Jumbo-plakati. Osim one tete koja se smiješi u samo donjem vešu, raznih kreditnih ponuda, k'o da samo mene čekaju da mi poklone lovu, jer, eto, imaju viška...ima i jedan novi...lijepi....jest da je od Tower centra u Rijeci, opet ja o tom zdanju, ali mi zape za oko, jer me prosvijetlio.
Lijep je, crven, sa zelenkastim detaljima, valjda mašnicama, adresom, brojem megaturbosuperextra storova, ali i porukom:
"JEDAN SASVIM NOVI BOŽIĆ!"
Mislim, stvarno. Imam neku godinicu iza sebe, al' nikad mi nije palo na pamet da nešto što traje cirka 2 milenija, može biti sasvim novo.Bože, stvarno ne znam razmišljati.
I tako, boravim i dalje većinu vremena među pačurlijom, što svojom, što tuđom...i svi su u nekoj euforiji...ako malo bolje naćuliš uši, čut ćeš ono pitanje koje viri iza svakog ugla, izlazi iz svakih usta, vidi se u svakom malom oku: a što ćeš ti dobiti za Božić? Ide to i malo dalje, oduševljava me kad čujem one malo drekavce kako izgovaraju čarobnu rečenicu : "JA ću si kupit ovo i ono, pa ono treće...". Mislim, prva reakcija je moje zločesto-nevino pitanje: "Bože, pa gdje si uspio/ uspjela zaraditi novce? Jel' to neka ušteđevina, ili...?"
I onda se malci nađu u neprilici, neki doduše, jer ne znaju što bi rekli. U većini slučajeva, naravno, to nije niti zarađen, niti dobiven novac, niti poklon za rođendan. To je novac izmuzen iz, većinom, i onako tankog budžeta roditelja.
Kako smo mi blizu novog svetišta za hodočašćenje potrošača, to nije ni djecu mimoišlo. Nevjerovatno, ti klinci znaju točno što na kojem katu ima, koji dućan se gdje nalazi, što se gdje može ušićariti...
Ja ne kuži kakav je to mentalitet. Nikad nisam spominjala moju svekrvu, vitalnu staricu od 80-ak godina, koja je došla iz kamenoga kraja, koja je i te kako probala što je siromaština i jedenje iz jedne zdjele. Međutim, kad je okusila blagodati šarenila i obilja, nikad više nije od njega odustala. Odgojila je tako svoga unuka, djetetu nikada nije falilo ni ptičjega mlijeka, a da ne pričam o tome da su u stanju bili ne jesti samo da "mali ima". I danas imaju nezahvalnoga stvora koji im pravi probleme...no, to nije tema...Htjela sam reći, kad je Dora imala 6 godina, prilikom jedne od rijetkih posjeta, baka, inače cijepljena od svega što je dalje od komentiranja garderobe i vječitih pet dinara/kuna u novčaniku, postavila je čarobno pitanje, cmoljavim, plačnim, sažaljevačkim tonom: "A kad će ti tata kupit mobitel?" A meni je trebalo točno dvije desetinke sekunde da poludim, i da pitam "A koji qu... će vrtićkom djetetu mobitel????"
Odgovor je pokazao sve što može okarakterizirati naš mentalitet: "Pa da ima, jadna, kad imaju i svi drugi!".Dakle, svrha telefona, mogućnost kupovine nečeg svrsishodnijeg možda, nekakvo zrelije razmišljanje (razmišljanje?!), uopće ne dolazi u obzir kao tema razgovora. Zaključak je da je dijete JADNO jer nema mobitel, a sva druga djeca ga imaju...., a ako i nemaju svi, pa nek njena unuka bude među prvima!Pa mislim, jesam li ja luda ili je sve otišlo k vragu, pa čak i stare babe??
I tako. Sve se pitam, pored tih silnih sati vjeronauka, što školskog, što župnog, da li je netko uopće, kad se već to kući ne događa, objasnio što je Božić? Da li je netko toj djeci, a bogme i odraslima, rekao da je Božić vrijeme slavljenja rođendana Isusovog? Da je to nešto što bi trebalo obnoviti mir u nama, da je to vrijeme kad bi trebali razmišljati o sebi kao o ljudima koji bi trebali imati ono nešto unutra, a ne šareni oklop koji vozimo u sve boljim i većim limenim sarkofazima, hraneći se pritom do iznemoglosti svakojakim smećem?
Da li je netko tim ljudima i toj djeci objasnio da će se i opet nakon blagdana osjećati prazno i nezadovoljno kao i do sada? Kao svaki put kad im je kupljena ili dobivena stvar bila samo trenutno zadovoljstvo, a kad je čarolije nestalo.....prazno...
U što nam se taj Božić pretvorio? U stampedo potrošača, ludovanje trgovaca, nadmetanje marketinških stručnjaka? Ama, nigdje ne vidim da je netko na jumbo plakat napisao: LJUDI, BUDITE SI DOBRI!. Ma, naravno, nije profitabilno! Ili bi možda bilo, na dulje staze?
U svoj toj gunguli, žurbi - opet žurimo, a nemamo pojma kamo? - imam dojam da smo zaboravili jednu sitnu stvarčicu:
A ČIJE MI TO ROĐENJE SLAVIMO? I kako bi se On, siroče, osjećao da vidi što su od njegova dana učinili ti ljudi za koje je on život dao, i u kojega se kunemo jedno pet minuta, na sam Božić, ako Ga se uopće sjetimo? Zapravo, da li se mi uopće sjetimo što to i koga slavimo?
Iskreno, svake me je godine sve manje volja sudjelovati u takvom slavlju. Znam da čovjek ima u srcu ono što mu je najbitnije, ali dođe mi da vrištim kad vidim masu likova koji se pod krinkom Božića razbacuju "dobrim željama" i novcima kupujući nepotrebne i preskupe stvari, koje će i onako stajati u nekom uglu, usput pokazujući nevjerovatnu nervozu i užurbanost da bi što prije stigli tako živčani napraviti sve da bi onda lijepo u miru smisleno, duhovno, kršćanski proslavili Božić.Nećeš ti mira i ljepote...
Pa možda ima i smisla ona reklama s početka posta. Možda nam je stvarno stigao neki sasvim novi Božić...
A tko je ukrao onaj pravi Božić, ako smijem pitati?
