Eto.
Izvukla sam nekakav zaključak. Ne samo iz svoga iskustva. Blogerskog.
Jednom davno, još na samom početku bloganja, imala sam neugodno iskustvo sa temom...na neobičan način blogerica i ja smo se porječkale, poslije kulturno uvažile, sada sasvim normalno komuniciramo.
To ja zovem ljudskim ponašanjem. Nikome nije kapa sa glave pala zato što se ispričao i pristao na kompromis. Ni meni niti njoj.
I to se cijeni.
Valjda.
*************
No, ovako.
Kada otvaramo blog, kao i kad se prijavljujemo u bilo što drugo, postoji nešto što se zove "pristanak na pravila ponašanja" koja bi bilo uputno i pročitati prije nego što se samo reda radi klikne kvačica na ono "I agree".
Bilo bi uputno i ponašati se prema tim pravilima, jer još uvijek ne vlada anarhija.
Valjda.
To što se ne potpisujemo imenom i što nas se ne vidi, ne znači da imamo potpunu slobodu blaćenja drugih.
Bilo bi uputno i nekad razmisliti da li se svojim pisanjem nekoga vrijeđa. Meni se to omaklo u par navrata. Žao mi je. Ispričala sam se.
******************
Tko nas sve čita?
Jako puno ljudi. Ne bi čovjek vjerovao koliko ih ima.
Pa sam jedno vrijeme hodala okružjem promatrajući lica ljudi koje poznajem i njihove reakcije na to kad se sretnemo. Najprije mi je bilo neugodno, no kad sam nastupila polujavno, zapravo javno, onda sam shvatila da treba snositi i posljedice svojih postupaka.
Sad se smješim kad,prolazeći mjestima gdje me poznaju, razmišljam o tome.
Ispočetka je blog bio isključivo anoniman, sa strahom da me netko ne prepozna, no kasnije...i dobro je ovako.
**************
Čitaju blogeri.
Što je logično.
Blogeri koji uz to što čitaju - i pišu.
Čitaju i oni drugi blogeri.
Koji samo čitaju, a ne pišu.
Jer nemaju što za reć.
Ali zato imaju blog.
Suh.
Koji je pod "licencom...blablabla"
Ali zato traže žrtve.
Po mogućnosti - žute.
****************
Čitaju nas i anonimusi.
Pa samo čitaju.
Ima anonimusa i anonimusa.
Jedni čitaju, jave se tu i tamo...kad osjete potrebu za nešto reći.
Drugi vrebaju.
Pa kad nalete na žutu poslasticu - njam!!
E, to su oni koje volim, jaaaaaako
***********
Čitaju nas, ponekad,i oni neki...sa ispadima.
No, ako je njima i trunčicu bolje, ako se bolje osjećaju nakon takovih ispada - kud veće sreće!!...opet smo nekom pomogli, pa makar i trpeći svinjarije.
*************
Zaključila sam još nešto...ne mora biti ispravan i važeći zaključak:
Admin, čini mi se, ne čita postove temeljito prije nego ih stavlja na naslovnicu.
Onda se desi da navede krive podatke, a koji bitno mijenjaju ton cijelog posta.
(Meni se to desilo , a vidim da se i kod drugih to zna dogoditi.)
I masa ljudi čita samo naslovni reklamni adminov post...
Ostatak članka prelete površno, naročito ako je post dugačak.
U prilog tome: velik broj ljudi uhvatio se netočno navedenog podatka da "nikada nisam radila", ali NITKO nije vidio moje pitanje gdje tražim pomoć u vezi sa poddomenom...I tako...još uvijek ne znam što je poddomena...al' saznat ću ja !! :
************************
Tko nas komentira?
Baš svi gore navedeni...i to je smisao svega ovoga.
Da se izrazi mišljenje, da se prodiskutira, da se nekom pomogne ( ne odmogne!), da se sprijateljimo, upoznamo...
Nikad nisam brisala komentare - do sada! - niti branila anonimusima da komentiraju...smaram to nekorektnim.
Prvi put sam brisala u tri godine, ah, zna se...i to samo u jednom postu.
*********
Kako mi komentiramo?
Ha! naučimo se.
Jer i ovo je škola.
Samo ću reći da se strogo čuvam rečenica tipa : "JA mislim..."..ili "Bilo bi TI dobro da..."
Naučila sam se oblikovati rečenice tako da se nitko ne dobije osjećaj soljenja pameti ili prodikovanja...Ima masa situacija kada je to čovjeku koji piše i istresa dušu - najmanje potrebno.
Ako nemam što reći ili se s nečim ne slažem...jednostavno odem.
No, ako direktno vrijeđanje pređe granicu - reagiram.Ružno.
Ma, na koncu, tako radi velika većina nas...
*********************
Shvatila sam da pišem čudno.
Ako ne stavljam smajliće (??), to sve izgleda patetično.
Onaj tko me zna, zna da kod mene nema patetike.
Cinizma - da. Uvijek.
Crnog humora - da. Uvijek.
Patetike i jadikovanja - nada, niente, nichts!!
*************
Najvažniji zaključak...
LJUDI VOLE ŽUTILO. ( ma zamisli zaključka!!)
Kad se zasite tjednih tabloida, nađu druge izvore.
Naletjela sam na blogove, postove koji su izazvali pljuvačinu i užasne komentare,
a u glavnom se radilo o pikanterijama iz privatnoga života.
Blogovi na kojima se pišu pjesme, priče, razmišljanja o nekim drugim temama...I nisu toliko posjećeni, prosječan znatiželjnik, gladuš pikanterija, nema što tamo reći.
Ali zato - kad netko razotkrije nešto iz svoga života - 'ajmo!!
Drvlje i kamenje!!
To!!!
Tako treba!!
S razlogom, naravno (ovo je cinički)...jer danas sve manje ljudi brine svoje živote...pogleda zamagljenog brigama o tuđim životima, potrebom da im se što više zagorčaju....to je tako slatko, tako fino izaziva jedan osjećaj ljepote u duši...(opet cinično)...Naprosto hrani!!
I to besplatno.
A znamo koliko je hrana poskupila.
*********
Neka.
Tako se vidi što nam je najvažnije.
Na žalost.
**********
I opet - pišem o pojavama na blogu, što iz viđenoga, što iz osobnoga iskustva.>
U prilog napisanome - prosjek komentara na prijašnje postove - 15-ak po postu...niti...
Inkriminirani članak - 109...do 12 sati 21.siječnja.
Postovi sa fotografijama sa maškara...već su malo manje zanimljivi.
Nema pikanterija pa prema tome ni razloga za pljuvačinu
Nije žuto, nego veselo i razdragano.
No, što će nam to??