jedna nova mama

četvrtak, 01.03.2007.

SPIKE, NOTHING HILL: "Ti si najljepša žena na svijetu...o'š se je**t?"



Zimsko izdanje potpisnice ovih redova je otprilike ovakvo:

donji dio trenerke, tenisice, obična, najobičnija sportska majica, jakna i obavezna pederuša, ne da mi se torbe vuć sa sobom...ili vojničke hlače sa bezbroj džepova...u rijetkim prilikama, ono "za crkvu i doktora", obuče se suknja, koji gram šminke, cipela ili čizma srednje potpetice...ali vrlo rijetko.
A, da, perem se.
Redovito.
Svaki dan.


I eto.
Usput, nabacismo nešto zimskih kilica, o brojkama radije ne bih..jer bi ispalo da nije samo "nešto", nego malo više od toga...bit će bolje, trudimo se.

Navikla mama po ljeti slušati i doživljavati svakojake bedastoće, tipa, jel' bi, ne bi....
O pogledima, slinjenju, "znakovitim" seljačkim i dvosmislenim izjavama, nema smisla govoriti, osim u kontekstu mentalnog sklopa pojedinih muškaraca...nikako da shvate da nisu IN i da tim sranjima samo odbijaju potencijalnu žrtvu i lovinu...
A oni žive u uvjerenju da su i te kakvi zavodnici...

OK, to je ljetna shema. Odlaskom suncem napaljenih (s)tvorova, prestaju i doživljaji poniženih žena.
Tako je bilo do sada, tako bi trebalo po nekoj logici i bit.

Međutim, nije tako.

***

Jutro. Frka.Kasni se na školski bus. Nema druge, baci vodicu na kapkiće i vozi...obuci prvo pod rukom, brzo...češalj - ništa. Ajme, mama, bijela si k'o zid...ma, ništa, ljubavi, to dok se ne prokrvim malo...

Prošlo je dobro,a kad sam već tu, idem popit kavu.

I kreće doživljaj: prelazim cestu, sama, a sa povišenog balkona kafića, k'o u teatru, likovi iz Muppet showa,e, ona dva starca, da....a bilo ih je, krajičkom oka primijećeno, desetak...i moje savršeno oko ne može a da na primijeti ono, slinavo, otvorenih usta...uho mi nije baš tako savršeno, ali čula sam tišinu...

Ma, prasci jedni nijedni...ocvali malo više od mene...koji vam je qu....

I odoh....
Iskreno, da je to bila neka druga klijentela, pristojna i manje slinava, godilo bi to mom egu...ali takve, izgleda, majka sve rijeđe rađa...

***

Istog dana, kasnije popodne, javna ustanova.

"Ajde, dođi, zapalit ćemo po jednu dok čekamo."
"Dobro, ajde" - ono, nekako nije fora da bježim svaki put kad mi se muško obrati,(mada bi trebala!), naročito kad je do sada bilo pristojno, uvijek se pozdravimo, znamo se iz viđenja godinama, familiju čak njegovu, on moju...Iako, kad izvrtim film, sad kužim da su ti pozdravi ipak uvijek bili začinjeni, kako ja to volim reći, slinjenjem...Jesam spomenula da zapravo ne znam kako se čovjek zove? Prezime da, ali ime....jok!

"Ma, jel' se ti baviš kakvim sportom? (ma, šta je sad?!) "A, zašto? - pitam ja."Pa kad bi malo sredila liniju, znaš, još bi bilo i bolje..." (ma, vidi malo!) "A oprosti, pristojno ću ja, šta ti to imaš s mojom linijom? Mislim, koji qu... ti uopće imaš s mojim izgledom?"

"E, znaš, ja tebe već dugo gledam (a, ne,glupa sam), pa znaš...A i puno razgovaram sa ljudima, muškarcima, tu u gradu, znaš.(ma, vidi vraga - baš me zanima što je sljedeće - k'o da ne znam)...i svi te gledamo ( ma,jel'?), kad si tako...jebozovna "

Aaaaaa, mislim, stvarno dugo nisam čula da mi to netko tako lijepo kaže...ono, drito u nos, bez ustezanja i srama...jer je tolika seljačina da ne zna drugačije...i još je uvjeren kako visoko kotira...

