jedna nova mama

četvrtak, 05.04.2007.

LAŽ

Rodimo se neiskvareni i naivni.
Najmanje što znamo je pretvaranje i laganje.Radimo i mislimo sve onako kako nam dođe, ne razmišljajući, ne znajući da to ponekad nije dobro.
Ili je?
Vremenom, učenjem od svoje bliže i dalje okoline, imitacijim u glavnom, naučimo dobre i neke malo manje dobre stvari. Naučimo da u pojedinim situacijama neke stvari treba jednostavno prešutjeti ili ih jednostavno prikazati drugačijima.

A onda kako smo rasli, i sami smo počeli na vlastitoj koži iskušavati rezultate tuđih laži.
Vidjeli smo koliko to boli, koliko nas dovodi do toga da počinjemo gubiti vjeru u ljude.

Sami biramo ljude prema kojima ćemo biti potpuno iskreni, a bez imalo grižnje savjesti lažemo onima drugima. Kad smatramo da je to potrebno.

Zašto lažemo?
Kad smo djeca, lažemo naivno i bedasto, da bismo se spasili eventualnih kazni, sankcija. Onda čujemo od roditelja onu famoznu: "Neka je istina i najgora na svijetu, samo mi je reci...ljutit ću se, ali ćemo barem ostati u povjerenju jedno prema drugome..."

I to, recimo, funkcionira. Ne uvijek i ne nužno.

U međusobnim odnosima lažemo iz velikog broja razloga. Neki vole reći da ne lažu, nego da ne kažu sve ili da uljepšavaju istinu.
Hm, da. Varijacije na temu.

Lažemo da bismo se prikazali u boljem svjetlu. Ili barem mislimo da ćemo to postići. Lažemo, da bismo se domogli nekakve koristi, u većini slučajeva.
Neke od nas peče savjest radi toga, neki uopće ne osjete nikakvu grižnju.

Lažemo se kako god stignemo. U obiteljima, u školama, na radnim mjestima.

Najgore je kad te lažu dragi ljudi.
U koje si stekao nekakvo povjerenje, mislio da su ona mala oazica u koju se možeš skloniti, kad je sve oko tebe zlo i naopako.
Čini mi se da je tih ljudi nagore doživjeti laž.

Svatko od nas ima neko čulo, zovu ga šestim.
Senzore, što li. Jednostavno osjetiš kada te netko laže.Vidiš to po očima, mimici, nekoj gesti, boji glasa, načinu na koji izgovara nešto što nema veze sa istinom. Po onom nečem.

Kako vrijeme prolazi, stječeš sve više iskustva u komunikaciji s ljudima, znaš dobro prepoznati iskrenost, a bogme i ono drugo.

Puno puta jednostavno ne možeš ljudima objasniti taj osjećaj, to nešto što ti kaže da nešto nije u redu. Ne možeš čak ni dokazati da su te lagali. Ali svejedno im na neki način pokažeš da znaš da nisu iskreni.

I to se onda događa?

Neki ljudi uhvaćeni u neistini, se ljute, na sve načine pokušavaju dokazati suprotno, čak pokušavaju tebe proglasiti paranoičnim, nekim tko vidi nešto čega nema. Drugi pak šutke prelaze preko sumnji, ne reagiraju, dajući ti do znanja dvije stvari: ili su stvarno bili neiskreni, ili tvoju sumnju uopće ne smatraju nečim o čemu bi se trebalo raspravljati.

Kako se osjeća onaj tko shvati da ga je netko lagao?
Ružno. Povrijeđeno. Ponekad, na trenutak, izbezumljeno. Postavlja si samo jedno pitanje: zašto?
Posramljeno pred samim sobom, jer je vjerovao, a možda je trebao biti oprezniji. Sam je u svojim očima ispao glup, naivan i bedast. Naročito ako je sam bio iskren do kosti.

Zašto nije lakše i jednostavnije reći istinu? Iz kukavičluka? Iz straha? Iz bojazni da se neki odnosi ne poremete, ne uzimajući u obzir činjenicu da se laž kad tad otkrije, pa odnosi, ne da se poremete, nego postanu i katastrofalni?

(Rekla bi moja pokojna nona: "E, ćerce moja, di laž ruča - ne večera!")

Jer, sa laži dolazi neminovno i nepovjerenje. Jednostavno ne vjeruješ više djetetu, roditelju, osobi, prijatelju, postaješ oprezniji i pušeš i na hladno.
Kad se povjerenje jednom naruši, teško ga je ponovno sagraditi. Jako teško.

Jer se bojiš onog osjećaja povrijeđenosti, izbezumljenosti, posramljenosti, gorčine, koje si doživio kad su te lagali.
Bojiš se boli, normalno.

Ne znam koliko je to dobro, ali ne lažem nikada. Dogodilo mi se da sam nekad nešto slagala, a onda bi se, radi svoje bedaste naivnosti, brže bolje izlajala. Bože, sramote, osjećaja "zemljo, otvori se!"

I to mi nije potrebno.Kažem ono što mislim i ono što jest, pa kud puklo.

Naročito ne lažem djeci. Jer se to vrati kao bumerang, kad - tad. Jedino doziram informacije, ovisno o uzrastu. Kako stasaju, tako dobivaju cjelovitiju informaciju.

I, vrlo interesantna stvar: gdje god se okreneš, po raznim anketama, ispitivanjima, pisanjima ljudima o sebi, uvijek svi, kao po pravilu, naglašavaju kako ne vole neiskrene ljude i laž.

Da li lažu?

- 07:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2007.

VOLOSKO...KUĆA, MORE...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Bome, bilo je lijepo tamo. Doduše, sa nešto manje barki i auta, ali i danas je doživljaj vratiti se.

- 16:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2007.

A CAPPELLA...NASTUPI, KONCERTI, MIĆI BODULI...

Ha, nakon brda pohvala u Pazinu, još u petak, već jučer su klinci nastupali u Rijeci, u Guvernerovoj palači.

Čarolija glazbe, ljudi moji, treba vidjeti s koliko entuzijazma i ljubavi djeca i njihovi voditelji rade svoj posao. Neovisno o tome kako su kasnije ocijenjeni od stručnjaka.

Elem, nakon prošlogodišnjih neprilika i sitnih nepravdi, ove godine su Mići boduli stekli pravo sudjelovanja u Varaždinu na Državnom natjecanju. Idu tamo negdje polovicom svibnja.

Koliko su dobri, reći će činjenica da su skladbe koje izvode stvarane na istarskoj ljestvici, da su višeglasne, a pjevaju se a cappella. I da ritam i intonacija ostaju od početka do kraja izvedbe isti.

Za dva tjedna zbor putuje za Đuđrevac, na festival "Kukuriček".

Dolazi i ljeto, nastupi, koncerti, jedva čekam!

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge


Usput, počinjem raditi. Ma, naravno, stiže sezona, pa je i posao samo sezonski. Dvokratno, za početak, ali u Krku...što znači...a, da. U pauzi između dvije smjene, biti ću šole profić:)

No, što se mora, kažu da nije teško.

- 08:32 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.04.2007.

- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #