jedna nova mama

petak, 18.01.2008.

A TKO MI JE KRIV?

I to bi bilo to.

Posao je bio primamljiv.

U lijepom abmijentu.

Na svjetskom nivou.

Rad sa klijentima.

Da ne bi bilo da sam baš zadnja šuša kakva sam ispala po nekim komentarima, od popriličnog broja kandidata (razgovori su trajali dva dana, po sistemu prvog i drugog kruga), ostala sam u konkurenciji sa još jednom osobom.

Imam neku godinu, znam protumačiti između redaka.

Na tom posljednjem razgovoru, praktički mi je rečeno - dođite ujutro, čeka vas mjesto.

NO!

Nešto se promijenilo zadnji čas.

"Znate....prvo sljedeće je vaše, bez pogovora....blablablabla....druga gospođa je imala....blablabla...."

Pukla sam.

Rasplakala se.

Pogodilo me jako, iako je hrpa odbijenica poveća.

Danas doznajem tko je primljen.

A TKO MI JE KRIV?

Tko mi je kriv da nemam korijene ovdje?

Tko mi je kriv da nisam stvarala veze i poznanstva, nego sam gojila podmladak...?

Tko mi je kriv da sam naivna k'o tri, četiri sobarice zajedno?

Druga gospođa definitivno NEMA ono blablablabla...sasvim slučajno znam, jer je svijet jaaaako mali.

No, dobro.

Možda je njoj to ipak potrebnije nego meni.

Tko zna što Onaj gore planira.

Nikad mi nisu bili jasni Njegovi planovi, a sada pak - nikako!

Valjda zna što i zašto to radi.

****************

'Ajde, mama....traži posao.

Molbe se krčkaju.

Vrata se obilaze.

Između ostalog, načelnici Općina, Gradova...

Nije problem kucati na vrata. Niti pitati. Niti se trsiti i truditi.

Čak je i zabavno zbunjivati ljude hrabrošću.

Usuditi se.

Problem je u nečem drugom.

A ja nikako da prokljuvim što je to.

- 18:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #