Ponekad me uhvati.
Ha, da je samo ponekad...bilo bi dobro...
Stalno su tu, i onda te odjednom, nakon nekog vremena pošto su otišle, prizemlji saznanje: odrasle su.
A činilo se kao da će trajati čitavu vječnost, to je bilo stanje, normala, prermanentnost...
I onda, odjednom.....
Uživajte u svojoj djeci, uživajte uz svoju djecu. Slušajte što govore i kad vam se ne obraćaju. Živite ih.
Zna ponekad biti naporno, čovjek bi najradije iz kože iskočio, ali sve je to ništa.
Moje ljubavi