Danas je nedjelja.
Jer je jučer bila subota.
Opet je malo tmuran dan.
Meni ne smeta. Ups!! - opet emocije!!
Neću više, časna riječ.
Bili smo na maškarama.
U Čavlima. Tko zna - dobro, tko ne - opet dobro.
Bio je tamo i meštar Toni sa kraljicom Riječkoga karnevala.
Tko ga zna - dobro, tko ne - opet dobro.
Bilo je ...neću reć....ipak bi to opet bila emocija...
MALI DODATAK:
Rekoše mi, meni neki dragi ljudi - "stara moja, Zagušljivi ti zauzima 70% bloga."
Zamislih se.
Pravo zbore.
Pa se poglavlje "Zagušljivi" - ZAKLJUČUJE.
Osim kad stvari budu riješene.
Pa ću napisati - RIJEŠENO.
AA (ad acta) 
Tako da znate, kad vidite tu riječ.
Bez emocija.
NE KUŽIM KAKO TO VEĆ KOD OVIH MALIH PRIMJERAKA TA KRAVATA ČASKOM ZAVRŠI OKO GLAVE...GENETIKA?Ponekad se pitam - a, mama? Pa na koga ti je to dijete??
Gužva na ulazu
...i pred kamerom...
..on UVIJEK pleše...
sama...možda..
sam...možda...
spremni za spavanje...čisto praktično:)
DODATAK BR. 2
Moram. Pa nek sve ide vrit!
Od hrpe komentara, jedini koji me se dojmio na način da ga ne mogu izbacit iz glave, a to kažu i ljudi koji se javljaju osobno ili mailom, jest sljedeći (copy-paste):
MOŽDA JE GLUPO DA JA SADA OSTAVLJAM VAMA KOMENTARE ALI OVAKO IMAM 12 GODINA ŽIVIM U JEDNOSOBNOM STANU TATA MI JE KOCKAR NIJE GA BRIGA ZA MOJU MLAĐU SEKU I MENE,SEKA IMA 6 GODINA.MAMA NIJE MOGLA IMATI DJECU 11 GODINA I ETO DOBILA MENE PRIJE 12 GODINA SHVAČAM KAKO TI JE I MI TAKO DOMA MAMA I TATA SE RASTAJU I MAMA NIJE DOBRO(I PSIHIČKI I FIZIČKI IMA BRUH)TATA IMA INVALITSKU PENZIJU MALO JE NASTRADAO U RATU IMA PENZIJU 7 I POL TISUĆA ON JEDAN DAN TO PODIGNE 5 TISUĆA A DRUGI DAN TIH PET TISUĆA VIŠE NEMA JOŠ MAMI STIŽE NA RAČUN 2 I POL TISUĆE KUNA.I JAKO NAM JE TEŠKO ALI JA SE TRUDIM I SEKA SE TRUDI I SADA NAM JE ONAK BOLJE NEGO PRIJE.ŽELIM TI RECI DA JE SUPER KAJ SI NAPRAVILA BLOG I JA TE PODUPIREM U TVOJIM IDUČIM KORACIMA SAMO HRABRO I ODLUČNO.MOLIM TE SAMO MI RECI ŠTA MISLIŠ O OVOME ŠTA SAM TI NAPISALA. (sweetyx dogs 17.01.2008. 16:26)
Provjerila sam blog, obzirom na to da svega ovdje zna bit, i shvatila da se zbilja radi o djetetu. Ono što čovjeku dođ kao prvi poriv jest - zagrliti to dijete. Samo ga čvrsto zagrliti.Koliko stvari seovdje iščitava, to je strašno.
I onda pitanja:
Koliko djece ovako ili slično živi?
Koliko roditelji uopće razmišljaju, a i ja sam među njima, o tome što rade svojim potomcima?
Da li je potrebno nevaljale brakove održavati "radi djece"? Da li se ljudi koji tako misle - a i ja svojedobno - pitaju koliko je to za djecu stvarno dobro?
Da li ljudi uopće shvaćaju što djeca prcipiraju i što misle o situaciji?
Sigurno im ona sama to neće reći, napisat će eventualno na blogu, povjeriti se prijateljima...
Eto.
Ovo su stvari radi kojih mama razotkriva do kosti svoju situaciju.
Da ljudi vide kroz reakcije drugih što postoji na ovoj Zemlji.
Ako opet nisam fulala emociju.
