To je moja najstarija...
Ovi me održavaju na životu.....
Naravno, i brucošica je tu...
ŠTO SAM NOVOGA NAUČILA...
Eto, ovako.
80% svih bolesti u djece koje se manifestiraju curenjem nosa, globoljom, uhoboljom, kašljem, proljevom, povraćanjem i visokim temperaturama, VIRUSNOGA su porijekla.
VIRUSI SE ( ponoviti to X puta ako treba!!) NE MOGU I NE LIJEČE ANTIBIOTICIMA!!!!
20% ostalih sličnih stvari prouzročeno je bakterijama, obično STREPTOKOKOM.
Liječnik, dr.sc. sa Zaraznoga, a prije toga i njegov kolega, dakle nevezano jedan za drugoga, rekli su mi nešto što ću zapamtiti, a podijelila bih tu informaciju sa Vama:
SVAKI PUT KADA SE DIJETE ILI ODRASTAO ČOVJEK RAZBOLI, OSIM KAD JE U PITANJU GNOJNI MENINGITIS, SEPSA I JOŠ NEŠTO TREĆE ČEGA SE BAŠ SAD NE MOGU SJETITI, POSTOJI DEVET ( 9!) DANA VREMENA TIJEKOM KOJEGA SE MOŽE ČEKATI DA BOLEST "ODRADI" SVOJE, DA PROĐE SVOJ PRIRODNI TIJEK. TEK KOD DEVETOGA DANA MOGU SE POJAVITI POČETNE KOMPLIKACIJE, AKO BAKTERIJA STVARNO ZAHTIJEVA ANTIBIOTIK.
U tih 9 dana mogu se napraviti mnoge pretrage, kao što je uzimanje brisa grla i nosa, vađenje krvi, antibiogram, urinokultura, sve što može potvrditi sumnju u bakterije, a što je još bitnije, doznati će se o KOJOJ se bakteriji radi, pa onda i prepisati antibiotik za ciljanu terapiju, a ne nekakav jadničak "širokoga spektra" i pogubnog djelovanja.
Nadalje, kažu liječnici, da pacijenti, roditelji, a izgleda niti poneki pedijatri i obiteljski liječnici, još uvijek nisu svjesni koliko je pogubno olako prepisivati antibiotike, pogotovo prvi dan nakon početka temperature...Osim što taq supstanca pomaže, ali samo ako je pogođeno, ona razara crijevnu floru, a ako se prečesto uzima, stvara se imunitet na njegovo djelovanje, pa i onda ako nekad stvarno zatreba za nešto ozbiljnije, ne daj Bože, tijelo ga ne prepoznaje kao lječitelja...
Tražite pretrage prije kure antibioticima, imate na to pravo, i Vi i Vaša djeca!!
Doznala sam i to da je SLEZENA u stvari žlijezda, trbušna, koja reagira isto kao i limfne žlijezde na vratu, ispod ušiju, ispod pazuha...Dakle, ta slezena može reagirati pri napadu virusa ili bakterija time da otiče, jednako kao i limfni čvorovi...
Tako, kad pipaju trbuh i slezenu, ne treba paničariti onako kako sam ja to činila, a iz pukog neznanja....
Nadalje, kad otoskopom pregledavaju uho, može se dobiti krivi "odraz", kako to dr.sc. kaže, jer iznad (ili ispod?) čeljusne kosti postoje završeci kanala u koje se kod prehlada i curenja nosa slijeva sekret i čepi te kanale. Dovoljno je prije pregleda "povući" sekret ili se nakašljati, kako bi se ti kanali otvorili, pa se onda dobiva otoskopom prava slika stanja uha i zvukovoda. Ako se to ne učini, može doći do krive slike, npr. vidi se crvenilo koje upućuje na upalu, a slavni liječnici odmah pišu recepte...sumamed, silapen, klavocin - e, taj je pravi, još nisam čula da ga je netko konzumirao a da nije dobio proljev...
Luka je dobro.Čekamo nalaze brisa grla i nosa, krvnu pretragu po kojoj će se vidjeti da li je u njegovom organizmu ikada prebivao streptokok, nalaze urina...prvu i treću stvar naš obiteljski liječnik nije NIKADA predložio, nije mi jasno zašto...jel' radi skupoće ili neznanja...ne znam, neću kuditi bez pravog znanja...
Mali je užasan emotivac. Mislila sam da će prestati plakati nakon dan-dva...međutim, on je sve utučeniji, neće ništa jesti, ništa od onoga što sam mu donijela za zabavu i kraćenje vremena ga na interesira...a to su inače stvari koje najviše voli...nogomet, glazba, jaffa keksi...u dva dana pojeo je dva (2!) keksa...e, to znači da je stvarno vriti! Čujemo sed telefonom svakih sat vremena, stalno je uplakan i na rubu suza, oči su mu već poplavile od plača, preksinoć je čak i povratio od muke...
Ruku na srce, u toj prostoriji u kojoj je sam k'o prst, sa šipkama na prozorima, sa nekakvim polusvjetlom, na krevetu na kojem se ne može ispružiti, bez igdje ikoga...Ne smije ni pomisliti izići van, na hodnik, strogo je zabranjeno, dakle već od petka leži na tom krevetu i plače...
Pokušavam ga zabaviti, sve baciti na valcer, ali on je tužan i gotovo...
Jutros je nekako bolje, vadili su mu krv i sestra mu je rekla da će ići kući kroz dan-dva ako nalazi budu u redu.Obzirom na to da nema temperaturu, možda bi to tako moglo i biti, ali ne želim ništa unaprijed misliti, nije uputno.
Zapravo, drugi liječnik, koji ga je morao zaprimiti jer je tako rekla šefica, bio je protiv toga da Luka ostane u bolnici, njegovo je mišljenje da se tu radi o kroničnom tonzilitisu i da njegove krajnike ipak treba vaditi. Doznah i to da ti krajnici mogu puno ružnih stvari prouzročiti u organizmu...
Ništa, vidjet ćemo.Došlo mi je da ga uzmem za ruku i odvedem, a onda si mislim, kad je već tu, neka istraže to do kraja, da znamo na čemu smo. Ako uspijemo saznati na čemu smo.
Popodne idem opet kod njega, danas je ponedjeljak, vjerovatno će i tamo biti veći muving, možda mu brže vrijeme prođe...