Mislim, reći ženi drito u nos da je jebozovna, dragi moji potencijalni zavodnici, ne mene, već bilo koje žene, u najmanju je ruku gnjusno.Ne samo da je gnjusno, nego pokazuje kakvim mentalnim sklopom raspolažete.Ako žena i malo drži do sebe, nikada, ali nikada neće to shvatiti kao kompliment - gle mene, k'o da s imbecilima razgovaram, ili pećinskim ljudima! - , nego alarm na uzbunu, ono, bježi kud te noge nose. Uz uvjet da se žena zna savladat i ne reagirat, pa uteć bez da isti primjerak ne odvali šakom posred nosa, pa makar joj to zadnje bilo.
Žena u tom momentu guta knedlu, što od gađenja, što od poniženja. Pita se da li je moguće da su sve njene kvalitete, trud, pamet i ono što posjeduje stvarno svedene u jednu jedinu riječ : jebozovna?
I to "iskirčavo-brončano jebozovna", valjda želi dat do znanja da ima vokabular...izuzetno primamljiv i nadasve interesantan...

"Čekaj, malo, pa žena ti je tu par metara, mislim, poznamo se, koji ti je?" i dalje ću ja pristojno i, kao, iznenađeno."Ma, nema veze, ona jest pametna, ali ne kao ja...znaš, imao sam ti ja jednu, tes'o sam je 5,6 godina, ali samo dalje od mjesta A prema istoku i dalje od mjesta B prema zapadu...Znaš, ja sam ti jako oprezan...Ali, onda su se njih dvije sprijateljile, moja žena i ona, i sve ode..."
aha! Toliko o tome tko je ovdje pametan!!!!! Slatko se nasmijah muškoj gluposti!!

Primijetim usput da mu cipele nisu vidjele četke i paste valjda otkad su kupljene...primijetih da mu je kosa puna cementa, a zubi odvano neoprani...primijetih meni na majici...i crne nokte, valjda odvajkada...Zamamno i neodoljivo, nema šta...trčim!!!

"A da ja ipak odem malo do tvoje žene, da joj sve ovo malčice ispričam?" e, sad već smještam vragolasto-cinični osmjeh na lice, kao "imaš šanse".

"Ma, ne bi ti ona vjerovala...Voli ona mene."

Ma, mo'š mislit!

Da ne poznam tu njegovu ženu, još bi i progutala tako nešto. Ali izgleda da je ipak on taj koji ne poznaje vlastitu ženu, iako su više od dva desetljeća zajedno...k tome i poprilično glup.


Ma, da je to jedan primjer, jedna situacija, ne bih o tome blatila ovdje. No, to se događa redovito, i ne samo meni. I uvijek na isti ili sličan način, varijacije na temu...

No, prozvana sam, bila sam na redu, on ulazi zajedno sa mnom. Ooo, pristojnosti vrla...

I ne staje!! Lupila ga veljača valjda, što li?! K'o one ofucane mačore po kontejneru...pa ne vidi dalje od one stvari...

I, za veliko finale, kaže sljedeće, pred trećom osobom: "Ajd, čekaj me, pa ćemo na kavu...", smjestio teleće-molećivo-očajnički pogled...valjda bi to trebalo bit zavodljivo, ili me lovi na sažaljenje....A poznati ovisnik o kofeinu mu odgovara:"Ma, ne hvala, ne pijem kavu, pogotovo ne ovako kasno...ne bi mogla spavat...a, osim toga, imam i pratnju..."
"Ma, nema veze, neka on ili ona idu isto s nama..." ( ma, jel' bi sad u troje, možda?!?)...Nisam htjela više ništa reći, popiz*** sam, ali i dalje savršeno mirno rekla:

"Drugi put..." i usput ga znakovito potapšala po trbušini koja se razvukla zadnje vrijeme skoro pa preko....da.Kad malo bolje razmislim, on je ostavio dojam nekoga tko je uvjeren u svoj ispravan nastup. Vjerujem da nikada neće shvatiti da je gadno pogriješio i povrijedio.

I šalu na stranu, nije mi bilo ugodno. Najprije me uhvatio smijeh, pa bijes, pa nevjerica - to kod mene malo ide čudno dok mi dođe od stražnjice do glave - a na kraju sam bila žalosna. Jako. I bacilo me u bed. Jer mi je postalo jasno da, koliko god ja to ne priznavala, jako puno ljudi u meni vidi samo jedan obični objekt. A to ne želim biti.

Ne želim više nikada biti objekt za slinjenje, ona neka kojoj se može svašta reći, a ne platiti za to...ne želim da niti jedna žena doživljava poniženja takve niti bilo koje druge vrste, jer, konačno, vi neevoluirali potomci Adamovi - začeti smo isto, rođeni isto tako, pa bi shodno tome, nekom logikom, trebali imati i isti tretman.

Ljudski.

- 13:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #