj cice duplo veće...
Al' neka se ne brine, već će se vratit u normalnu.
Provjereno.
Oprobano.
******
Pa sad: kad se zna koliko se dnevnih novina kupuje, koliko se slova i slika guta, kad se zna kolko onih malih za 3,00 kune dnevno prođe kroz ljudske ruke...Pa jel' uopće čudno da smo svi malo pomunjesali?
Usput, znam jednog koji je rekao, uzevši baš te male novinice u ruke :"Ja se bojim ovo čitat...ja te novine jednostavno NE ZNAM čitat!!"
Jel' čudno da nam se, hoćeš-nećeš, u glavi skupilo brdo informacija, poluinformacija koje jednostavno nemaju veze ni sa čime, a najmanje sa životom?
Koje nam stvaraju sliku nečega što i nije stvarnost?
Koje nas stvaraju glad za još takvih bedastoća, preskačući pri tom i te kako bitne i lijepe stvari koje se događaju oko nas?
Htio-ne htio, pri spomenu nekoga imena, odmah reagiraš...jednostavno znaš tko je Britney, moraš znati koliko je ima iza svakog ugla, iz svakog tetrapaka...moraš znati za svaku šušu jer ti je serviraju masu puta na dan, a kad se zapitaš - čekaj malo, a tko je to? Što ta osoba uopće radi u životu? - ne dobivaš odgovora..
Na što se to novinarstvo svelo?
Na hranjenje nečega što se do nedavno zvalo ljudskim bićem?
Na trčanje za nekakvim psom u Saboru? Zlatnim retriverom koji je njušio eksploziv?
Gdje su ljudi sa običnim životima?
Gdje su oni koji svaki dan učine nešto dobro ne tražeći za to ni slavu ni novac ni novinske stupce?
A imali bi i te kako upliva na razmišljanje ljudi, ako krenemo logikom upijanja informacija...
Ma, ne...
******
OK, ima i na blogu svega. Ljudi pišu svašta. Sve što ih muči ili što misle da bi nekoga moglo interesirati.
Iznose i svoje živote.
Kelje svoje slike.
Ali to rade SAMOVOLJNO, dobrovoljno, znajući otprilike kakove su posljedice toga...
Ne stavljaju tuđe slike i ne pričaju bedastoće o drugim ljudima.
Ne žderu drugima živce kopajući po njihovoj intimi i privatnosti.
Osim malo komentarima, nekad...ali to je normalno.
Što bi dalo za zaključiti da su blogeri X puta bolji novinari od onih koji su se, kao, školovali za to.
Pišu konkretno.
Analiziraju određene teme.
Drže se kakvog-takvog reda.
Ako ćemo pravo, i fotografije su kvalitetnije i smislenije, bez obzira na amaterstvo mnogih, od onoga što gledamo po novinama...
Dakle, blogeri - svaka čast!!
